Hrvatski Fokus
Aktualno

Alkarski momak i Dalmatinka Sinj

Fra Božo bere trule mandarine

 
 
Svjedoci smo uzavrele političke situacije u kojoj se dio saborskih zastupnika, posebno onih iz MOST-a, za saborskom govornicom licemjerno, populistički i diletantski pozivaju na glas javnosti odnosno na moralno-političku odgovornost prema svome, eto, vjernom biračkom tijelu. Njihovo licemjerje ide toliko daleko da su danas spremni dati i ostavku na 'svoje radno mjesto', 'kolektivno'! Crvene se oni zbog sramote u koju su zapali, dakako, ne svojom krivnjom jer, takvima je krivnja uvijek na onoj drugoj strani, njihova partnera u Vladi!? Međutim, bilo je pomalo sa strahom preko TV ekrana pratiti i one, političkim porazom izbezumljene SDP-ove zastupnike, plakat-meštra Gordana Marasa i ciničnog Arsenija Bauka, falilo je samo da uz neviđenu kriku i galamu još zgrabe i 'šarac' u ruke i raspale rafalom po mrskim im 'crnokošuljašima' u stilu onog boljševičkog 'kao Maxim po diviziji'!
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/05/www.ferata.hr_wp-content_uploads_2016_05_alkari_bulj_sveti_duje.jpg
Jasno, iza svakog zastupnika postoji i njegova biračka baza koja mu je svojedobno i povjerila zastupnički mandat, ali, tu bi trebalo stajati i nekakva materijalna stečevina od 'općenarodne koristi' kojom je taj od naroda delegirani zastupnik zadužio svoju biračku bazu. Pa pročitajmo sami kako stoje stvari s biračkom bazom i poslovnim uspjehom tih 'reformista i revolucionara'.
BIRAČKA BAZA:
Dana 11. rujna 2016.  zatvorena su birališta parlamentarnih izbora u MOST-ovom bastionu Metkoviću, gradu Bože Petrova i revolucionara Nikole Grmoje. HDZ je osvojio 61 mandat, Narodna koalicija 54 mandata, a MOST je bio tek treća opcija s kukavnih 13 mandata.
Vrlo slično je bilo i u Kovačićevu Omišu – u kojem je HDZ osvojio 43 posto, Most 32, SDP 16 posto elektorskih glasova. A u gradu razvojačenog ratnika, alkarskog momka i tekstilnog tehničara (bez ikakvog staža u 'tekstilu'?) Mire Bulja, u Sinju: Najviše glasova osvojila je Hrvatska demokratska zajednica – 40,21 posto (421), što joj je osiguralo 5 mandata u Vijeću MO Sinj.
Most nezavisnih lista osvojio je skoro pa upola manje odnosno 22,73 posto glasova (238), te ima 3 mandata… Komentar suvišan, biračka baza jednostavno zakazala u podršci svojim deputatima!!!
 
A sad nešto, ponešto sasvim trivijalno, o njihovu radu za 'općenarodnu korist'. Neretljanska dolina, Ana Musa, ekološka aktivistica iz Ploča u listopadu 2016. piše: „Nevjerojatno koliko se emocija slilo oko fotografije odbačenih mandarina. Fotografija je podijeljena čak 658 puta, uz 71 komentar, i objavu u centralnom dnevniku jedne TV kuće, 6. studenog 2016..
Sigurna sam da postoji dobar razlog, ali ja ga ne znam. Pa kad je interes već toliki, večeras sam poslala fotografiju i ministru Tomislavu Tolušiću uz zamolbu da ispita o čemu se ovdje radi. Nije za vjerovati, ali ministar mi je odgovorio nakon nekoliko minuta u FB poruci. Zahvalio je na informaciji i obvezao se da će provjeriti što je ovo.“
 
Ekologinja Ana Musa sigurno nije pisala pismo i poslala ove turobne fotografije, na smeće odbačenih mandarina, revolucionaru Nikoli Grmoji ni psihijatru (fra) Boži Petrovu jer oni bi, vjerujemo, problem na smeće bačenih mandarina odmah stavili kao prvu točku na prvoj sjednici časnog doma Sabora!? Ta, Nikola i Božo su njihovi, neretvanski deputati koji se itekako bore i zalažu za boljitak mandarinskih OPG-a iz plodne doline Neretve; mo**š mislit'!
 
Evo sad nešto o Buljevu viteškom gradu Sinju, u kojem ako ništa drugo onda aktivno radi preko stotinu kafića a ima i inih, posebno lascivnih uživancija:
Slobodna Dalmacija
'NE, OVO NIJE ŠALA'!
'Eksplozija orgazma na Kukuzovcu'!
Tumačenje naslova članka:
'Eksplozija' se zbiva svakodnevno na nekadašnjem, devastiranom streljačkom poligonu JNA nasuprot (preko ceste) kojeg već dugo vremena stoji infrastrukturom definirana ali i dan-danas pretežno prazna Gospodarska zona(bez gospodara!?) grada Sinja…
Evo dijela pikantnog teksta iz 'Slobodanke' o vrućoj zabavi sinjske mladeži:
'Mladi Sinjani i Sinjanke, čim padne sumrak, kolima ulaze u potencijalno opasno minsko polje i riskiraju živote kako bi se seksali'!
(tako to lijepo piše novinar Toni Paštar Sl. D., travanj o.g.)
Je li to prilog demografskoj obnovi?
 
A sad evo jedne ali nimalo lepršave nego uistinu žalosne priče o nekadašnjem ponosu Buljeva Sinja i Cetinske krajine, o tvornici konca 'DALMATINKA' u kojoj je radio i otac našeg tekstilnog tehničara Mire Bulja i još tri tisuće ostalih zaposleni-ka/ca: Iako je još početkom ratnih, devedesetih godina prošlog stoljeća bilo inozemnih partnera zainteresiranih za ulaganje u Sinjsku tvornicu konca (njemačka tvrtka Ackermann, inače dugogodišnji partner Sinjske tvornice; glatko odbijena, nap. a.) Dalmatinka d.d. ipak je otišla u stečaj 2001.! Dakle, nakon deset godina tranzicijske agonije, tek u srpnju 2002., tijekom vladavine Račanova SDP-a, stečajna upraviteljica Blanka Tuđen-Mazuth prodala je tvornicu talijanskoj tvrtci „La Distributrice“ (hrvatski izraz bi bio 'Prepakiračica') u vlasništvu braće Livija i Ganfranca Ladini iz Trsta (u Trstu ih zovu Ladrini-lupeži), bez da je itko ispitao bonitet kupca – jedinog ponuđača; sasvim protupravno!? A prodana je putem jednog malog oglasa u 'Slobodanki' kao da se radi o vreći ličkih krumpira ili 'sindikalnoj' svinjskoj polovici! Ladini su kupili tvornicu za sramotnih milijun DEM-a (oko četiri milijuna kuna) uz obvezu da ostave na radnim mjestima 420 radnika – najmanje pet godina i ulože 1,5 milijuna eura u obnovu strojnog parka. Inače notorni trgovci i preprodavači, fratelli Ladini (treći brat je bio zatvoren negdje u Makedoniji zbog šverca drogom!), najavili su tada brza ulaganja u obnovu tehnologije, promjenu proizvodnog asortimana, novo tržište za Dalmatinku, novo zapošljavanje od stotinjak radnika te povećanje plaća, jednom riječju obećali su med i mlijeko.
 
Šest godina poslije (2008.) plače i broj radnika se znatno smanjio, tvrtka je bila u stečaju i potpunom rasulu, radnici su potraživali devet plaća. DORH je još 2005. podignuo kaznenu prijavu protiv stečajne upraviteljice Blanke Tuđen-Mazuth te protiv Gianfranca Ladinija, kao direktora društva La Distributrice s.r.l. Trieste i direktora Dalmatinka Nova d.d. Sinj. (Usput, ta stečajna upraviteljica Dalmatinke Sinj i Dalmacija Iskre Dugi Rat, u siječnju 2004., prerezala je vene u pokušaju samoubojstva nedugo nakon što je puštena da se brani sa slobode od optužbi USKOK-a zbog navodnog traženja mita od 300.000 eura za prodaju tvornice Dalmacija Iskre.)
 
Nakon što je istekao petogodišnji rok iz kupoprodajnog ugovora tvornica je u cijelosti pripala poslodavcima sa svim nekretninama i pokretninama vrijednim nekoliko stotina milijuna kuna, uključivo i parkiralište za automobile. Nažalost, ova turobna priča traje još i danas, dakle, protegla se poput trakavice i u vrijeme političke aktivnosti saborskog zastupnika tog kraja (koji je politički sazreo prije desetak godina), 'tekstilca' Mire Bulja a (i moja) 'DALMATINKA' danas nalikuje tek na zapušteno groblje starog, ruzinavog željeza i na ruševnu, do temelja devastiranu kuću bez prozora i vrata, dakako, otuđenih. Sramota!
 
A naš Miro Bulj u Saboru, profesionalni političar, priča li priča s dvjestotinjak riječi svog vokabulara, mlati li mlati po 'praznoj slami', nema te teme u koju se ne razumije. Vjerojatno bi se prvi javio kad bi na dnevnom redu sjednice Sabora bila rasprava, primjerice, o seksualnom životu čudnovatog kljunaša iz daleke Australije!? Bilo bi mu daleko bolje, i ne samo njemu, ugledati se u vitalnost, pamet i poslovnost uzornih gradova poput nedalekog Ževrnjinog Dugopolja kojeg zovu mali New York – Manhattan ili prelijepog Bobanova Solina u kojima nema besposličara po kafićima a svakom vrijednom studentu je osigurana je stipendija i radno mjesto!!!
 
I za kraj, što reći o Omišu, također dojučerašnjem bastionu MOST-a? Pa taj lijepi gradić na ušću Cetine dobio je osim nesnošljive prometne gužve tijekom turističke 'špice' i jedan lijepi atraktivan tunel od skoro dva kilometra duljine (izgradnja je trajala od 2007. pa sve do 2013.), tunel koji vodi u NIŠTA, već četvrtu godinu zaredom! Građani Omiša se danas sprdaju s tim objektom pitajući se jeli ta rupetina u Omiškoj Dinari neka nova turistička atrakcija vrijedna tri stotine milijuna kuna ili prikladan ambijent za uzgajanje šampinjona a možda i tajno, rendez-vous, sastajalište razuzdane omiške mladeži? Politički propade i gradonačelnik Omiša, bivši ministar uprave pa će se na lokalnim izborima u svibnju, kažu MOST-ovci, kandidirati za dožupana 'tekstilcu' Miru Bulju, MOST-ovom favoritu za splitsko-dalmatinskog župana  odnosno bit' će možda momak alkarskom momku; baš lijepo! A naš (fra) Božo Petrov neka se zajedno s Nikolom Grmojom, umjesto obećanih reformi, prihvati pametnijeg posla oko branja slatkih mandarina u dolini Neretve, jer ako ih na vrijeme ne ubere sagnjit' će, kao što je već trula i MOST-ova destruktivna politika!
 

Damir Kalafatić

Povezani članci

Prešutjeli početak progona Hrtkovčana

HF

Politička kampanja protiv nove Hrvatske vlade

HF

Proslavu u Srbu treba zabraniti

HF

Vazmena nedilja – Srićan Vazan

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...