Svaki pojedini glas je važan i može poremetiti bilo čiji scenarij
Ovi lokalni izbori su po mnogo čemu posebni. Predizborna kampanja je u sjeni sloma koncerna Agrokor i rekonfiguracije aktualne Vlade. Svašta smo se naslušali i nagledali zadnjih mjesec dana. Poučeni višegodišnjim iskustvom znam kako ništa ne treba gledati onakvim kako je pokazano, prikazano i pokušava se dokazati, pogotovo kad se to radi s puno priče i riječi, koje se samo vrte u krug, bez da išta znače, osim zamagljivanja stvari. Priznajem, lijepo i ugodno je slušati svakoga tko govori tečnim hrvatskim jezikom poštujući sva pravila tog jezika, ističući njegovu zvučnost, ljepotu i sklad riječi u rečenici, makar to bilo bez poante i sadržaja ili je pak poanta u tome da slušatelju skrene pažnju od bitnog i važnog, što uspijeva vještom komunikatoru, naročito u politici. U svremu tome ima čak i logike, ali ona ne vodi očekivanom i pravom zaključku, već umijeću govora i mogućeg izričaja, u danom trenutku. Kad se to izgovori na uljudan, pristojan, kulturan, civilizacijski, inteligentan i intelektualan način, sigurno kod mnogih glatko prolazi, čak i onda kad su prezentirane alternativne činjenice.
Javnom scenom je prošetalo puno kandidata za župane, gradonačelnike, načelnike, moguće članove pojedinih upravljačkih tijela, skupštine, vijeća…, uglavnom su to poznata lica i višegodišnji dužnosnici, na istim, jednakim ili sličnim dužnostima. Veseli da ima novih lica, obrazovanih pojedinaca, nepotrošenih, bez ikakvih repova iz prošlosti koji obećavaju i daju nadu da će se nešto promijeniti. Ta vjera i nada tako dugo postoji dok se ne otkrije tko iza njih stoji i čiji su, zbog mnogo čega. Malo tko od njih je nezavisan. Mnogi nekome nešto duguju ili se pak obvezuju na nešto, ukoliko dobiju podršku. Neki su jednostavno igrači pojedinih političkih opcija s lijeva, desna, pa naizmjenično malo jednih, malo drugih, ili onih koji glume kako su u centru, a stalno su nagnuti na jednu stranu, ovisno o trenutačnoj snazi onoga na tom polu ili pak svojeg nuđenja iz čiste pragme, pri čemu svjetonazor i političko opredjeljenje gubi svoju određenost. Manje više svi se oni bore za sebe, svoje osobne i stranačke interese ili pak za nekoga nešto odrađuju, što su u političkoj trgovini dogovorili.
Za nevjerovati je da bi se relativno pametan čovjek upustio u utrku za nešto, što većina građana vidi kako nema nikakvog smisla i da će izgubiti. Tu baš i ne vrijedi ona olimpijska: Važno je sudjelovati. Ovdje se čovjek sramoti i dovodi u pitanje sav svoj stručni i politički rad, djelovanje i život u pitanje. U ovome što sada radi je lažnjak, jer je sve utilitarno, zakulisno dogovoreno i planirano, da bi se nešto veće, za nekoga ispod stola postiglo, bilo da ga se potvrdi, unaprijedi i učvrsti, da se nekome dugome našteti, bilo pojedincu, frakciji ili suparniku. Uskoro će se vidjeti tko je kakvu igru u ovim izborima igrao i što je predstavljao na izbornim listama, kad za taj svoj “nepošten” rad bude nagrađen, možda čak i funkcijom ministra.
Ne čudi me kad na takve igre pristaju karijerni i “profesionalni” političari, koji ništa drugo nisu u svom životu nikad radili, niti ne znaju išta drugo raditi, osim baviti se politikom ili politiziranjem na svim nivoima od lokalnih šerifa do visokih državnih dužnosnika preko zastupnika u Saboru, gdje se neizmjerno sramote, jer pokazuju sav nedostak i bijedu svojih kompetencija, obrazovanja i odgoja. Rijetki su nam predočili svoj realni plan i program rada na dužnosti za koju se bore. Ima ih, ali nedovoljno, na kojima se vidi da žele služiti građanima, da to znaju, da ih motivira spoznaja kako to mogu, a ne samo vanjska motivacija, da će postati Netko u svom mjestu, općini, gradu ili županiji. Nekoga gura njegova stranka, nekoga više stranaka različitih opcija, dok nekome baš to guranje smeta, jer mu je to određeni teret, koji su pojedinim strankama natovarili njihovi viđeniji i visokopozicionirni članovi, svojim radom, ponašanjem, neprincipijelnošću, nevjerodostojnošću. Takvi naime, jedno misle, drugo govore, a treće rade, godinama se šlepajući uz jačeg partera, unosno trgujući s malim brojem mandata za vodeće funkcije i nerazmjernu participaciju u vlasti (Vladi).
Kad je pak taj višegodišnji sigurni partner u nekoj krizi, opravdanoj, neočekivanoj ili slučajnoj, onda ga napuštaju, nudeći se dijametralno suprotnoj opciji, tobože spašavajući vladu, a time i državu. Nije to usamljeni i osamljeni slučaj. Ima i onih koji su na listi državotvorne stranke slavodobitno “ujahali” u Sabor i dočepali se visokih funkcija. Ohrabreni uspjehom i podržavanjem deklariranih ekstremista i nekih utopista, umislili su si kako puno vrijede i da su nužno potrebni za opstanak države. Na valu slave zajahali su samostalno. Uskoro će se pokazati kako su ti usamljeni jahači dezorijentirani, zavedeni, nekompetentni i umišljeni lažnjaci, koji za nekog nešto odrađuju, a uz put čuvaju svoju funkciju i radno mjesto, za koje nemaju propisane uvjete. Poslužit će kao alat u pokušaju micanja onog tko određenim grupacijama smeta, jer je bolji od njih ili njihovih, u mnogo čemu. U svemu tome nema dovoljno ničeg afirmativnog i proaktivnog. Uglavnom se sve manje više svodi, na pljuvanje po protivniku i iznošenje na svjetlo dana, prljavog rublja iz vremena njihove koalicije ili suradnje.
Mnogi se deklariraju kao praktični katolici, a u eskalaciji difamacije suparnika zaboravljaju bibijsku izreku: Neka prvi baci kamen, onaj tko je bez grijeha. Istina, ima i onih koji ne blate protivnika, ni kad su izazvani. Neki to rade iz uvjerenja, zbog svojeg odgoja i životne filozofije, dok drugi glume, prikazujući se “svecima”, čovjekoljupcima, istinoljubcima, dobrotvorima, kozmopolitima, katolicima, mecenama, koji furt delaju za druge.
Mi smo kvadraturom i brojem stanovnika mali, zapravo vrlo mali. Zahvaljujući modernoj tehnologiji i tehnici, svi o svima sve znamo, pogotovo kad živimo u velikom gradu, jedni pokraj drugih ili kvart do kvarta. Upamte se lica i događaji, pa kad dotični ili dotična izađu u javnost i postanu politički aktivni, sjetiš se tko je tko i čiji je. Slučajno znaš tko ga je zaposlio, tko ga je istaknuo u prvi plan i zašto. Iz njegova javnog nastupa vidiš kako nije dorastao funkciji za koju se kandidira, kako ponavlja naučene fraze, kako izaziva, kako s previše riječi direktno opovrgava ono čime se predstavlja i čime želi dobiti povjerenje. To je “elokventni surfer(ica) na površini”, kako je nedavno rekao naš poznati politički analitičar.
Iako, su mnoge nade propale, za svake nove izbore se čovjek, ipak nada da će biti drugačije i bolje, barem u tragovima. To se ne može postići s raznim i različitim uhljebima, eksponentima “velikih” i nastupom tobožnjih nezavisnih, upregnutih u kola svojih mentora i mecena. Teško je razlikovati tko je pravi, iako se lažnjak brzo sâm razotkrije. Svugdje prisutna “trojka” NKK (nepotizam, klijentelizam, korupcija) se čvrsto drži za ruke i igraju kolo naokolo uz poneke pridošlice, prisutne uz duž i poprijeko Lijepe naše.
Kako bilo da bilo, izbore u nedjelju ne bi bilo dobro ignorirati i bojkotirati. Svaki pojedini glas je važan i može poremetiti bilo čiji scenarij. Pokažimo raznim majstorima, spletkarima, lažnjacima, prevarantima i obmanjivačima da smo mi birači važan i bitan činitelj u kreiranju naše sadašnjosti i budućnosti, da nismo ovce, da nismo bedaci, ni budale, da ne dopuštamo da nas se vraćanjem u prošlost, makne s odlučivanja o našoj budućnosti, da znamo razlikovati original od lažnjaka, da smo odgovorni građani, koji participiraju svoja građanska prava, u skladu s ustavom i izbornim zakonima.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više