Hrvatski Fokus
Aktualno

Ima nade za nas

Pobijedili su diplomacija, strpljivost i ciljana ravnoteža

 
 
U svem ovom slaganju, preslagivanju, rekonfiguraciji, neprincipijelnoj koaliciji, “neprirodnom bludu”, mešetarenju, trgovanju, usklađivanju, nadmudrivanju, rošadi…, pobijedila je diplomacija, strpljivost, ciljana ravnoteža – put za put prema zacrtanom programu približavanja centru s desna, za što je trebalo hrpu znanja, vrhunskih sposobnosti i taktičkih vještina, samopouzdanja, osjećaja superiornosti, po meni i za mene je najvažnije što na čelo Ministarstva dolazi jedna moderna, stručna i sposobna žena 50-godišnjakinja, ničim opterećena, stranački neutralna, puna nužno potrebnih znanja i sposobnosti, naročito iz IT i STEM područja, sa zavidnim stručnim i profesionalnim postignućima, poznata kao borac za jednakost u obrazovanju, usustavljivanje društvenih i gospodarskih potreba s mogućnošću obrazovanja, uz adekvatnu reformu i usklađivanje obrazovnog sustava po vertikali i horizontali, na svim razinama, kao i stvaranje objektivnih mogućnosti za cjeloživotno učenje.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/06/edupoint.carnet.hr_casopis_cimages_edupoint_5374da636cac9dd3f355a7d0f3fdb961.jpg
Blaženka Novak
 
Dolazi žena koja ne će zanemariti rad, trud, zalaganje, entuzijazam, znanje i stručnost do sada ugrađene u kurikulnu reformu, svih znanih i neznanih neimara, koji su zdušno, sa srcem, znanjem, neviđenim elanom, direktno iz razreda, uz eminentne stručnjake iz mnogih znanstvenih područja i disciplina, već će to nakon evaluacije nadograđivati, ispitivati i početi primjenjivati, a ne filozofirati u smislu propitivanja političke podobnosti onih koji su reformom rukovodili, kao i “podobnosti” pojedinih nastavnih cjelina u glavnim područjima. Mislim, da se više ne će, ničemu, pa ni matematici prilaziti s nečijih osobnih svjetonazorskih pogleda, stranačkih ideologija, partikularnih interesa, nepotističkog kadroviranja, klijentelizma i pogodovanja bilo kojoj  organizaciji, što nas je unazađivalo.
 
Počelo je nešto dobro, u najvažnijem resoru – znanosti, obrazovanju i odgoju, što je temelj za sve ostalo. Mislim, da su učitelji i profesori, naročito mlađi kadar, odahnuli i opet spremni nesebično sebe, svoje znanje i sposobnosti, opet i ponovo davati za opće dobro, za reformu svih reformi – Kurikularnu reformu, koja prvenstveno donosi drugačiji pristup u radu s učenicima, stvarajući u njih sposobnost kritičkog mišljenja, logičkog zaključivanja, samostalnog istraživanja, komparacije, uočavanja bitnog, povezivanja, spoznavanja uzroka i posljedica, koje postaju novi uzroci za nešto drugo, drugačije i složenije, ugrađeno  u rastuću sve otvoreniju  spiralu potrebnih spoznaja i znanja, koja se trebaju i mogu svakodnevno koristiti u životu, rješavajući mnogobrojne probleme zadovoljavajući primarne i sekundarne potrebe, što daje novu unutarnju motivaciju za učenje. Dijete nije prazna posuda i tabula rasa, niti rođenjem, a kamoli odrastanjem, pogotovo danas u vrijeme suvremene tehologije i tehnike, natočito u IT području.
 
Urođene sposobnosti, genetski materijal, neformalno stečena iskustva i znanja, bi trebalo kroz školski sustav nadopunjavati i razvijati, ali ne svim i svačim, čega su puni nastavni planovi i programi rada, već temeljnim modernim, nužno potrebnim činjenicama iz svih područja, koja ne bi smjela ostati nepovezana i spremljena u neke unutarnje  ladice, iz kojih ih povremeno vadimo kod nekih ispitivanja i utvrđivanja “znanja”, već korištena za rješavanje konkretnog problema, iz svakidašnjeg života, što brže i što efikasnije.
 
Vrijeme štreberije je već odavno trebalo potpuno nestati iz naših obrazovnih institucija, što je vidljivo već u pojedinim vrtićima gdje tete  ne daju djeci napravljene, gotove modele, koje bi trebao kopirati, već im  određenom pričom zadaju temu na koju trebaju odgovoriti, slikanjem, izrezivanjem, komunikacijom ili dijalogom, poštujući osobnost svakog djeteta, njegov tempo, želju i preferenciju izražavanja. Kod nedovoljno dobrog  i promašenog odgovora ,uz traženje obrazloženjaod djeteta koje je nešto krivo shvatilili nije u mogućnosti samo točno odgovoriti, “nevidljivim” vođenjem i usmjeravanjem bi ga trebalo dovesti do točnog rješenja, makar približno točnog. Za to bi trebalo imati strpljenja i pedagoške nerve, jer će samo takav način dijete naučiti učiti, napredovati kroz školovanje, osamostaliti se, biti sretno i zadovoljno sobom, jer može.
 
Mnogi su danas na važnoj funkciji, bilo kojoj, bilo gdje i bilo zašto, gdje bi možda i htjeli nešto dobro i potrebno učiniti, ali ne mogu, jer ne znaju. Toga treba postati svjestan svaki onaj tko odlučuje o našoj sadašnjosti i budućnosti. Mnoge stečene diplome pokrivaju površnost, ispraznost, gomilu ničega korisnog, nabubane  nepovezane činjenice, za što nisu krivi pojedinci, već društvo, školski sustav i država kojoj je to područje bilo godinama zadnja rupa na svirali, što se po mnogo čemu i kome vidjelo, od dodijeljenih sredstava do čelnog čovjeka i njegovih timova. Tu se uglavnom, uz časne izuzetke postavljali oni s kojima se nije moglo nigdje drugdje, a pojedina kvota se morala zadovoljiti ili pak vratiti nekome nekakva usluga.
 
Školski sustav je velik, trom, petrificiran u temelje socijalizma, sazdan od zastarjelih oblika i metoda rada, nepovezan vertikalno i horizontalno, ideologiziran, politiziran, bez dovoljno sredstava, sa zastarjelim kadrovima, uronjen u prošlost, ukalupljen, oslonjen na direktne “proizvođače” ljude u razredu, koji su potplaćeni, marginalizirani, prepušteni sami sebi i  uglavnom zaboravljeni.
 
Oni dobro znaju svoj posao i rade ga. Ne mogu dati ono što nemaju, a nemaju puno toga. Međutim, imaju ono što mnogi drugi nemaju, a to je entuzijazam, ljubav prema svojem pozivu, ljubav prema djeci, empatiju, spremnost za cjeloživotno učenje, sposobnost prilagođavanja svemu novome, nužno potrebnom u njihovu radu. Samo zbog tih ljudi, svojih učitelja i profesora pojedina djeca rado dolaze u školu. Tamo uče zbog interesa i motivacije usađene i razvijene od strane svojih nastavnika, koji već godinama očekuju nužno potrebne i velike promjene u području svojeg rada, ne bilo kakve promjene, nametnute  od ikoga, već  promjene zajedničkim radom i dogovorom postignute, usklađene sa suvremnom znanošću, obrazovanjem i potrebama hrvatskog društva. Rješavanjem i barem djelomičnim rješenjem glavnim problema u ovom području, osiguravaju se rješenja problema i u drugim područjima. Kome to danas nije jasno bilo bi dobro da se sam makne s dužnosti, gdje se o tome odlučuje, prije nego ga makne ulica. Taj proces je spor, čini se neučinkovit, pogotovo, kad je netko tvrdoglav. U svakom slučaju postupak je moguć, željeni učinak dostižan i nakraju dugoročno isplativ za sve.
 

Ankica Benček

Povezani članci

U vrijeme rata državom ovladao YU kadar

HF

O, da ste poslušali Fatimu!

HF

Tišinu molim!

HF

Drugi veljače – Svjetski dan vlažnih staništa

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...