Hrvatska je jedna cijela ‘Mala Moskva’

Jugonostalgičari i jugokomunisti nikada ne će prežaliti zločinca i Jugoslaviju

Na hodočasničkom životnom putu po kojem desetljeća hodim stadoh na stanici na čijoj tabli piše "Mala Moskva". I na prvi pogled čovjeku se učini jedna od onih na kojima sam ili davno ili nedavno stajao i prolazio. No, sam naziv a i sve ono što sam čuo kada sam joj se približavao, a i vrijeme kada sam je dublje razgledavao, napose na dan jednog predizbornog političkog skupa ipak je čini u mnogo čemu drugačijom od onih kroz koje sam prošao. No, bojim se da ću još kroz ovakvih prolaziti u Lijepoj Našoj.

U prvom pogledu urezuje se u dojmove samo ime "Mala Moskva" na hrvatskom, danas slobodnom i suverenom teritoriju. U europskoj i natovskoj, u braniteljskoj Hrvatskoj koju je njezin prvi Predsjednik ljubio djetinjastom ljubavi "Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!" "Mala Moskva" toga predizbornog dana, skupa jedine državotvorne stranke, koju, nažalost, vrijeme i njeni čelnici svakog dana dedržavotvore i dekroatiziraju, gotovo otimaju od njenih branitelja i žrtava velikosrpske agresije, okićena je slikama kandidata različitih stranaka i partija. Na prvi pogled grad je kičast tim slikama usiljeno nasmijanih kandidata, s obećanjima koja bi teško mogli ispuniti i državnici a kamoli političari kalibra onih koji nam se smiju sa slika, čije slikanje plaćaju hrvatski porezni obveznici.

I nakon obilaska grada prije održanog skupa samo brzim brojenjem obješenih i nalijepljenih na svakom mjestu zakvačenih kandidatskih slika dolazi se do zaključka da su daleko bogatiji ti "nezavisni" i „građanski“ kandidati od onih stranačkih i partijskih. S njihovim brojem se mogu mjeriti, ili ih nadmašuju partijski kandidati za lokalne svemoćnike "Male Moskve" i županije u kojoj se njeguje, slobodno živi i vjerno nostalgiči za vremenom kada se gradić okitio tim perjem. Kako mnogi s kojima se razgovara kažu tim nazivom se htjela, i pokazivala vjernost Partiji i Brozovom zločinačkom režimu. I zaista uspješno, što dokazuju i destine spomenika režimu i Partiji, i čini se da nema grada ili gradića u Hrvatskoj s tolikim spomenicima režimu i Partiji na tako malom prostoru, te svakodnevna demonstracija čuvara tog režima u svom ponašanju, u svom političkom životu kojeg žive i dalje u toj prošlosti.

Teško će se "Mala Moskva" izbaciti iz velikih režimskih glava, jer stječe se dojam kako su to učenici režima koji škole pohađaju, završavaju i diplomiraju doma, u obitelji. Potvrđuju to i svi oni komentari, psovke, glasovi, potvrde i protivljenja što su se čuli na tom skupu mnogobrojnih malomoskovskih žestokih protivnika i malobrojnih državotvornih pristalica jedine državotvorne stranke. Iako je to bio skup jedne stranke publika je bila politički šarolika. Šarolika u bojama stranaka i partija, nezavisni i "nezavisni", građanski i „građanski“, da je Hrvatski sabor sitnica hrvatske političke podijeljenosti u odnosu na ono što se vidi i doživi na nekom lokalnom predizbornom skupu.

Nigdje ni traga od one povijesne svehrvatske pomirbe koja je bila odlučujuča pobjednička snaga u obrambenom Domovinskom, hrvatskom narodu nametnutom ratu. Od povijesno tragične dvijetisućite godine kada je na vlast došla režimsko-ideološka koalicija šest anacionalnih i antihrvatskih stranaka predvođene velikom Partijom, porušeni su svi pomirbeni mostovi i obnovljene i izgrađene nove, velike političke provalije. A to i jest razlog da nije samo jedna "Mala Moskva" u Hrvatskoj već da je još uvijek ranjena zemlja prekrivena tim malim, zapravo politički velikim Moskvama.

I nažalost kako se odvijaju politički smjerovi Hrvatske bit će ih još  dugo i puno u budućnosti, jer uspješno koriste političko znanje iz prošlosti u koju su se duboko ubetonirali i državničko neznanje, nedomoljublje onih što su od Hrvatske uzeli i dobili sve, a za Hrvatsku nisu dali ništa. "Mala Moskva" s velikim brojem političkih protivnika, od malobrojnih drzavničkih do mnogobrojnih političkih. Tako šarena predizborna slika te varošice nameće i pitanje otkud toliko bogatstvo "nezavisnim" i "građanskim" kandidatima. Po viđenoj slici, ne čekajući odgovor, jer on se nikada ne će dobiti iz njihovih centara lokalne moći, dâ se zaključiti kako su „nezavisni“ zapravo ropski zavisni od svojih financijaša, od kojih će račun dobiti poslije izbora, a građanski kandidati da su izabir, u Hrvatskoj još uvijek nepobijeđenog režima.

A ako su uistinu nezavisni i građanski onda se mora pitati otkud tim pojedincima toliki kapital da bi ga, neki od njih rasipali u već sada poznatoj izgubljenoj utrci. Pristalice tih "nezavisnih" i "građanskih" ili "samostalnih" bučni su i kritični prema onima iza kojih stoji jedna jedina u Hrvatskoj državotvorna stranka, kada njezini kandidati progovore o autokatarzi kroz koju prolazi i stranka i članovi. Zaurliče se: lopovi, lopovi, lopovi. Za njih su oni lopovi vjerojatno samo zbog toga što su im maestralno olujno "ukrali" Jugoslaviju, ljubav koju ni danas nisu prežalili i nikada ne će. I zbog toga, zbog tolikog broja pristalica "nezavisnih" i "građanskih", koji zemlju čvrsto drže još uvijek podijeljenom, Hrvatska je nažalost cijela jedna "Mala Moskva".

Vinko Đotlo