Trg Maršala Tita, da ili ne?

Izvorno, maršali su bili konjušari (marescalci) ranih franačkih kraljeva

Sjajni bečki psihijatar Alfred Adler (čije studije o homoseksualizmu preskaču, kao što preskaču i modernija znanstvena istraživanja) smatrao je da se čovjeka realno procijenjuje po odnosu prema radu, obitelji i zajednici. Josip Broz je rad i odnos prema potomstvu radije prepuštao drugima, kao i mlađahni Ivan Pernar. Prema ženama se odnosio ipak bolje nego najreklamiraniji slikar Pablo Picasso, s tim da je jednu iz svojega harema otkucao Staljinu, što ju je koštalo života. Ne ulazeći u slavne kontroverze o njegovom podrijetlu (pa postoji DNK analiza ljudi) i nejasnim dijelovima životopisa (Španjolska npr.) vidimo čovjeka koji sjajno mačuje i svira klavir, športaša, bonvivana koji se izdaje za inženjera (i njegovi ilegalni nadimci dosta govore), narcisoidnog psihopata koji je šarmantan, uklopljiv u svako društvo, iznadprosječno inteligentan – profil kockara, špijuna i sociopata.

Svijest o vlastitoj veličini, smisao za realnost (hladnoća) i akciju (sa 50 ljeta ide u šumu, meni kao pedesetgodišnjaku je već izlet na otok Lokrum napor), sposobnost da žrtvuje druge (Arso Jovanović, dobar štapski oficir koji mu je u ratu držao leđa, "maknuo" ga 1948., Kozara, Sutjeska itd.), okrutnost i perfidnost s kojom je smicao konkurente i kritičare (Bleiburg, Hebrang, Ivo Lola Ribar?, Vojko Krstulović, Ilija Jakovljević, Horvatin?, bjegunci iz Kerestinca?, Vicko Krstulović, Đilas, Mustafa Golubić…), elastičnost kojom je mijenjao uvjerenja i saveznike (raskid sa Staljinom 1948., dogovaranje s Nijemcima 1943. (V. Velebit, M. Đilas, K. Popović) čine ga rođenim političarem velikog formata.

Njegovo djelo nije preživjelo autora, Jugoslavija se raspala u ratu, nesvrstanost je više služila Zapadu da se ne širi ruski utjecaj, samoupravljanje je bacanje mrvica radništvu, KP se raspala, bratstvo i jedinstvo je bilo kilavo i pod državnom paskom, JNA se raspala kao i industrija socijalistička… Ipak Broz spada među značajne državnike koji su znali izvući položajnu rentu i voditi vlastitu politiku; naravno vrlo janusovsku s osloncem na srpsku hegemoniju, ali i sa odškrinutim vratima za osamostaljenje Republika Ustavom iz 1974.

Srbi kao Herrensvolk, ali nacionalni ključ u "vrhuški", osnivanje BiH, uskrisavanje Makedonije, autonomija Vojvodine i Kosova unutar Srbije, međusobna kontrola KOS-a,UDBA-e, JNA i Politbiroa su recept koji je držao vodu dok majstor ne ode. Pitanje je bi li bez amerikanskih kredita, radnika (mahom Hrvata) gostujućih u Njemačkoj i turizma ta tvorevina mogla živjeti. Uostalom i kulturni plodovi su mršavi u usporedbi s Poljskom, Češkom, Mađarskom itd.

Ipak je taj Broz tolerirao Krležu i Tuđmana. Prije toga je uz Đilasa, Rankovića i Pijadu činio tvrdu staljinističku jezgru Politbiroa!

Mustafa Golubić, crnorukaš i Staljinov agent odgovoran za ubojstvo Trockoga(!) je u lipnju 1941. u Smederevu digao u zrak skladište strjeljiva, pri čemu je poginulo 4.000 nevinih ljudi, djece, studenata, žena, seljaka (pazarni dan). Njemački napad na SSSR bio je tek 22. lipnja; dotad komunisti miruju. Titu ta akcija nije odgovarala i bojao se Mustafe te je preko Đilasa i gđe Ribar istog otkucao Nijemcima, što mu nije smetalo da ulice po Mostaru, Sarajevu, Beogradu naziva po Golubiću.

Treba li središnji zagrebački trg nositi ime po ratnom zločincu i hohštapleru? Mislim da bi trebalo Trg nazivati Maršalovim trgom, jer je bio poznati američki general i državnik George Marshall (Uniontown, 31. XII. 1880. – Washington, 16. X. 1959.) koji je pomogao obnovu Europe nakon 1945. godine. Tako da mi "desni" mislimo na svog marshalla, a lijevi smrtfašizmovci neka misle pak na svojega.

Izvorno, maršali su bili konjušari (https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Konju%C5%A1ar&action=edit&redlink=1)  (marescalci) ranih franačkih (https://sh.wikipedia.org/wiki/Franci)  kraljeva (https://sh.wikipedia.org/wiki/Kralj). Važnost konjice (https://sh.wikipedia.org/wiki/Konjica) u srednjovjekovnom <https://sh.wikipedia.org/wiki/Srednji_vijek> ratovanju <https://sh.wikipedia.org/wiki/Rat> doveo je do tog da se funkcija maršala vezala sa komandnom <https://sh.wikipedia.org/wiki/Komandant> pozicijom, uz to njihova funkcija uključivala održavanje reda na dvoru i vojnim logorima uz odlučivanje o pitanjima viteštva <https://sh.wikipedia.org/wiki/Vitez>. Kao vojni vođa, maršal je izvorno bio podređen konstablu <https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Konstabl&action=edit&redlink=1> u različitim državama Zapadne Europe <https://sh.wikipedia.org/wiki/Zapadna_Evropa>, ali je od XIII. stoljeća <https://sh.wikipedia.org/wiki/13._vijek> maršal brzo isplivao kao vrhovni čin <https://sh.wikipedia.org/wiki/Vojni_%C4%8Din>  kraljevskih snaga i visoki dvorski funkcionar.

Riječ dolazi iz staronjemačke <https://sh.wikipedia.org/wiki/Nema%C4%8Dki_jezik> riječi marahscalc, sintagme <https://sh.wikipedia.org/wiki/Sintagma> od riječi marah (konj <https://sh.wikipedia.org/wiki/Doma%C4%87i_konj> ) i scalc (sluga <https://sh.wikipedia.org/wiki/Posluga> ).

Maršalske oznake na epoleti uniforme (Sovjetski Savez) <https://sh.wikipedia.org/wiki/Datoteka:CCCP_army_Rank_marshal_CCCP_infobox.svg>

Maršalske oznake na epoleti uniforme (Sovjetski Savez <https://sh.wikipedia.org/wiki/Sovjetski_Savez> ), ukazuju i masonske simbolike.

Slikovni rezultat za epolete maršal<https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3a/Marsal_Jugoslavije.png> ovo su Titove "epolete". Tu je i poganski Dan mladosti, te neki bizarni simboli o kojima ovoga puta ne ćemo. Moje mišljenje jest da ovo pitanje moramo zamrznuti do vremena kada će budući naraštaji moći suditi "sine ira et studio" o velikom državniku i malom čovjeku Josipu Brozu i njegovoj povijesnoj ulozi. Neke stvari koje su bile dobre moramo priznati, ali postoji puno toga lošega i tužnoga, kao što je uostalom u povijesti čest slučaj, ona je obilno gradivo za opću psihopatologiju.

Trg Masarykov slobodno možemo nazvati Trgom Češke Republike, dočim ćemo za Britanski trg dočekati raspad otočne federacije da bismo ga nazvali Engleski trg ili radije Chestertonov trg. Rockefellerova ulica mi nije jasna, da socijalistička Jugoslavija naziva ulicu po međunarodnom bankaru; primjerenije mi je počastiti Josipa Franka, Guglielma Ferrera ili Stefana Zweiga koji su više doprinijeli svjetskoj kulturi, ili u slučaju Franka hrvatskoj samostalnosti. Etičko pitanje je možemo li ulice i trgove nazivati po ljudima koji su bili narkomani, pedofili, fašisti, komunisti i slično, a da su značajni umjetnici, političari, znanstvenici? Na to ne želim dati odgovor.

Teo Trostmann