Ako je išta, po svaku cijenu trebalo sačuvati onda su to palme uz Posat
Otvoreno pismo kreativnom direktoru Grada Dubrovnika Andru Vlahušiću
Ovo što se sada događa s palmama u Dubrovniku je katastrofa. Odgovorni za to šute, a građani nijemo gledaju kako umire ljepota ovog Grada. Gospodine Vlahušiću, nadam se da Vam ne smeta što Vam se obraćam riječima, kojima u svojoj samozatajnosti, samoga sebe oslovljavate. Svi znamo da ste uložili mnogo kreativne energije u želji da ovaj Grad bude ono što Vi želite, da upotrebim Vaše riječi – Vaše životno djelo. Gospodine Vlahušiću, u tom stvaralačkom nadahnuću Vaš duh je poletio jako visoko i samo je nebo bila Vaša granica. Mi obični građani možemo Vam samo zavidjeti na visinama koje istražuje Vaš kreativni duh. Ne želeći Vas u tome ometati, moramo Vam reći što mi, obični građani, kojima te visine nisu dostupne vidimo u našem Gradu, pa Vas molimo da se malo diskomodate i spustite pogled malo niže i vidite ono što i mi vidimo.
Mi vidimo nešto jako tužno, vidimo Grad koji ostaje i bez palmi. Pomor palmi počeo je sa Gružem i Lapadom prije tri godine. Prošlo ljeto zahvatio je Pile i povijesne vrtove iznad njih, a ove godine nastradat ce Ploče i Sv.Jakov. Kada tako brižno brinete o Gradu – o svom životnom djelu, kako Vam nije promaklo da su palme uz Posat na izdisaju. Pogledajte samo onu, prvu u nizu i vjerojatno jednu od najstarijih u Gradu, kako izgleda. Ako je išta, po svaku cijenu trebalo sačuvati onda su to palme uz Posat. One čine (točnije rečeno – činile su) jedan predivni zeleni kontrast koji razdvaja kamenu strukturu Grada i čini da se njegova ljepota još više istakne i razdvoje od kuća koje su izgrađene na mjestu povijesnih vrtova zapadno o grada. Gospodine Vlahušiću, ovo što se sada događa s palmama u Dubrovniku je katastrofa. Mi imamo brojne, lijepe dubrovačke đardine, čiji su osnovni elementi hortikulturnog uređenje često bile palme oko kojih se strukturirao cijeli đardin. To su bile uglavnom stogodišnje palme i puno je generacija iskazivalo ljubav prema njima njegujući ih sve to vrijeme. I što sada imamo? Imamo vrtove koji su izgubili svoju hortikulturnu vrijednost jer su stožerni elementi vrta – palme, uginule. Žalosno je što se to, izgleda, nikoga ne tiče.
Odgovorni za to šute, a građani nijemo gledaju kako umire ljepota ovog Grada. Možda će te reći da palme ne čine Dubrovnik. To je istina. Ali Dubrovnik bez palmi nikada više neće biti onaj isti Dubrovnik. One, premda nisu autohtone, su ipak postale sastavni dio slike Dubrovnika i znak njegovog mediteranskog ozračja. Gubitak nekoliko tisuća palmi i njihovog zelenila značajno će utjecati na krajobrazni izgled Dubrovnika. Znamo što je uzrok ove katastrofe. Zaraza štetnikom crvena palmina pipa. Moje pitanje za Vas gospodine Vlahušić glasi: Da li je ova katastrofa sa palmama morala poprimiti ovakve razmjere? I što ste Vi učinili da se ona ublaži? Katastrofa po mom mišljenju nije trebala dobiti ovakve razmjere. Možda smo mogli sačuvati barem polovicu palmi. A, ako se ovako nastavi nećemo sačuvati ni jednu. Da budem kratak: službe koje su se trebale boriti sa ovom pošašču potpuno su zakazale. A zakazale su zato što ste Vi na rukovodeće položaje doveli svoje ljude koji jednostavno nisu dorasli zadatku. Kakva je to borba za zaštitu palmi koje vrše Vaše službe kada se svuda oko nas nalazi na stotine uginulih palmi, a svaka od njih je leglo – rasadnik tih štetnika. Za ilustraciju efikasnosti tih službi navesti ću samo jedan primjer (nažalost ima ih na desetine i stotine). Što rade i koja je funkcija dviju palmi koje su uginule prije dvije godine a nalaze se uz jedan od Vaših obljubljenih kružnih tokova? Palme preko puta pošte u Lapadu. Da li je to možda Vaš način da se kreativnim kontrastom (kontrapunktom!?) iskaže sva ljepota perivoja koji se na kružni tok oslanja.
Mene su još u osnovnoj školi učili da štetnike treba ukloniti ako želimo sačuvati zdravu populaciju. Možda VI kao ugledni medicinski znanstvenik imate neka nova napredna saznanja o tome, pa bi bilo lijepo da nas o tome podučite. Znamo što valja učiniti, svaku uginulu palmu odmah ukloniti, zamotati u foliju i zakopati u zemlju. Do sada je uklonjeno samo nekoliko desetaka palmi, a jeli pritom poštovana sanitarna kontrola možemo samo nagađati. Ostaje istina da na stotine zaraženih palmi nije uklonjeno. A to više nisu ni palme jer je vjetar s njih otpuhao sve lišće a ostala su samo gola trupla, nijemi stupovi, koji nas podsjećaju na ljepotu vrtova čiji su nekada bili dio. Vaše službe su tek kada je epidemija dobila ovakve razmjere pokušale odrediti broj palmi u Gradu i Rijeci Dubrovačkoj. Obaviješteni smo da je u pitanju nekih 2500 do 3000 tisuće stabala, a možda i više. (To je nešto što bi odgovorne službe trebale imati u svojoj evidenciji i bez ovakvog povoda).
Vi ste se, gospodine Vlahušiću, svojevremeno hvalili svojim izuzetnim matematičkim darom i ostalim sposobnostima te vrste. Velika je šteta što ste odustali od izbora te profesije, jer je matematička znanost time sigurno ostala u velikom gubitku. Ali Providnost je htjela drugačije i moguće je da joj je bio naum da postanete nešto kao desna ruka našeg parca Sv.Vlaha. Mi obični građani nismo u stanju pratiti Vas u Vašoj sposobnosti kada su “ kalkuli” u pitanju, ali uspijevamo izračunati da tri tisuće palmi koje treba ukloniti, a po statističkim podacima uklanjanje jedne palme ko- šta oko sedam tisuća kuna, znači – evropski rečeno- tisuću eura. Pa kada to na kraju pomnožimo sa tri tisuće dolazimo do tri milijuna eura. Na kraju ostat ćemo bez palmi i za to ćemo morati potrošiti tri milijuna eura našeg novca za njihovo uklanjanje. Zašto? Zato što nadležne službe koje su u vašoj ingerenciji nisu učinile ništa. Za sve to smatram odgovornim Vas gospodine Vlahušiću, jer ste za to vrijeme bili gradonačelnik. Hvalite se da je u proračunu ostalo nepotrošeno nekih 25 milijuna kuna i da ih niste bili u stanju potrošiti. Jedan manji dio tog iznosa bio je dovoljan da se uklone sve zaražene palme i da spasimo barem neke od njih. I bilo bi lijepo od Vas kada budete govorili o svom životnom djelu, o kome već uvelike govorite, da pored svih kreativnih uspjeha koje ste ostvarili, navedete i da ste oslobodili Dubrovnik od palmi.
Vi ste, gospodine Vlahušiću, izuzetno, izuzetno oštrouman čovjek. Ovih osam godina koliko ste gradonačelnik nas je u to uvjerilo. Vaša oštroumnost nema granica i puno puta ste građane ovog grada preveslali. Ali ovom gradu treba mudrost a ne prevelika oštroumnost. Ovaj grad je bio ostao i ostat će ono što jest zahvaljujući mudrosti naših predaka, našoj i generacija koje dolaze. Sjetite se ponekad Senekine misli: “Mudrost nema većeg neprijatelja od pretjerane oštroumnosti!” Oleg Stražičić, stanovnik Gruža P.S. Ako Vi, gospodine Vlahušić, ostaneta i dalje “kreativni direktor Dubrovnika”, onda će ovaj Grad ostati i bez palmi, pa onda i bez ljudi i na kraju bez onog osnovnog supstrata što ga čini gradom. Ali neće sve biti tako crno. Ostat će jedno ekonomski uspješno podziđe i rezultat Vašeg životnog djela – golf grad na Srđu.
Oleg Stražičić
