O braćo moja, nekoć je zagledao jedan u srce dobri i pravednim ii rekao:
!To su farizeji! Ali ga nisu razumjeli.
Sve kokodače a tko bi još sjedio u gnijezdu i nosio jaja".
Friedrich Nietzsche, Tako je govorio Zaratrusta
Po dolasku u Australiju, na intenzivnom tečaju engleskog za useljenike, pridošlice se informiralo o australskom načinu života, o političkom sustavu, o zakonima relevantnim za useljenike, o razlici prava i pravde, običajima itd. Uputili su nas na knjigu pod naslovom “How to sell yourself” (Kako sam sebe prodati). Ta je knjiga trebala poslužiti za pronalaženje posla.
Već sam naslov bio mi je odbojan. Zar se ljudsko biće ne razlikuje od robe? Kasnije sam uvidio da naslov odražava stvarnost. Kad sam učiteljici dodijao nabrajajući što je, po mom mišljenju, bilo bolje u Njemačkoj iz koje sam došao u Australiju, rekla mi je da se mogu vratiti u Njemačku te me poučila da ne mogu izmijeniti australski način života. Saznao sam za kulturni šok koji moraju preživjeti pridošlice. Po povratku u Hrvatsku u siječnju 1991. nakon nekoliko mjeseci osjetio sam kulturni šok. Mnogo toga me počelo smetati a posebice sporost državne i lokalne uprave ali i način dogovaranja i izvođenja običnih poslova. Možda bih se bio vratio u Australiju da nije počela agresija na Hrvatsku poput ne malog broja povratnika koji ne uspiju preživjeti kulturni šok.
U Hrvatskoj se pretpostavlja da treba pomoći strancima oko integracije u hrvatsko društvo. Postoje i tečajevi hrvatskog jezika uglavnom za mlađe potomke hrvatskih iseljenika i gastarbajtera. Međutim, za odrasle povratnike iz iseljeništva, pretpostavlja se, da nije potrebna nikakva pomoć za uključivanje u hrvatsko društvo. Tako misli i ta kategorija povratnika i useljenika, tj. naraštaja rođenog u tuđini. I na kraju kad se slože priče novih iseljenika u tuđinu i povratnika i useljenika u Hrvatsku, ispadne vrlo loša slika Hrvatske.
Stvaranju loše slike Hrvatske jako puno pridonose stručnjaci za odnose s masama te novinari koji izbacuju negativne nazive za načine uobičajenog, prihvatljivog načina rada. Začudo, baš oni od kojih se očekuje veća kreativnost, papagajski mjesecima pa čak i godinama ponavljaju neke novoskovane izraze kao npr. “uhljebi”, “paradigma”, “preslagivanje”, “politička trgovina”, “metafora”…Neki novopečeni zastupnici u Hrvatskom državnom saboru negdje su naučili da uporno ponavljana laž postaje istina. Takvo uvjerenje urodilo je dugim dosadnim ponavljanjem replika prije izglasavanja povjerenja ministru Zdravku Mariću ali i istim takvim ponavljanjima u nekim televizijskim emisijama na koje novinari pozivaju uglavnom iste osobe.
Svjetina je taj novogovor naučila pa do nje teško dopire racionalan, jasan govor. Stoga se našao na sto muka Davor Bernardić, novi predsjednik SDP-a. Em katolik, em sin branitelja, em nevičan načinu komuniciranju sa svjetinom na koji su je navikli Stazić, Maras, Bauk te neki drugi zastupnici oporbenjaci. Nade da će on od SDP-a uspjeti stvoriti novu, uljuđenu, modernu hrvatsku ljevicu izgledaju beznadne. Svjetina ga tjera da nastavi ponavljati neke isprazne riječi i da uz to pokaže željenu dozu agresivnosti i zloće kad treba i kad ne treba. Bernardić stoga plovi između Scile i Haribde. Propast mu prijeti ako ne privati nastaviti djelovati na načinStazića, Marasa, Bauka…, a prijeti mu bude li uzeo odgovarajući odmak od ustaljenog partijskog djelovanja.
Svemu usprkos, Hrvatska je stvarno daleko bolja od slike koja se o njoj stvara. Zastupnici u Hrvatskom državnom saboru pridaju Saboru vrijednost koji stvarno nema nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Vlada ipak vlada a ova vlada ne bježi od odgovornosti. Nakupina poznata pod imenom Most, nije uspjela u Hrvatskoj izazvati nerede koji bi, kao svuda po svijetu, najteže pogodili upravo one najslabije u društvu.
Tomislavu Karamarku nije uspjelo “preslagivanje” jer su ga, kako mi reče jedan zastupnik, neki iznevjerili. Taj ili ti bi mogli iznevjeriti i Plenkovića. Priznata je uzrečica: Tko danas laže za tebe, sutra će lagati protiv tebe. Iako se Karamarku predbacuje da je srušio svoju vladu, danas, vjerujem, većina racionalnih ljudi uviđa da je Karamarko dobro odradio svoj posao. Tko zna kamo bi Hrvatsku odvela vlada na čijem bi čelu bio neiskusni padobranac Orešković okružen blagoglagoljivcima neznalicama.
Plenkovićje imao hrabrosti preuzeti dužnost najodgovornije osobe u državi. Odbio je pilatovski oprati ruke nad sudbinom Agrokora i sudbinom proizvođača koji ovise o sudbini Agrokora. Hrvati koji imaju bolje poznavanje političkih sustava tradicionalno demokratskih modernih država svjesni su dademokracija znači prihvatiti podnošljivu dozu nepravde da bi se izbjegle veće nepravde. I u tim državama kandidate ne bira narod nego stranačka nomenklatura. I u tim državama, nakon biranja vladu nadzire tisak, interesne skupine i javno mišljenje koje stvaraju razni čimbenici.
Manipuliranje je svakodnevna kontinuirana pojava. Manipuliren aber richtig – Manipulirati ali pravilno, naslov je jedne od vrlo čitanih knjiga. Lobiranje je također svakodnevnica političkog djelovanja. Politika je realna čak i kad je nadahunda idealističkim vrijednostima. Ona nije za mekušce koji se iscrpljuju u žalopojkama, bježe u svoje bjelokosne kule bez imalo želje da nešto sami poduzmu za popravak “pokvarenog svijeta”.
Čini mi se da su mnogi Hrvati, premda katolici, u duši prikriveni manihejci. Cijeli svijet dijeli se na dobro i zlo, nesvjesni da se ni njiva ne može obraditi a da se ruke ne uprljaju. Začudo i neki katolički aktivisti, kojima nipošto ne ne želim nijekati nabolje namjere, nisu još pročitali ni dokumente Drugog vatikanskog koncila pa nisu zamijetili u dokumentu Gaudium et spes (Radost i nada) među ostalim priznanje zakonite autonomije zemaljskih stvarnosti (De iusta rerum terrenarum autonomia). Političari ali i svi drugi koji donose odluke, često nisu stavljeni pred jasan izbor između dobra i zla nego su počesto prisiljeni donijeti odluku kojom se izbjegava veće zlo. Usput budi rečeno “Hod za život”,nije hod za bilo koji život nego za ljudski život. Trgovina koja je crkvenim zakonom zabranjena klericima jer ona znači “nešto kupiti da bi se potom skuplje prodalo” (aliquid emere ut potius carius vendas) nije nikad bila zabranjena katolicima iako je na neki način varanje kao i novčarski poslovi čiji se počeci u Europi vežu uz protestantsku etiku ii duh kapitalizma a stvarno su se začetci novčarsva počeli ranije razvijati u katoličkoj Italiji i u drugim katoličkim zemljama.
Zaključno, Andrej Plenković predsjednik aktualne Hrvatske vlade, mora, ako baš hoćete, politički trgovati radi općeg dobra cijele nacije. U tom poslu, nema mjesta za “mani pulite”, čiste ruke, jer svi oni koji su uključeni u tu “trgovinu” imaju svoje interese. Ne treba vjerovati onima koji se predstavljaju kao časni ljudi (uomini d’onore – naziv za članove mafije) koji tobože za sebe ništa ne traže jer na kraju će ispasti naskupljom stečevinom.
I da ne ispadnem neutralan uoči predstojećih izbora, podsjećam samo na “jeftinu” legalizaciju bespravno sagrađenih objekata koju je provela Anka Mrak Taritaš od koje su profitirali arhitekti i geometri a ozakonjen je zauvijek nered u prostornom uređenju Hrvatske.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više