Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba radova Drage i Latice Ivanišević

Izložba radova antologijskog hrvatskog književnika i slikara i njegove kćeri umjetnice

 
 
Povodom Dana grada Omiša i 110. godišnjice rođenja Drage Ivaniševića, u srijedu, 10. 5. 2017. u Ilirskom sjemeništu – Galerija AZ, otvorena je izložba radova antologijskog hrvatskog književnika i slikara Drage Ivaniševića i likovne umjetnice Latice Ivanišević.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/05/prigorski.hr_wp-content_uploads_2015_10_Latica-Ivanisevic.jpg
Drago Ivanišević (Trst, 10. II. 1907. – Zagreb, 1. VI. 1981.) pripada krugu najvećih imena hrvatske poezije u drugoj polovici 20. stoljeća i jedan je od prvih modernista u hrvatskoj književnosti između dvaju svjetskih ratova. Angažiran pjesnik i humanist, čovjek eruptivne životne snage i široke kulture prožete mediteranskim duhom, napajajući se ekspresionizmom i europskom avangardnom poezijom stvorio je mnogobrojne antologijske stihove, obilježene nadrealističkom i apokaliptičkom vizijom svijeta, jezičnim eksperimentima, začudnim analogijama i metaforama.
 
Sklonost nadrealističkom asocijativno-simboličkom  konceptu vidljiva je i u njegovom likovnom opusu. Slikati počinje 1926. u Parizu gdje je slikao u ateljeu A. Modiglianina. Prve slike nastaju iskušavanjem nadrealističkog automatskog poteza ili pod utjecajem metafizičkog slikarstva i Picassova kubizma, a u kasnijim radovima vidljiv je utjecaj art bruta. Većinu njegova opusa čine crteži (flomaster, olovka, tuš) nastali kao pjesnikov dnevnik, putne bilješke ili glazbene asocijacije. Ilustrirao je svoje zbirke pjesama (Igra bogova ili pustinje ljubavi, Od blata jabuka, 1971.), Nerudinu zbirku Kronika 1948. te Pjesmu o zemlji uskrsloj iz mora. Likovne radove potpisivao je pseudonimom Albert Jordan, Cadenas. Izlagao je samostalno i skupno na brojnim izložbama. Djela mu se nalaze u Modernoj galeriji u Zagrebu.
 
Iz dugih razgovora s Dragom Ivaniševićem koje je Mirko Žeželj neposredno, ali sistematski zapisivao, nastala je knjiga Zatočenik slobode – Životopis Drage Ivaniševića u kojem se najbolje oslikava cjelovitost njegovih 'mnogih ja'. „Kao što je u pjesmama mijenjao svijet u poeziju, u slikama ga je mijenjao u slikarstvo. Ipak, nisu to dva svijeta – pjesnički i slikarski – nego jedan i to isti, jer u pjesmama svoj unutrašnji misaoni podsvjesni i onirički svijet izražava konkretnim čulnim slikama a i u slikarstvu vanjskim slikama – često iz slobodne fantazije – izražava svoje snove i podsvijest. Drago gleda okolni svijet koji ga okružuje i intenzivno živi u njemu ali ga ne preslikava niti prepjevava nego ga projicira iz sebe, kako se u njemu formira i prelama, realno i zamišljeno, vidljivo i egzistencijalno. Slikanje kao i pjevanje polazi iznutra i nikada ne može biti ni završeno ni savršeno.“
 
Latica Ivanišević rođena je u Zagrebu 1942. godine. Kći je antologijskog hrvatskog pjesnika i slikara Drage Ivaniševića. Dugi niz godina radila je kao scenograf i kostimograf na televiziji, u kazalištu i na filmu. Tapiserije počinje raditi 1980. godine i izlaže na brojnim izložbama. Tajnu tapiserije otkrio joj je veliki umjetnik Edo Murtić, a Latica u izradi tapiserije nalazi svoj izraz i uvijek ponovno oduševljenje stvaranjem. O Latici Ivanišević snimljena su četiri filma 'Magija tapiserije' u režiji Petra Krelje, 'Jaslice za Vukovar' u režiji Jasmine Božinovske Živalj, 'Ptice' u režiji Petra Krelje i 'Latica i čaj' u režiji Saše Šekoranje. Godine 2010. Napisala je obiteljski roman iz visokog zagrebačkog društva 'Slušaj i gledaj, Latice' te roman 'Žena tužnih očiju'.
 
Latica svojom iskričavom kreativnošću, fluidnošću pokreta u crtežu ili tapiseriji jasno pokazuje da ju je otac „naučio slobodi“. Njen rad najbolje opisuje akademik Tonko Maroević: „U mediteranskoj bujnosti i baroknosti, ona je svojevrsni nastavljač rimskih i madridskih meštara ceremonijala, onih likovnih djelatnika (najčešće inače slikara i graditelja) koji su se umjesto u trajnom materijalu povremeno izražavali u improviziranim scenarijima i koreografijama gradskih proslava, procesija ili krunjenja, instalacija ili suđenja. Na taj se način likovna umjetnost, izrazito prostornih protega, pomalo združuje ili čak pretapa u vremenite i sukcesivne oblike izražavanja, kakvi su glazbeno ili glazbeno scenski.“
Izložba se može razgledati do kraja mjeseca svibnja 2017.
 

Nives Matijević

Povezani članci

U posjetu plemenima u Tanzaniji

HF

Osjećaji koji se otapaju na platnu

HF

Zapisi o prostoru Alfreda Krupe

HF

Dubrovnik iz Svetog Jakova s dvije palme

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...