Strah od separatizma u Belgiji

Na granici s Njemačkom 77 tisuća ljudi ima svoj zasebni parlament, vladu i zastavu, a sada i sasvim novo ime

Regija u istočnoj Belgiji koja je službeno poznata pod imenom 'njemački govoreća zajednica Belgije' nedavno je krenula u 'rebranding' s novim imenom Ostbelgien (Istočna Belgija, njem.). Ovaj potez izazvao je nervozu u valonskoj polovici Belgije koja koristi francuski jezik, jer neki smatraju da se radi o opasnom iskoraku prema separatizmu, piše Guardian. Anketa belgijskog RTL-a na ulicama Eupena, istočnobelgijske metropole, utvrdila je da se 90 posto tamošnjih stanovnika ne smatra Valoncima, iako regija jurisdikcijski pripada Valoncima.

Nacionalni identitet u državi sa sedam parlamenata i tri službena jezika nije jednostavna stvar. U istočnoj Belgiji, po novome 'Ostbelgien', koja se nalazi na francuskom govornom području Belgije, živi 77 tisuća ljudi koji velikim dijelom govore njemački. Ova regija ima svoj parlament, vladu i zastavu, te zahvaljujući belgijskom političkom sustavu ima pravo veta, po kojem čak mogu blokirati bilo kakav trgovinski sporazum između Velike Britanije i EU nakon Brexita. Zvuči nevjerojatno da 77 tisuća ljudi može odlučiti o takvoj stvari, ali Istočna Belgija svoje ustavno pravo veta do sada nije koristila u praksi.

Oliver Paasch, ministar-predsjednik Istočne Belgije, odbija tvrdnje da se radi o separatizmu prilikom uvođenja novog imena, te ističe da je 99 posto stanovnika njegove regije lojalno Belgiji. Novo ime "ne označava bilo kakve političke ili ustavne zahtjeve, već se radi o čistoj marketinškoj logici iz vrlo pragmatičnih razloga", kazao je za britanski Guardian. Kao i drugdje u Europi, stanovništvo istočne Belgije stari i nema dovoljno mladih ljudi koji bi na tržištu rada iz svojih plaća odvajali za mirovine starijih stanovnika. Ostbelgien želi privući kvalificiranu radnu snagu, a kako kaže lider ove regije, uz dosadašnje službeno ime 'njemački govoreća zajednica' ljudi u Njemačkoj prije pomisle da se radi o Nijemcima u Londonu ili New Yorku, nego u Belgiji.

Ovo područje postalo je dio Belgije 1920. po Mirovnom sporazumu u Versaillesu, a između 1918. i 1945. stanovništvo regije mijenjalo je svoju nacionalnost tri puta. K tome, svaka šesta odrasla osoba bila je u zatvoru tijekom poslijeratnog procesa denacifikacije. Bez obzira na svoj kompleksan identitet, ipak nije realno očekivati odvajanje Istočne Belgije, jer bi 77 tisuća stanovnika s tog područja u Njemačkoj bilo na dalekoj periferiji političkih zbivanja, dok u okviru Belgije imaju povlašteni status, a njihovi dužnosnici u svojem parlamentu redovito dočekuju mnoge visoke goste.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/strah-od-separatizma-u-belgiji-na-granici-s-njemackom-77-tisuca-ljudi-ima-svoj-zasebni-parlament-vladu-i-zastavu-a-sada-i-sasvim-novo-ime/5991791/