Vraća li Plenković HNS doma?

Od koalicije HDZ-HNS, svi osim HDZ-a mogu profitirati

Kad se HNS, debelo iza HDZ-a osnivao još uvijek je imao prigodu, po značaju i budućoj snazi, biti druga hrvatska stranka. Budući je HDZ već bio, djelatno i obrambeno, zauzeo položaj hrvatskih „republikanaca“, HNS je mogao ubuduće igrati ulogu hrvatskih „demokrata“. Od HNS-a kao hrvatskih „demokrata“ ubrzo je postalo jasno, nije bilo ništa – takvu moguću orijentaciju u startu su im uništili osnivači – i Savka i Tripalo, ne zna se koja, koji, prije i više. Pravi hrvatski demokrat među njima bio je, možda i jedini, Srećko Bijelić – on je znao i osjećao što je to „republika“, što „nacija“, što „država“, a danas je potpuno nezasluženo zanemaren, pa mu barem ovim putem stavljam cvijetak na grob.

Ubrzo je ta stranka, čim je Čačić zasjeo na čelo, postala trgovačko društvo iako ju je među prvima tako „registrirao“ Marijan Hanžeković. Kad je još Pusićka tamo postala „faktorica“, stranka ne da je izgubila ona „H“, već je ispred njega stalo veliko „anti“, pa je „to“ postalo antihrvatsko udruženje. Pusićka se s tim „H“ (Hrvatska) i javno rugala tvrdeći kako bi ga oni/ona najradije izbacili da od i na njega nisu dobivali desetak posto glasova. Bedasti se „navuku“ pa to „hrvatska“ zaokruže jer im nije važno koja i kakva je stranka, samo da je „'rvacka“. Ovdje sam, i u tiskanom Fokusu, o tom „HNS-u“ (poslije dobio i rep „LD“ od ministra Joze) baš napisao – sumnjam da postoji itko tko je tu klijentelu tako uporno i ustrajno baš tako tretirao. Realno, za Čačića na čelu, HNS je bio tek regionalna stranka (Varaždin, Međimurje). Nakon što su ga potjerali, ali već i prije, pa na vrh zasjela Vesna Pusić, postalo je to lijevo krilo SDP-a s debelom privagom ideologije sorošizma. SDP ju je u tri izborna ciklusa bogato nagradio mandatima, ustvari činio je to Zoran Milanović, njihov veliki donator. Bez toga HNS-a odavno više ne bi bilo južnije od Novog Marofa.

Drama u oporbi

Sve je bilo lijepo – na vlasti i u slasti, ali dva puta u „koaliciji“ u oporvi, to je doista i beskorisno i bedasto. I sad nastupa drama pa su se mnogi esdepenjare okomili na najprimitivniji način, bez zrnca političke i opće kulture na ovaj ostatak od HNS-a. Dok je s njima bio, bila je to sjajna stranka, koalicija nije bila moralna kaljuža, a sad je to kako kaže mladi slavonski esdepejac šorom šajke usmjerenja Hajduković – „ku'ac od stranke“. Dok su na tom „ku'cu od stranke“ sjedili, bilo im ugodno, sad kad se izmaknuo – a joj. U čemu je problem, tu je sada i ubuduće – „šarafciger“ stranka, a jošte k tome i seljačka. Marasa i slične bitange i politički ološ  ne ću ni čitati, a kamo li komentirati.

Ipak ne mogu preskočiti komentar naše drage Jace: „Sto posto moralno kaljužanje. Jer sve sto posto ima cijenu. Pa i sto posto ponižavanje Jaca“. Je l' to ista ona koja se „kaljužala s Ivom“? „Kud Ivo, tud i ja“, govorila. I ode Ivo u Remetinec, Jadranka skoro uništi HDZ, a sada na slobodi nije u stanju zadržati dostojanstvo bivše premijerke, već k'o obična baba (dida mogu i svi ostalih svih seksualnih usmjerenja i rodova i spolova) tračara fejsbukači po noći. Spustila se na razinu, a sada je s njima u društvu, u društvu onih koji su joj kristalno jasno, marširajući gradom po noći, dolazili pred kuću (Pernar). Branili smo ju, nu nju je nemoguće obraniti od nje same.

Il' će se vratiti doma, il' ga ne će biti

Nego vratimo se na novu, izglednu, koaliciju HDZ-HNS. Ona nas zanima samo sa stajališta stabilnosti i budućnosti Hrvatske. U bližem, daljem i globalnom okruženju vrije. Kad još dodamo aferu Agrokor, te uporno ideološko i aktivističko sorošijansko razaranje Hrvatske, pokušaj unošenja elemenata građanskog rata, trošiti vrijeme pet šest mjeseci na izbore doista nije racionalno. Oni se mogu raspisati u svakom  trenutku pri čemu najviše odgovaraju upravo HDZ-u. Stoga treba poštovati Plenkovićevu dosljednost glede inzistiranja na stabilnosti pod cijenu gubitka popularnosti zbog suradnje s HNS-om. Ukoliko se HNS pokaže politički korektnim i učinkovitim partnerom, odrekne se dijela sorošijanstva, naročito glede famozne reforme obrazovanja, eto mu prigode da konačno postane i hrvatska i narodna stranka. Ili kao ovakva u potpunosti nestane. Obje mogućnosti su za hrvatsku političku scenu, višestranačje, dobre.

Za SDP je ovo također povoljan i presudan trenutak za pronalaženje nove uloge, mjesta, programa, kao suvremene socijaldemokratske stranke. Morat će prestati zujati od „sela“ (Beljak) kojega nema, do grada pozivajući „liberale“ (Mrak Taritaš, Beus Richembergh…) u Partiju i vidjeti gdje i tko mu je biračko tijelo, inače će ga „s lijeva“  nagristi kojekakvi kvazi lijevi populistički pokreti i stranke, pa će od dvadeset posto kliziti prema deset do pet. Bit će uostalom ovih dana veselo u SDP-u.

Mostu je ovo prigoda za postati prava stranka, a ne udruga populističkih minera HDZ-a. Kao što su se, valjda, uvjerili to im ne prolazi. HSS bi do narednih izbora mogao nestati, osobito ako ga „iz auta“ izbaci SDP. Pješice sam nikamo ne može stići, tek ostati u Samoboru, a i tamo dok Kodrići ne promijene stranu.

Zaustaviti "ŠTEM" reformu

Plenković je dao i prigodu hrvatskim konzervativcima, Bruni Esih i Zlatku Hasanbegoviću, i to trostruku, prvo ih stavljajući na liste HDZ-a, zatim kandidirajući Dragu Prgometa u Zagrebu, a sada koalirajući s HNS-om, za okupljanje desnog dijela biračkog tijela. Trebaju pokupiti, okupiti desetke pravaških i propravaških stranaka i neke udruge, a to će biti nevjerojatno težak zadatak, taštine su tamo ogromne i u velikom nesrazmjeru sa znanjem i značajem sadašnjih čelnika. Samo tako mogu postati autentični zastupnici dijela hrvatskih građana u Hrvatskom saboru. Na tom putu čekat će ih još mnoštvo „mina iznenađenja“, a neoteroristi, gradski i šumski, nastojat će im uporno navući luđačku košulju ustaštva.

I na koncu o HDZ-u. U procesu koaliranja s HNS-om najveća opasnost po HDZ, a bogme i Hrvatsku i njezinu budućnost, pravac je buduće reforme obrazovanja. Bude li se išlo stazama koje je utabao Boris Jokić – ta soroševska bratija – bit će to „ŠTEM“ reforma: ištemavanje znanja dosad stečenog i onoga koje bi se moglo steći o jeziku, povijesti, vjeri i inim elementima identiteta iz mozga mladih. Jer Hrvatska, njezin obrazovni sustav, nema nikakvih problema sa tzv. STEM-om (prirodoznanstvom, tehnikom, tehnologijom, informatikom). Treba sigurno bolju opremu, laboratorije, više dobrih učitelja i profesora. Taj dio reforme može složiti desetak iskusnih i uspješnih pedagoga djelatnih u tim područjima, od osnovne škole do doktorskog studija. A onaj drugi, najkraće moguće nazvat ćemo ga identitetskim, s tim polako, jer ovo je, po svemu sudeći, stoljeće u kojemu će se gubiti (namjerno gubiti) i čak uništavati mnoga dosad stečena znanja kako bi se proizvodilo neznalice, robove, zombije… Krene li „reforma“ tim putem za HDZ je bolje da ga nema.

Mato Dretvić Filakov