U ta tri litna miseca potrage za svježim pašnjacima i boravka na planini, uz svakodnevni rad, čuvanje stoke i skupljanj ljetine, bujao je i vjerski, kulturni, zabavni i sportski život. Osnovicu svega činila su vjerska okupljanja. Osim svake svete nedjelje, bili su tu i tradicionalni vjerski veliki derneci: BABALJKA, IVANJDAN, PETROVDAN, BILE, ILINDAN, VELIKA GOSPOJINA ITD.
Prve nedilje po V. Gospojini misa bi bila u Drežnici i Gorancima, a dernek bi se održavao u VILINOM POLJU, na najvećoj ledini Dočinici, između ćindije i mraka, kao tradicionalno veselje poslije završetka svih poljskih radova u njemu. To polje je glavni rudnik ili naftni izvor za njih Sve je pokošeno, požnjeveno, otjerano, popašeno, jer je u međuvremenu svak pasao na svome čajeru. Slobodno se moglo pasti samo iznad motaka (kamenih ćuraka koji su okruživali privatne posjede oko Vilinog Polja). Toga dana je polje pušćeno. Svačije ovce i krave se kreću kuda zažele a mrginji kao da ne postoje. Ali samo toga dana ili jedno vrijeme dok nova trava ne počne rasti i njive se obrađivati. I to je prirodno i pošteno.
Planeri EU koji žele zbrisati mrginje zbog svojih imperijalnih nepoštenih ciljeva prirodno ne mogu uspjeti nego samo izazvati veliki nered. Mali pastir koji se sa svojim stadom, sa ogoljene Čabolje spuštao prema Dočinici, sa uzvišenja zvanog LIPOVINA je znatiželjno promatrao, ispod plavog neba, sunčani i svjetlošću obasjani, dobro poznati prostor. Sivo zeleni kamenjar oko i iznad Vilinog Polja je u taj sat vremena pristizanja slavljenika oživio i promijenio svoju boju i geografiju. Sada je on i sivi i zeleni, i bili i crni i šareni. Da, upravo tako. Bile košulje, košuljci i opanci, crne hlače i kotule, šarene 'aljine i dičije košuljice, šeširi i jašmaci, brenovane ženske i pouljane muške kose … Mladost sa Povače, Vlake, Nugli, Bunje, Sridnje gore, Krivog doca, Kopilaševca i Slanjaka je pristizala priko Metaljke. Oni iz Arapove stanine su se spuštali niz Glavicu i Pristriž. Sa dugačkih i širokih Vratinaca dolazilo se priko Gračaca i niz Bii put. Niz Bili put i uz Korita pristizali su i redoviti gosti na derneku, rodbinski i prijateljski povezani mladi iz susjednih sela Raške gore i Goranaca.
Pjesma i svirala sa svih strana su, približavanjem, sve više pupale i rascvjetavale se u ušima maloga pastira. I dok se spuštajući osinj, sa osvježenjem u rukama prošunjao priko polja i popeo do samih, još osunčanih vrhova Glavice, Gračaca, Bilog puta i Vranića, teferić je dostizao svoj vrhunac. Muška i ženska ganga, basiranje, kolo, biranje parova, muzika, diple, svirala, trojanac, trusa, prolet, loptanje, skokovi u dalj i u vis, trke na 100 i 800 metara itd. Požudni pogledi na rumene obraze, ljubavne iskre, udvarajuće slatke riječi su bili glavni dobici na ovakvim zabavnim dernek tombolama. Mnogima je i tadašnja diskoteka „DOČINICA“ kumovala njihovoj životnoj sreći. Bilo je to vrijeme u kojem je naše podneblje bilo lokalitet za narodni natalitet, i za koje je rečeno da: „cijeli svijet naseli, a sebe ne raseli“.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više