Dokle će (po)trajati koalicija HDZ-HNS?

Je li ovo kraj HNS-a ili HDZ-a?

 

 

• Sklapanje koalicije između Hrvatske narodne stranke i Hrvatske demokratske zajednice je pri kraju. To je iznenađenje podjednako za sve Hrvate. Protiv te i takve neprirodne koalicije je većina hrvatskoga puka, samo se jedni bune javno (jugo-ljevica), dok drugi to zasad nose u sebi (domoljubi). Dok bezbožna jugo-ljevica galami i ritualno pali svijeće ispred sjedišta Savkina i Mikina HNS-a, ne treba se bojati za budućnost Hrvatske. Bojati se treba tek kada ova druga, šutljiva većina progovori… Dakako, na – izborima. Tek tada će se znati je li Andrej Plenković uspio. Dotad će vladati poznata – hrvatska šutnja!

Predrag Štromar

 

Zašto počinjem pesimistično? Zato što kao izvorni hadezeovac na to imam pravo. Premda mi je jako dobro poznato kako je politika "umijeće mogućega", ne mogu se oteti dojmu da je ovakav politički brak s haenesovcima doslovno – neprirodan. Lakše bi se prešlo preko suradnje ili koalicije sa SDP-om, nego s HNS-om, budući u povijesti hrvatskoga parlamentarizma nikada nije bilo mjesta za ovakav tip takozvanoga liberalizma, u našem slučaju liberalnoga orjunaštva. No, što je tu je. Plenković je tako odlučio – po nagovoru nekoga ili po svome nahođenju – i za vidjeti nam je koliko će ovaj politički brak bez ljubavi (dakle, iz interesa!) (po)trajati. Kako sada izgleda – jako kratko.

 

Zašto jako kratko? Zato što se haenesovci, prije nego su ušli u Vladu, ponašaju slično mostovcima. Uvjetuju. Predrag Štromar, Blaženka Divjak i Srđan Gjurković – kako bi se dodvorili malobrojnoj svojoj izbornoj bazi i svome još malobrojnijem članstvu – vrijeđaju HDZ, HDZ-ovo članstvo i HDZ-ove simpatizeri. Vrijeđaju sve Hrvate. Srđan Gjurković govori kako oni, HNS, ne će da Plenkovićevu Vladu podržavaju Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i Željko Glasnović, kako će oni rušiti spomen-ploču hrvatskih branitelja u Jasenovcu… Predrag Štromar najavljuje kako će "promijeniti HDZ", razviti Soroševo Otvoreno društvo, vratiti Borisa Jokića…, a aspirantica na dužnost ministrice zananosti i obrazovanja, Blaženka Divjak, njavljuje "depolitizaciju obrazovanja", što u prijevodi znači da najavljuje komesarski odnos prema hrvatskome školstvu. Uz to, Blaženka Divjak nimalo pitomo prijeti da će poništiti natječaj i otjerati sve legitimno izabrane čelnike Ekspertne radne skupine kurikulne reforme na čelu s Jasminkom Buljan Culej. Kada sam spominjao šutljivu HDZ-ovu domoljubnu većinu, mislio sam na mogući raskol HDZ-a na tzv. desno krilo. Upravo ono "desno krilo" koje je kao naručeno došlo za ambiciozni dvojac Hasanbegović – Esih.

 

• Milijan Brkić očito više ništa ne znači u HDZ-u. Niti odlučuje, niti ga itko što pita. Dok HNS-ovci prijete i ucjenjuju tko će biti, a tko ne će biti u HDZ-u i Vladi Andreja Plenkovića, nitko se u HDZ-u osim njega ne oglašava. Svi pokorno šute. Čuvaju sinekure. Pitanje je: dokle? A činjenica je da je HNS činjenično HDZ-u donio samo dva saborska zastupnika (5 svojih – Esih, Glasnović i Hasanbegović), za razliku od Mosta, koji je u prvotnom dijeljenju karata unio u koaliciju 12 zastupnika. I zato Plenković mora u korijenu zaustaviti HNS-ove jurišnike u vrijeđanju i uvjetovanju. U suprotnome svima nam se opet loše piše.

 

• Lokalni izbori ojačali su HDZ. Ta je domoljubna stranka, koja je najviše pridonijela za obnovu hrvatske državnosti, poboljšala rezultat u odnosu na izbore 2013. Vladajući HDZ ponovno se potvrdio kao najjača politička snaga u državi. Sve druge etablirane stranke pretrpjele su neuspjehe koji već imaju unutarstranačke posljedice. Uz HDZ, jedino su poneki neovisni kandidati zabilježili znatan uspjeh. U odnosu na 2013. broj neovisnih gradonačelnika narastao je s 13 na 21. HDZ je popravio rezultat u odnosu na izbore 2013.: u 12 od ukupno 20 županija on će postaviti župana, u još jednoj županiji (Koprivničko-križevačka) podržao je pobjednika. Osim toga, stranka ima gradonačelnike u 62 od ukupno 127 gradova i u 204 oko ukupno 428 općina. HDZ je konsolidirao vlast  u Dalmaciji i u Slavoniji. Najveći uspjeh HDZ-a je pobjeda u Splitu, drugom najvećem gradu u državi.

 

Pobjeda HDZ-ova kandidata Andre Krstulovića Opare u Splitu jača i poziciju šefa HDZ-a u stranci, jer je Andrej Plenković toga kandidata postavio protiv volje lokalnog HDZ-a. SDP je u usporedbi s prethodnim izborima zabilježio lošiji rezultat i izgubio pet gradova te sada ima 22 gradonačelnika. Još je veći poraz doživio lijevo liberalno HNS. Najbolnijim se smatra gubitak Varaždinske županije i Dubrovnika. I anarhistički Most je gubitnik izbora. Izgubio je i svoje lokalno uporište – Metković. Za razliku od SDP-a i HNS-a, gdje članstvo traži smjenu predsjednika Davora Bernardića i Ivana Vrdoljaka, u Mostu još uvijek ne traži smjenu čelnoga dvojca – Bože Petrova i Nikole Grmoje. Analitičari tvrde kako nezadovoljnici ne će dugo šutjeti. Ratobornom Nikoli Grmoju, istinskom komesaru Mosta, nije pomoglo ni nedavno slikanje s transparentom novoga nogometnog prvaka BiH Zrinjskog iz Mostara na kojem je pisalo: "Svi na stadion, Zrinjski te treba". Ipak su hercegovački Hrvati svoj glas dali HDZ-ovim kandidatima. Kao zanimljivost i jačanje HDZ-a treba naglasiti kako je HDZ sve jači i u Primorsko-goranskoj županiji, gdje je HDZ pobijedio u 13 od ukupno 36 gradova i općina, dok SDP ima samo 10 (grado)načelnika u toj crvenoj i jugo županiji.

 

• Split je po svemu neobičan, pa tako i po broju nevažećih listića. Na izborima za gradonačelnika bio je veliki broj nevažećih listića. Vidno razočaran izbornim rezultatima poraženi Željko Kerum je smatrao da je "pokraden". Zatražio je novo prebrojavanje 5451 nevažećeg listića i doživio novi poraz, jer tek 110 listića doista može biti sporno, od čega bi i od tih "spornih" 110 listića više pripadalo pobjedniku Andri Krstuloviću Opari, a manje njemu.

 

• Na Aktualnom satu u Saboru u srijedu 7. lipnja predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković je između ostaloga rekao i ovo: "U hrvatskom društvu postoje oni koji su uključivi, otvoreni, spremni za dijalog, te – s druge strane – oni koji su isključivi i koji a priori diskvalificiraju druge. U posebnome stručnom povjerenstvu – na čijem je čelu rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican – 11 je članova. U njemu su stručnjaci iz različitih stranaka i akademske zajednice. A te raznolikosti nije bilo u posebnome stručnom povjerenstvu koje je prije nekoliko godina bio formirao tadašnji premijer Zoran Milanović. Toliko o pluralizmu, uključivosti i nastojanju da se postigne konsenzus o obrazovanju – temeljnom pitanju za hrvatsku budućnost. Za razliku od SDP-ova modela, ovaj je proces bio transparentan i uključiv". I onda Ministarstvo obrazovanja dâ HNS-u!

 

• »HNS kao potvrđena klijentelistička stranka tradicionalno juriša na velika javna poduzeća. Možda je ova suradnja dogovarana i dogovorena već i prije, prije pucanja koalicije s Mostom«, pita se Josip Jović u Slobodnoj Dalmaciji i razložno dodaje: »HNS-u u budućnosti ništa ne može ni štetiti ni koristiti, ali bi HDZ-u moglo ozbiljno našteti koaliranje s HNS-om. S tom koalicijom ostao bi bez nekoliko zastupničkih ruku iz vlastitih redova, ali i bez brojnih glasova na budućim eventualnim izborima. Zato, HNS će spasiti HDZ, ali ne ako s njim koalira, već, upravo suprotno, ako odbije koalicijsku ponudu, iako je stanovita šteta već učinjena«.

• Dok se za Sloveniju kaže kako je u njoj od 1945. na vlasti zloglasna Osvobodilna fronta, pa zato i nema vjeronauka u školama, isto se može reći i za Rijeku u kojoj jugokomunisti vladaju od završetka Drugoga svjetskog rata. Potvrda za tu tvrdnju je nedjelja navečer, kada su se u izbornom stožeru Partije i Vojka Obersnela čuli zvuci zlokobne pjesme Bandiera rossa, a novi/stari riječki gradonačelnik je u egzaltiranom stanju govorio da je Rijeka "Lenjingrad" i da pozdravlja svoje pristalice s broda Aurora.

 

• Prije je slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec činio veliku štetu Slovenije kada je, potpuno nepotrebno, i ničim "izazvan", iznosio tvrdnje u vrijeme arbitražnog spora o ishodima postupka, kako će Slovenija sigurno dobiti spor na sudu, sada i mi Hrvati imamo svoga Erjavca, to je saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin, koji pak javno govori da Hrvatska nije napravila sve potrebno da izađe iz arbitražnog sporazuma. Drugim riječima, Grbin tvrdi da smo krivi i da će nas bilo kakva odluka suda dobro pogoditi. Ovakvo izdajničko Peđino ponašanje ne će mu donijeti koristi na izborima, a Hrvatskoj će svakako naštetiti, što je možda i bila njegova namjera.

 

• Više nema neizvjesnosti oko izgradnje Pelješkoga mosta. Izvjesno je da će se graditi nakon što je Europska komisija odobrila sufinanciranje izgradnje mosta i prometnice preko Pelješca, koja je 7. lipnja 2017. dodijelila Hrvatskoj 357 milijuna eura za taj projekt, koji će koštati 420 milijuna eura, od kojih će 85 posto bespovratnih sredstava dati EK, a ostatak hrvatska država. Činjenica je da se radi o najvećem projektu u Hrvatskoj koji će biti sufinanciran iz proračuna EU-a. Most i prometnica preko Pelješca zajedno sa stonskom obilaznicom trebali bi biti završeni 2021. ili 2022. godine. Sada treba sve učiniti kako bi gradnju izvodili uglavnom hrvatske građevinske tvrtke. Dužina mosta iznosit će oko 400 metara.

 

• Tko je fra Ivo Marković? Franjevac, koji je 1950. rođen u selu Šušanj kod Zenice, voditelj je međureligijskog zbora Pontanima, u čijem su repertoaru duhovne pjesme kršćana i "hrišćana", muslimana i židova. U svibnju 1992., u vrijeme srpske agresije na BiH, zarobljen je u samostanu u Nedžarićima u Sarajevu. U lipnju 1993. zenički muslimani u odorama zločinačke Armije Bosne i Hercegovine ubili su mu oca i četrnaest članova obitelji. U rodni Šušanj vraća se 1996., godinu dana nakon rata i pokolja svojih najmilijih. No, fra Ivo Marković je najpoznatiji po vrijeđanju svojih katolika Hrvata. Svi zajedno muslimanski i pravoslavni svećenici u BiH nisu izrekli toliko lošega o katolicima i Hrvatima kao sam fra Ivo Marković. Stoga je on klasičan primjer čovjeka koji je žrtva stockholmskoga sindroma kada žrtva zavoli agresora.

 

• Novoizabrani francuski predsjednik u Bruxellesu i Berlinu, mlađahni Židov Emmanuel Macron, prijeti Donaldu Trumpu bez pokrića, a kod kuće je nemoćan. Židovi, a sve više i kršćani, iseljavaju iz pariških četvrti, sada već i onih blizu samom središtu grada. I on im ne zna i ne može pomoći.

 

• Gospodarska komora s Kosova nije primljena u organizaciju pri UN-u. Upravni odbor IOE (International employer organisation) odbacio je zahtjev Kosovske gospodarske komore (PKK) da bude primljena u članstvo Svjetske organizacije poslodavaca koja radi pri Ujedinjenim narodima zbog prigovora Srbije. Dokle će Srbija biti žandar na prostoru raspale Jugoslavije?

 

• Viktor Ivančić ruga se predsjedniku Franji Tuđmanu, nazivajući ga Velikim utemeljiteljem i drugim pogrdama. Od feralovca ne može se drugo niti očekivati.

 

• »Ako nas u tome sprječavaju naši zakoni o zaštiti ljudskih prava, promijenit ćemo zakone tako da nam to bude omogućeno«, rekla je engleska premijerka Theresa May nakon ponavljanih terorističkih napada na Londončane. Velika Britanija je ranjiva od terorista, prije svega zbog činjenice da se u njoj nalazi oko 23.000 džihadista. I to džihadista koji su rođeni na Otoku. To je podatak koji je i naveo May da izjavi kako je dosta glume i zakona o "zaštiti ljudskih prava".

London, 2017.

 

• Napokon je američki predsjednik Donald Trump objavio da se Sjedinjene Američke Države povlače iz tzv. globalnog sporazuma o klimatskim promjenama, koji je usvojen krajem 2015. Iako je Trump govorio kako su klimatske promjene bjelosvjetska urota protiv Amerike, njezinih građana, suvereniteta i gospodarskih interesa, tek sada je, izlaskom SAD-a iz toga sporazuma, učinio ono što je bilo najprirodnije. Jer, ne zaboravimo, Trump tvrdi: "Taj sporazum je manje o klimi, a više o tome kako da druge zemlje steknu financijsku korist nauštrb SAD-a. Radi se o masovnoj redistribuciji američkog bogatstva drugim državama. Pravi razlog zašto strani lobisti žele našu veličanstvenu zemlju zavezati ovim sporazumom je da daju svojim državama ekonomsku korist na račun SAD-a. To se ne će dogoditi dok sam ja predsjednik" i dodao: "Nakon povlačenja SAD-a želimo ispregovarati američki povratak u Pariški sporazum, samo pod drukčijim uvjetima koji su pošteniji prema SAD-u, ili sklopiti potpuno novi klimatski sporazum koji štiti SAD. Povlačenje iz ovog globalnog sporazuma štiti SAD od budućih upada u naš suverenitet jer globalisti koji su se urotili protiv Amerike nastavili bi nametati sporazume poput ovog i dalje sve dok im netko ne kaže – dosta. Ne želimo da nam se drugi čelnici i druge države smiju. I ne će, ne će. Ja sam izabran da zastupam građane Pittsburgha, ne Pariza". Time je Trump samo ponovio da je cijela priča o klimatskim promjenama najobičnija prijevara od koje najviše koristi imaju Kinezi. Inače, Sporazum iz Pariza stupio je na snagu 4. studenog 2016. Dosad ju je ratificiralo 147 država. Prema odredbama iz tog sporazuma svaka članica može zatražiti povlačenje nakon 3 godine, što znači da je Trump "preuranio" i morao bi čekati do studenoga 2019. Ali, ne će. Nitko ga ne može spriječiti. Za očekivati je da će Trump pokrenuti povlačenje i iz UN-ove okvirne konvencije o klimatskim promjenama. U tom slučaju SAD može izaći iz Pariškog sporazuma tek za godinu dana. Otpada mantra onih koji su protiv američkih interesa i koji tvrde da bi izlazak Amerike iz Pariškog sporazuma mogao potaknuti i druge države koje nameću sumnje u obvezujuću snagu međunarodnog prava i vode svijet u polarizaciju.

 

Marijan Majstorović