Hrvatski Junak i Ustaška mladež u Virovitici 1939. – 1942.
Prve organizacije hrvatske mladeži bila su društva Hrvatskog sokola koja su se borila protiv mađarizacije i germanizacijena kontinentu te talijanizacije na obali, a u svom djelovanju smatrali su se »narodnom vojskom« te su si zadali za cilj buđenje narodne svijesti i poticanje svih pojedinaca na žrtvu za svoj narod. Geslo hrvatskih sokola glasilo je: »U desnici snaga, u srcu odvažnost, u misli domovina!«. Hrvatski Sokol je u Virovitici osnovan u travnju 1906.g. ali Prvi svjetski rat prekinuo je svaku aktivnost u Hrvatskom Sokolu čiji su članovi sa zadovoljstvom dočekali raskid državno-pravnih odnosa sa Austro-Ugarskom ne znajući da ih u novoj državi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca očekuje još teža borba za slobodnom hrvatskom misli.
Na sokolskom saboru u Novom Sadu 28. lipnja 1919. godine došlo je do sjedinjenja Hrvatskih, Slovenskih i Srpskih sokolskih društava u novi Sokolski savez Srba, Hrvata i Slovenaca sa sjedištem u Ljubljani koji je ubrzo promijenio ime u Jugoslavenski Sokolski Savez. Nezadovoljstvo Hrvata ovakvim sjedinjenjem je tinjalo a već 1921.zagrebački Sokol je istupio iz Jugoslavenskog sokolskog saveza te uzeo staro ime – Hrvatski sokol. Njegov primjer slijedila su brojna društva po Hrvatskoj u kojima su se Hrvati osjećali ugroženi velikosrpskom propagandom i odlučili su se na ponovni osnutak Hrvatskog sokolstva. Nakon odvajanja i obnove Hrvatskog sokola u Zagrebu, počele su se javljati trzavice i odvajanja i u drugim društvima i župama pa je tako i u Virovitici 1924. ponovno utemeljen Hrvatski sokol čije je članstvo bilo iznimno brojno jer su se mnogi učlanili u društvo kako bi živjeli hrvatskim duhom. Hrvatski sokol je tako postao jedan od vidova borbe protiv velikosrpske politike. Članstvo Hrvatskog sokola stalno je raslo što nije odgovaralo tadašnjoj vlasti pa su raznim sredstvima to kočili i sprječavali. U društvo se učlanjuju obrtnici, trgovci, činovnici, učitelji i đaci, a članstvo u Hrvatskom Sokolu postaje svojevrsna iskaznica nacionalnih, hrvatskih osjećaja.
Političko stanje u cijeloj Hrvatskoj, pa tako i u Virovitici, bilo je prožeto idejom o samostalnoj Hrvatskoj koja je „zarazila“ seosko i gradsko hrvatsko stanovništvo. Nakon atentata u beogradskoj skupštini na hrvatske narodne zastupnike i smrti Stjepana Radića, kralj Aleksandar Karađorđević je radi krize u državi uveo diktaturu. Jedna od mnoštva odluka koja je trebala služiti režimu, a u svrhu blokiranja jačanja demokratskih i nacionalnih ideja, bila je odluka kralja Aleksandra o stavljanju tjelesnog odgoja mladeži pod snažnu kontrolu države, kao sredstva za ostvarenje integralnog jugoslavenstva bez opasnih „plemenskih“ predznaka. Tako je koncem prosinca 1929.g.osnovan novi Sokolski savez kraljevine Jugoslavije a raspuštene su sve druge gimnastičke organizacije. Na izvanrednoj skupštini Hrvatskog Sokola u Virovitici zaključeno je da će se društvo likvidirati kao i ostala hrvatska sokolska društva diljem države. Očito da je vlastima smetao snažan Hrvatski sokol a kako za njegovo ukinuće nisu imali pravog razloga, ono je zamaskirano zabranom rada i drugih tjelovježbenih društava. Članovima Hrvatskog sokola bilo je potpuno jasno da u novoj sokolskoj organizaciji ne mogu imati nikakvu drugu nego podređenu ulogu, te da će se u njoj nastaviti politika koja se vodila u prijašnjem Jugoslavenskom sokolskom savezu. Nakon zabrane djelovanja Hrvatskog sokola, tek rijetki pojedinci nastavljaju s radom u Sokolskom društvu, a dobar dio njih i pod prisilom vlasti.
Sokol Kraljevine Jugoslavije je bio pod pokroviteljstvom dvora, a kralj Aleksandar i predsjednik vlade general Živković osobno su se angažirali u radu ove organizacije, što je osiguralo financije i infrastrukturu, prepuštajući joj cjelokupan tjelesni odgoj mladih naraštaja. Tako je ovim društvima, povjerena vodeća uloga u tjelesnom odgoju mladeži i promicanju ideje jugoslavenskog unitarizma. Na školama se čak morala predavati ideologija jugoslavenskog sokolstva, a nastavnici redovito izvještavati nadležne organe o tome koliko je učenika upisano u Sokol.
Dok se nakon uvođenja kraljevske diktature mladeži nametao jugoslavenski sokol, pokušalo se hrvatsku mladež organizira u hrvatski nacionalni savez, ali su to jugoslavenske vlasti blokirale svojim zabranama. Prema napisima iz virovitičkog tiska, već u siječnju 1937.g. u Virovitici je boravio izaslanik glavnog vodstva Hrvatskog junaka iz Zagreba Dr. Cicak sa zadatkom da osnuje organizaciju Hrvatski Junak. U Virovitici se našlo nekolicina bivših članova Hrvatskog sokola zainteresiranih za osnivanje ali kako se u to vrijeme nije smjelo govoriti o Hrvatima a još manje osnovati hrvatsko društvo, vježbe su strogo zabranjene dok ne stigne odobrenje od savske Banovine. Odobrenje za rad organizacije Hrvatski Junak od strane Savske Banovine nikad nije stiglo.
Uoči izbijanja Drugog svjetskog rata, 26. kolovoza 1939. postignut je sporazum između tadašnjeg predsjednika jugoslavenske vlade Dragiše Cvetkovića i predsjednika HSS dr. Vladka Mačeka o stvaranju autonomne Banovine Hrvatske. Tada se naime očekivala i ponovna uspostava Hrvatskog sokola o čemu je izjavu dao i dr. Maček; Prema nama Hrvatima zauzeo je slavenski sokolski savez takvo stanovište, da ni jedan Hrvat, koji ima i malo narodnog ponosa, ne može preko toga nikada prijeći. Zato je, kako rekoh, moje mišljenje, da ponovni osnutak sokolstva među Hrvatima, pa bilo i pod hrvatskim imenom, nema nikakvog smisla. I ja uviđam da je potrebno osnovati i među Hrvatima gimnastičku organizaciju, ali na posve drugoj osnovi koja će odgovarati i duhu hrvatskog naroda i današnjim prilikama.[1] Nakon diskusije o organizaciji tjelovježbe u Banovini Hrvatskoj, formirana je organizacija Hrvatski junak koja je imala za zadaću okupiti svu hrvatsku mladež a na čelo mu je postavljen kao vrhovni starješina hrvatski narodni zastupnik za Zagreb Milutin Majer. Zadatak je toj organizaciji da prikupi gradsku omladinu, te da odgoji hrvatskom narodu čestite, narodnim tradicijama vjerne, za život i borbu duševno i tjelesno spremne sinove i kćeri.[2]
Hrvatski junak je bila organizacija mladeži u kojoj su mogli biti aktivni članovi samo mlađi od 21.godine dok u vrhovnom vodstvu kao i na časničkim mjestima mogu biti i stariji. Redovitim članom postaje Mladež od 14. do 21. godine života. Junačku mladež sačinjavali su Poletnici od 7. do navršene 11. Godine te Naraštaj od 11. do navršene 14. godine. Osim toga u Junaku može biti svaki pošten Hrvat i Hrvatica, koji su stariji od 21 godine. a sačinjavaju Junačku zaštitu, koja zapravo i omogućava razvoj i djelovanje junačke mladeži i redovitih članova. Junačku zaštitu sačinjavaju potporni članovi, roditeljski zbor i starija braća. Hrvatski Junak mogao se osnivati samo u gradovima i trgovištima dok se odgoj seljačke mladeži prepuštao Seljačkoj slozi. Prve organizacije Hrvatskog Junaka osnovane su u Zagrebu, pa zatim u Karlovcu, Varaždinu, Požegi, Osijeku… Početkom 1940.g. organizacija Hrvatski Junak broji preko 60.000 članova. Junačko geslo je: ˝Za Boga i Hrvatsku!˝ a pozdrav je: ˝Za Dom˝ ili ˝za domovinu˝.
Djelovanje Hrvatskog junaka u Virovitici
Hrvatski junak stijeg u Virovitici, u listopadu 1939. kreće sa intenzivnijim radom i vježbama, što se odražava na naglom porastu članova. Stiglo je i odobrenje Banske vlasti Banovine Hrvatske, da školska mladež može nesmetano vježbati u Hrvatskom junaku, gdje imaju priliku uz očeličenje svojih mišića i tijela steći i odgoj u pravom hrvatskom duhu. U izvješću realne gimnazije Virovitica za 1939./40. čitamo: Hrvatski junak je u svojoj biti odgojna organizacija koja odgaja hrvatsku mladež i u duhovnom i u duševnom pogledu, kao i u tjelesnom, čemu služe redoviti sastanci i raznovrsne tjelovježbe. „Hrvatski junak“ je naišao među omladincima ove škole na razumljiv interes i odaziv. Na osnovu odobrenja Odjela za prosvjetu učenici su se upisali u mjesni Stijeg, budući da đački za sada ne postoji.[3]
To je jedino hrvatsko društvo, koje je formalno dozvoljeno od vlasti, i to 29. IX. 1939. Za vrijeme diktatorskih režima sva hrvatska društva na srednjim školama su raspuštena i zabranjena pod prijetnjom izgona iz svih srednjih Škola u državi.Od 29. listopada do 5. studenog 1939. Savez Hrvatskog junaka u Zagrebu upriličio je tečaj za izobrazbu prednjaka a Virovitički stijeg šalje dvojicu najvrijednijih članova vježbača.
Prva skupština uz pozdrav „Za dom“ i pjesmu „Lijepa naša“
Hrvatski junak – stijeg Virovitica, održao je 3. Ožujka 1940.g. u gombaoni realne gimnazije svoju prvu redovitu glavnu godišnju skupštinu na kojoj je izabrano prvo vodstvo; starješina Mihovil Petračić, stjegovođa Josip Odicki ml., zamjenik stjegovođe Josip Kuzman, zapovjednik Franjo Bakić, tajnik Franjo Vargović blagajnik Franjo Treber, knjižničar Franjo Bakić ml. te odbornici: Vjekoslav Bunjevac, Slavko Crnjak, Antun Kovač, Albert Paloš i Ivan Šokac. Nadzorni odbor: Ivo Kovačević, Egon Rojc, Gjuro Tarle, Franjo Golub, Antun Odicki i Gusta Požežanac. U odbor Junačke zaštite birani su: starješina Mihovil Petračić, zamjenik starješine Dr. Živko Vukasović i Mirko Bezić, tajnik Franjo Vargović, odbornici: dr. Milan Badovinac, Franjo Bakić ml., Josip Kauf, Slavko Kovačević, Josip Krones, Josip Kuzman, Aleksandar Langer, Mirko Ljubić, Josip Markovinović, Josip Odicki ml. i Franjo Treber.
Stijeg u Virovitici u tom trenutku broji 209 izvršujućih, od čega 30 članova, 26 članica, 26 članova đaka izvidnika, 28 šegrta izvidnika i 58 poletnika – učenika osnovnih škola. Članovi polaze marljivo vježbe pogotovo otkako je Junak uselio u prostranu i lijepu dvoranu gimnazijske gombaone. Jedina smetnja radu je što stijeg nema još dovoljno vježbaćih sprava budući da Jugosokol nije vratio sve nekadašnje sprave Hrvatskog sokola koje mu je gradska općina za vrijeme diktature dala na uporabu.[4] Skupština je završena pozdravom „Za dom“ i pjevanjem „Lijepe naše“ a poslani su i brzojavni pozdravi vođi hrvatskog naroda dr. Vladku Mačeku i vrhovnom starješini dr. Milutinu Majeru.
Prva veselica
Tjedan dana nakon glavne skupštine Hrvatski junak stijeg Virovitica priređuje u prostorijama Katoličkog doma prvu društvenu veselicu kojoj pristup imaju samo članovi i članice svih kategorija Hrvatskog junaka i po njima uvedeni gosti. Izaslanik saveza Hrvatskog junaka u Zagrebu Ante Jakaša održao je veoma lijepo i sadržajno predavanje o ciljevima i zadaći mladeži okupljene u Hrvatskom junaku.
Prosvjetna sekcija
Početkom travnja 1940. osnovana je prosvjetna sekcija stijega Hrvatskog junaka u Virovitici a odlučeno je da se predavanja održavaju svakog četvrtka navečer u prostorijama Hrvatskog katoličkog doma za članstvo dok za đake nedjeljom prijepodne u Gimnaziji. Odgoj hrvatske mladeži u organizaciji Hrvatski junak nije samo gimnastički već se naročita pažnja posvećuje duševnom odgoju hrvatske mladeži. Zato se traži od građanstva doniranje knjiga za duševno jačanje mladeži.
Posljednjeg dana travnja 1940. Hrvatski junak je preuzeo organizaciju obljetnice smrti Zrinskog i Frankopana. Ujutro su održane svečane mise zadušnice uz cjelokupno članstvo i mnogobrojno građanstvo. Navečer je u dvorani Lazić održana svečana akademija kojoj je prisustvovao starješina Hrvatskog junaka Mihovil Petračić. Dvorana Lazić bila je upravo premalena da primi mnogobrojne posjetioce koji su došli da izvrše svoju patriotsku dužnost. Simbolička vježba „Borba za slobodu domovine“ koju su junaci izveli vrlo efektno. Zatim proste vježbe dječaka poletnika, muškog naraštaja učenika realne gimnazije, kao i vježbe članova izvedene su savršeno. Vježbe naučničkog naraštaja izvedene su dobro a ritmičke vježbe izveli su učenici gimnazije precizno pa su pobrali buran pljesak. Članice su izazvale svojom lijepom pojavom u prostim vježbama koje su odlično izvele, ugodan utisak kod gledalaca. Program je završen efektnom izvedbom Skupine i razvićem hrvatske trobojke te vježbama na ručama gdje su se istakli Josip Odicki, Franjo Bakić i Štef Šerbeđija. Sve tri posljednje vježbe složio je Odicki dok je sve točke na klaviru pratio Ivan Vincetić. Ovom prvom većom priredbom naši su hrvatski junaci osvjetlali sebi lice i izvršili dostojno svoju hrvatsku i patriotsku dužnost.
Prva javna vježba i posveta zastave
Početkom svibnja Hrvatski junak je organizirao izlet članstva u planinarsku kuću na Vražje Vršće. Počelo se i sa planiranjem organizacije prve javne vježbe koja je trebala biti održana na Junački blagdan koji Hrvatski junaci u cijeloj zemlji slave prve nedjelje u lipnju u spomen na dan krunidbe prvog hrvatskog kralja Tomislava. Ta proslava je zbog tehničkih poteškoća pomaknuta na 16. Lipnja 1940.g. kada je održana prva javna vježba i posveta zastave Hrvatskog junaka stijeg Virovitica. Zastava je izrađena još u svibnju a Josip Odicki je izradio i ukrasni vrh za stijeg te zastave čiji je kum na posveti bio August Grgić iz Jurišićeve ulice br. 2.
Posveta zastave obavljena je u župnoj crkvi poslije mise, sveukupno članstvo Junaka došlo je korporativno na misu zajedno sa kumom Grgićem te izaslanikom starješinstva Dr. Vladimirom Cickom. Zastavu je posvetio otac Norberto Žalig, koji je održao lijepu propovijed istakavši rad Hrvatskog junaka i njegov program prema kojemu treba odgajati hrvatsku mladež u vjerskom, moralnom i patriotskom duhu tako da ta mladež bude sposobna primiti na sebe borbu svojih otaca za Boga i Hrvatsku. Poslijepodne iza Gimnazije održana je javna vježba na kojoj su gostovali i Hrvatski junaci iz Bjelovara. Nastupile su sve kategorije članstva kao i pomladak te su izveli vježbe vrlo dobro. Kao zadnja točka obavljen je svečani zavjet Junaka. Stjegovođa Odicki čitao je formulu toga zavjeta a sveukupno članstvo je na to odgovaralo. Članstvo je na to obavilo zavjet na zastavu da će biti vjerno toj zastavi i onoj devizi koja je na istoj napisana tj. Bogu i Hrvatskoj. Nakon zavjeta odsvirala je glazba Lijepu našu. Ovom javnom vježbom dokazao je Junak što se može učiniti kada se imade volje, energije i ljubavi a onima koji vode to društvo želimo da ovako i dalje nastave. Ova javna vježba može im služiti na diku. Dokaz da je društvo koje je osnovano tek pred godinu dana uhvatilo korijen među virovitičkom omladinom.[5]
Prvo gostovanje izvan Virovitice
Uslijedilo je 11. Kolovoza 1940.g. i prvo gostovanje Hrvatskog junaka izvan Virovitice i to na posveti zastave Hrvatskog junaka u Bjelovaru. Sudjelovali su na javnoj vježbi gdje su nastupili s nekoliko prostih vježbi i vježbama na spravama. Virovitički stijeg radi neumorno, nastojeći žilavom borbom očeličiti duh i mišice, kako bi nam bilo omogućeno postići što pozitivnije rezultate.[6] U Bjelovaru se pokazalo da Virovitičani odskaču jer imaju više treninga i nastupa, a naročito se to odnosilo na vrsne vježbače Josipa Odickog ml., Franju Mađarevića, Belu Pala i Melaniju Lazić koji su pobrali ogroman aplauz.
Samo par dana nakon nastupa u Bjelovaru, Hrvatski junak je održao izlet pješice u Koriju gdje je sa Seljačkom Slogom održao javni nastup. Krajem kolovoza 1940. godine Hrvatski junak je dao šivati svoju izletničku odoru.
Hrvatske junakinje
Melanija Lazić, kćerka postolara iz Kačićeve ulice, poslana je na tehnički tečaj Hrvatskog junaka u Zagreb, kako bi stekla potrebna znanja za vođenje Hrvatski junakinja. Prva sjednica Hrvatskih junakinja održana je 3. rujna 1940. na kojoj je biran odbor: pročelnica Melanija Lazić, zamjenica Margita Tikas, zapovjednica Matilda Šisler, tajnica Katarina Langer, a još su članice odbora: Ema Vargović i Helena Benković. Dva tjedna nakon sjednice boravila je u Virovitici savezna zapovjednica hrvatskih Junakinja prof. Jelena Lončar i pregledala rad Hrvatskih junakinja. Sve kategorije od najmlađih izvele su pred njom vježbe. Iza toga održala je lijepi govor bodreći ih na daljnji rad naglasivši da je zadovoljna sa dosadašnjim radom. Javna vježba Hrvatskog junaka u Suhopolju održavana je 6. listopada 1940. na kojoj su nastupili Junaci i Junakinje stijega iz Virovitice sa naraštajem i pomlatkom. Sve su točke izvedene na opće zadovoljstvo, pa su vježbači i vježbačice nagrađeni obilnim pljeskom publike.
Osnivanje župe u Virovitici
Početkom listopada je osnovana i župa Hrvatskih Junaka u Virovitici u koju spadaju postojeći stjegovi Daruvar, Slatina, Suhopolje i Virovitica kao i budući stjegovi u Kloštru Podravskom i Pitomači koji se nalaze u osnutku. Krajem studenog 1940. održana je druga redovita skupština Hrvatskog junaka u Virovitici. U prisustvu lijepog broja izvršujućih i potpornih članova u gimnastičkoj dvorani gimnazije starješina stijega Mihovil Petračić, školski nadzornik, podnio je izvještaj o radu. Prošle godine održano je 17 sjednica upravnog odbora, jedna sjednica starješinstva i dva sastanka prosvjetnog odbora. Junak broji 243 izvršujuća član a vježbe je redovito polazilo 36 izvidnika gimnazijalca, 23 izvidnika šegrta i 76 poletnika pučkoškolaca. Izabran je i novi odbor: starješina Mihovil Petračić, zamjenici st. Dr. Živko Vukasović, Martin Balić i Mirko Bezić, stjegovođa Josip Odicki ml., zapovjednik Antun Odicki, tajnik Franjo Vargović, tajnik 2 Slavko Krones, blagajnik Franjo Treber, blagajnik 2 Antun Odicki, knjižničari Stjepan Zdjelar i Slavko Krones, vođa naraštaja Albert Paloš. Odbornici: Franjo Bakić, Slavko Crnjak, Antun Kovač. Preglednici: Ivo Kovačević, Đuro Korbelik, Martin Grkčević, Dragutin Pavoković i Josip Markovinović. Stjegovođa đačkog stijega je Ivica Vukasović a zamjenik Boris Degoricija. Đački stijeg broji preko 90 članova. Organizacija Hrvatski junak je na kraju 1940. godine brojila preko 100.000 članova. U novu radnu godinu organizacija ulazi s novim nadama, pozivajući u svoje redove svu hrvatsku narodnu omladinu i sve one starije kojima leži na srcu napredak te naše narodne uzdanice.[7]
Hrvatski junak u 1941.
Slijedeća, 1941.godina je započela komemorativnim sastankom sredinom veljače povodom smrti Matije Gupca u dvorani gimnazije sa prigodnim predavanjem. Zatim je aktivnost u Hrvatskom junaku nastavljena u ožujku, šetodnevnim Župskim tečajem koji su završili kod junaka: Borislav Degoricija, Milan Foret, Ivan Ivanušić ml., Slavko Krones, Franjo Mađarević, Ivan Neff, Eduard Odicki, Albert Paloš, Bogumil Šmit, Ivan Šokac, Ivica Vukasović a kod junakinja: Katica Langer, Zdenka Nikolić i Adela Pereković. Svrha tečaja bila je odgojiti i usavršiti najsposobnije članove stjegova za rojnike, odnosno one koji su do sada bili pripravnici osposobiti za članove spremne preuzeti najodgovornija mjesta u stjegovima. Roj broji od 12 do 18 članova.
Propast Jugoslavije i stvaranje Nezavisne Države Hrvatske
Kraljevina Jugoslavija je 25. ožujka 1941. pristupila Trojnom paktu što je zahtijevala Njemačka. Kao odgovor na ovo potpisivanje u Beogradu je došlo do vojnog puča kojim je srušena Vlada Kraljevine Jugoslavije proistekla iz sporazuma Cvetković-Maček. To je ovu državu dovelo u novu krizu. Došlo je do sastavljanja pučističke vlade na čelu s generalom Simovićem. Odgovor sila Osovine, odnosno Trojnog pakta i njihovih zemalja saveznica na čelu s Njemačkom je bio napad na Jugoslaviju 6. travnja 1941. Pokazalo se da je ova napadnuta država nespremna i nesposobna za obranu, da je nitko ne želi braniti, a ponajmanje hrvatski narod. Uslijedilo je otkazivanje poslušnosti zavojačenih Hrvata u kraljevskoj vojsci i njihove pobune, a u nekim hrvatskim gradovima je proglašena hrvatska državna nezavisnost. Kao rezultat svih tih zbivanja nastala je Nezavisna Država Hrvatska.
Kotarska oblast je odredbom od 11. travnja 1941. donijela odluku da se Sokolsko društvo u Virovitici sa svim podređenim sokolskim četama po selima raspušta kao protuhrvatsko i protudržavno društvo i sva imovina zapljenjuje u korist Nezavisne Države Hrvatske. Vi dobro znate da su i Sokoli jedna srpska vojska, jedna predstraža srpstva koja je imala rastočiti i uništiti hrvatski narod, to je hrvatska državna vlada svojim dolaskom proglasila sokolske domove imovinom NDH i privela ih prvotnoj svrsi.[8] Svu imovinu Sokolskog društva u Virovitici preuzeli su već 12. travnja 1941. Mihovil Petračić, Aleksandar Langer i Josip Odicki ml. Napokon, zabranom rada Sokolskog društva u Virovitici, Hrvatski Junak je došao do toliko željenih gimnastičkih sprava koje su još prije 20 godina teškim odricanjem prikupili članovi Hrvatskog Sokola.
Nastup u Zagrebu i proslava Antunova u Virovitici
Hrvatski junak iz Virovitice nastupio je i na proslavi Hrvatskog junačkog dana, 29. svibnja 1941. u Zagrebu sa jednom točkom nazvanom „Borba Hrvata“. U virovitičkoj proslavi imendana Poglavnika Ante Pavelića, održanoj 12. lipnja 1941.g., sudjelovali su velikoj povorci i članovi Hrvatskog Junaka. Povorka je prošla kroz sve glavne ulice a sve su kuće bile okićene ponosnim hrvatskim trobojkama a svi prozori cvijećem, svijećama i slikama. Osobitu veselu pažnju i oduševljenje su pobudili članovi najmlađe hrvatske uzdanice, poletnici Hrvatskog Junaka, koji su stupali ozbiljno i bili najneumorniji u iskazivanju svoga velikoga zanosa.[9]
Hrvatski junak prelazi u Ustašku mladež
Posljednja aktivnost Hrvatskog junaka u 1941.godini bio je sastanak župskog vijeća, 15. lipnja 1941. u Hrvatskom domu gdje je najavljena župska priredba za 3. kolovoza u Virovitici. Poslijepodne je održan sastanak sveukupnog članstva u dvorani Hrvatskog doma a savezni izaslanik Vladimir Brlek održao je govor o zadacima Hrvatskog Junaka u NDH.
Župska priredba ipak nije održana jer je Odredbom Poglavnika od 12. srpnja 1941. sva hrvatska mladež morala biti organizirana u Ustaškoj mladeži pa tako svi članovi Hrvatskog junaka prelaze u novu organizaciju nazvanu Ustaška mladež. Zato je stijeg Hrvatskog junaka u Virovitici održao svoju zaključnu sjednicu dana 26. kolovoza 1941. na kojoj je ovaj prijelaz zaključen. Cijela imovina župe Hrvatskog Junaka pripala je Logoru Ustaške mladeži a imovina stijega Virovitica pripala je Taboru Ustaške mladeži u Virovitici.
Ustaška mladež
U novonastalim okolnostima pazilo se da hrvatska mladež ne padne pod strani tj. nacistički utjecaj. U srpnju 1941. Ivan Oršanić kaže „predložio sam Poglavniku da se osnuje Ustašku Mladež kao jedinu organizaciju, i da ću ja biti zapovjednik. Obojica smo znali da se ta organizacija osniva da se mladež učini nezavisnom od Nijemaca i da se organizacija učini jedinom tako da se ne mogu osnivati druge.[10] “Ustaška mladež „je stvorena s izričitim ciljem da se spriječi nacistički utjecaj na našu mladež“.[11]
Zakonskom odredbom o osnivanju Ustaške mladeži cjelokupna mladežsvrstana je u četiri dobne skupine podijeljene po spolovima. Odredbom je Poglavnik naredio da svaki pripadnik hrvatske mladeži od 7. do 18. godine, bez obzira je li đak ili radnik, kao i svaki sveučilištarac, mora stupiti u Ustašku mladež. Od te su se obveze izuzimali svi nearijevci, odnosno nehrvati.
Ustaška uzdanica okupljala je djecu od 7 do 11 godina. Ustaški junaci su bili djeca od 11 do 15 godina. Ustaška Starčevićanska mladež obuhvaćala je mladežod 15 do 21 godina te sveučilištarci. Na čelu pojedinih grana djelovanja Ustaške mladeži bili su odjelni upravitelji za: vojničku prednaobrazbu, duhovni odgoj, promidžbu, umijeće, tjelovježbu, zdravstvo, društveno-gospodarsku brigu te kućanstvo (samo za žensku mladež). Ustaška mladež obrazovala se u ustaškom duhu u svim segmentima svoje organizacije, od Uzdanice do Ustaškoga junaka i Ustaške Starčevićeve mladeži. Program obrazovanja Ustaškoga junaka, na primjer, sadržavao je više predmeta po stupnjevima i godinama (od I. do III. stupnja i od I. do III. godine). Predmeti programa bili su: Načelni uzgoj po ustaškim načelima, Rad i djela Poglavnika, Povijest ustaškog pokreta, Hrvatska povijest, Moralni uzgoj, Upoznavanje postrojbe Ustaške mladeži, Rad na umijeću, Praktičke znanosti, Taboravanje, Terenske vježbe, Stražarenje, Topografija, Orijentacija, Signalizacija, Doglasna služba, Zdravstvo (higijena, lična higijena, prva pomoć), Ručni rad i vještaštvo, Poznavanje prirode (biljke, životinje), Izletništvo, Tjelovježba i narodni plesovi, Igre i pjesme. Nastavni plan i program Ustaškog junaka sazdan je na principu koncentričnih krugova. Sve ono što treba znati u I. stupnju, u II. i III. stupnju treba znati još opširnije i potpunije, na višem stupnju (pedagoški koncentrični krugovi).
Organizacija Ustaške mladeži izgrađena je na načelima i odredbama Ustava Ustaše, hrvatske revolucionarne organizacije iz 1932. godine. U svakoj velikoj župi, organizacija Ustaške mladeži postavljena je po uzoru na organizaciju ustaškog pokreta. Imala je karakter vojne organizacije utemeljene na strogoj disciplini i poslušnosti vođama i Poglavniku. Propisano je i da će teritorijalni ustroj Ustaške mladeži pratiti granice župa, gradova i sela te će na njihovom čelu biti postavljeni stožernici, logornici i tabornici, posve jednako kao i kod organiziranja odraslih članova Ustaškog pokreta. O izboru stožernika, tabornika, logornika i dužnosnika vodila se posebna briga, naročito o njihovu moralnom i političkom uvjerenju i vladanju. Treba napomenuti da su organizacije ustaške mladeži djelovale u svim školama, na čijem su čelu bili zapovjednici iz redova đaka.
Djelovanje Ustaške mladeži u Virovitici
U Velikoj župi Baranja, čije je središte bio Osijek, organizacija Ustaške mladeži sastojala se od tabora, logora i stožera. U Osijeku je bio je stožer muške i ženske Ustaške mladeži na čelu sa stožernikom (stožernicom), u kotaru Virovitica ustaški logor na čelu s logornikom i logornicom, a u općini Virovitica ustaški tabor na čelu s tabornikom i tabornicom. Pod upravom i nadzorom logora Virovitica nalazilo se 6 tabora; Virovitica, Suhopolje, Gradina, Lukač, Pivnica i Špišić Bukovica. U okviru tabora postojali su vodovi i rojevi (tj. desetine), na čelu s vodnicima i rojnicima. Zapovjedništvo Ustaške mladeži je zaključilo da se s upisom u Ustašku mladež započne sa 1. 9. 1941. i to u virovitičkoj gimnaziji. Sva mladež bila je dužna doći sama ili u pratnji roditelja na upis. U rujnu 1941. imenovani su dužnosnici logora i tabora Ustaške mladeži u Virovitici:
Dužnosnici Logora: žene: logornica Zora Stepinac, zapovjednice: starčevićeve mladeži Antonija Svoren, junakinje Adela Pastor, uzdanice Katica Langer, odjelne upraviteljice: za duhovni odgoj Štefanija Bakarić, za tjelovježbu Melanija Lazić, za promidžbu Cecilija Brzac, za društveno gospodarsku brigu Zora Zemljak i zamjenica Jelka Vargović, za umijeće Nevenka Čolig, za kućanstvo Marija Zdjelar.
Kod muškaraca birani su: Logornik Mihovil Petračić, zapovjednici: starčevićeva mladež Alojzije Stepinac, Junaci Boris Degoricija, Uzdanice Martin Grkčević, radne službe Ivan Tumbas, odjelni upravitelji: za vojničku prednaobrazbu Gustav Kelemen i njegov zamjenik J. Župan, za tjelovježbu Josip Odicki ml., za promidžbu Dr. Milan Badovinac, za zdravstvo dr. Mijo Kolibaš, za društveno gospodarsku brigu Josip Kauf, za duhovni odgoj Franjo Kreč, za umijeće Vladimir Vunović,
Dužnosnici Tabora: žene: tabornica Zora Zemljak, upraviteljica za promidžbu Jelka Vukasović, kućanstvo Anka Bakotić, za tjelovježbu Zdenka Mikolić, za društvenu gospodarsku brigu Olga Čagljević.
Muškarci: Tabornik Martin Balić, zapovjednici; starčevićeva mladež Antun Odicki, Junaci Josip Grčić, Uzdanice Albert Paloš, radne službe Hrvoje Zadrović, odjelni upravitelji: za duhovni odgoj Stjepan Zdjelar, za tjelovježbu nije imenovan, za promidžbu dr. Živko Vukasović, za zdravstvo dr. Mijo Kolibaš, za društveno gospodarsku brigu Franjo Vargović (koji je u zarobljeništvu pa ga mijenja Mirko Bezić), umijeće Ivan Čulig, za vojničku prednaobrazbu Nikola Pereković, pobočnik logornika je Josip Svoren.
|
|
||
|
|
|
Prva priredba Ustaške mladeži
Nakon pripremnih radnji, Ustaška mladež u Virovitici priređuje svoju prvu priredbu 7.rujna 1941. pred Hrvatskim domom a dvije trećine prihoda namijenjeno je za nadogradnju doma. U 10 sati dopodne bila je sakupljena sva Ustaška mladež pred Hrvatskim domom, gdje je bila sastavljena u 5 satnija, a svaka satnija je brojala 3 voda kojom su zapovijedali vodnici. Cijelom postrojbom zapovijedao je tehnički vođa mladeži brat Odicki Josip. Kada je zbor cijeli sastavljen i u oštrom stupanju poredan u vježbalištu, zapovjednik zbora podnio je prijavak stožernpm izaslaniku Velike župe Baranja u Osijeku dr. Ivi Korskom, odjelnom upravitelju za duhovni odgoj Stožera Ustaške mladeži velike župe Baranja. Iza prijavke slijedila je molitva Ustaške mladeži, iza molitve je bilo svečano dizanje zastave Hrvatske kojoj su svi prisutni odali počast i s time je i počela priredba Ustaške mladeži. Iza podizanja zastave na jarbolu krenula je povorka u kojoj su sudjelovali ženska i muška mladež iz Virovitice i Slatine. Divno je bilo pogledati od preko pet stotina mladeži u povorki, kako oduševljeno stupa po taktu glazbe po gradu. Poslijepodne u 4 sata odpočeo je tjelovježbeni nastup mladeži, ovim redom; 1) Proste vježbe muške mladeži Uzdanica- izveli su prilično dobro jer su to naši najmlađi, 2) Muška Uzdanica iz Suhopolja sa prostim vježbama, 3) Ženska Uzdanica je nastupila u vježbama sa zastavicama koje su prilično dobro izvedene, 4) Ustaški Junaci sa dvije dobre vježbe, 5) Junaci iz Suhopolja izveli su vježbe sa štapovima vrlo dobro, 6) Ustaške Junakinje koje su nedavno počele sa radom dobro su izvele vježbe, 7) Vježbe na spravama izvela je iznad očekivanja sa puno volje Starčevićeva mladež, jedan roj na ručama a drugi roj na stolu, te dva roja Junaka na ruči i kozliću, te uzdanica na konju, sve muški članovi, 8) Starečvićeva skupina izvela je izvanredno skupine te se građanstvo upravo divilo požrtvovnosti mladeži u izdržajima, 9) sletkse vježbe starčevićeve ženske mladeži, 10) starčevićeva mladež iz suhopolja sletske vježbe, 11) vježbe na karikama izveo je I. roj vrlo dobro pogotovo jer su skoro svi početnici, 12) proste vježbe starečevićeve mladeži upravo savršeno izvedene. Na kraju je bio mimohod. Cijela priredba moralno je vrlo dobro uspjela, iznad očekivanja, a i samo vrijeme je pogodno bilo tako, da je pogodno djelovalo na sve prisutne.[12]
|
|
||
|
|
|
