Kraj mliječnih kvota u Europskoj uniji

Potrebno ograničiti razvoj velikih farmi te onemogućiti ostvarenje mega-projekata s makro farmama

Prije nešto više od dvije godine, 31. ožujka 2015., završilo je razdoblje tzv. mliječnih kvota u Europskoj uniji koje je uvela Europska komisija 1984. u svrhu reguliranja tržišta mlijeka i mliječnih proizvoda. Europska unija jedan je od vodećih svjetskih izvoznika mliječnih proizvoda te ima jednu od vodećih uloga na globalnom tržištu mlijeka i mliječnih proizvoda. Povodom ukidanja mliječnih kvota u Europskoj uniji, Phil Hogan, europski Povjerenik za poljoprivredu i ruralni razvoj izjavio je za BBC: „Postojao je strah da će nakon ukidanja kvota EU-a biti suočena s brdima maslaca i poplavom mlijeka; no, Europska komisija odbacuje strah i navodi kako su Kina i druga međunarodna tržišta 'gladna' europskih mliječnih proizvoda.“

No, ukidanje mliječnih kvota uzrokovalo je poremećaj na tržištu mlijeka unutar EU-a i to prvenstveno iz dva razloga: Kina ipak nema toliko velike zahtjeve kako se tvrdilo, a Rusija uvela je embargo na uvoz mliječnih proizvoda iz EU-a. Stoga je ukidanje mliječnih kvota 31. 3. 2015. uzrokovalo povećanu proizvodnju mlijeka već do kraja 2015.: 2008. proizvedeno je oko 135,3 milijuna tona mlijeka a 2015. proizvodnja je povećana i iznosila je 149,4 milijuna tona, a procjena za 2016. je proizvodnja od oko 150,8 milijuna tona mlijeka. U rujnu 2015. Europska komisija predstavila je paket mjera financijske pomoći u vrijednosti 500 milijuna eura za proizvođače mlijeka u EU. Međutim, bez strukturnih promjena koje bi osigurale pravedno tržišno natjecanje za njihove proizvode, mali proizvođači ne mogu se suprotstaviti svjetskim najvećim i najjeftinijim proizvođačima. Zbog navedenih razloga, danas nakon nešto više od dvije godine od kada su kvote ukinute, na horizontu se ne pojavljuje nikakvo svijetlo za europske proizvođače mlijeka: danas, najveći dio proizvođača mlijeka u EU-u proizvodi svaki kilogram mlijeka s gubitkom. Istovremeno, zalihe mlijeka u prahu porasle su do nevjerojatnih 418,978 milijuna tona.

U vrijeme održavanja sastanka ministara poljoprivrede država članica EU-a u Bruxellesu 23. 1. 2017., proizvođači mlijeka iz EU-a su prosvjedovali i prosipali tonu mlijeka u prahu. Naime, EU je još ranije objavio namjeru o prodaji zaliha mlijeka u prahu, radi čega je prosvjedovalo nekoliko stotina farmera jer će takva odluka prouzročiti još niže cijene mlijeka. Štoviše, s toplim proljetnim danima 2017., kada većina farmera, proizvođača mlijeka, izvodi krave na pašu, očekuje se znatno povećanje proizvodnje mlijeka. Uz ukinuće kvota i povećanu proizvodnju mlijeka treba istaknuti i činjenicu da se konzumiranje mlijeka u mnogim državama EU-a smanjuje jednako kao i na globalnoj razini.

Suočeni s brojnim problemima, viškovima i niskoj cijeni mlijeka, tisuće farmera prisiljeno je napustiti proizvodnju mlijeka: tako je na primjer u Španjolskoj samo u ovom dvogodišnjem razdoblju 'nestalo' 1.696 farmi krava muzara od njih ukupno 17.000, upozorava La Via Campesina. Međutim, agroindustrija se neprestano širi i raste. Multinacionalne korporacije poput 'Lactalisa' još više učvršćuju svoju moć. 'Lactalis' danas u mnogim europskim zemljama traži implementaciju industrijskih projekata tzv. mega-mliječnih farmi.

U Francuskoj se neprekidno pokušavaju osnovati /otvoriti farme s 1.000 krava, dok se u španjolskim pokrajinama (Soria, Castile i León) planira otvaranje farmi s 20.000 krava (tzv. makro-farme). Stručnjaci su već sada procijenili da bi jedna takva makro-farma s 20.000 krava imala goleme dnevne potrebe za pitkom vodom: između 4 i 6,35 milijuna litara vode/dan. Istovremeno, na takvoj farmi dnevno bi se „proizvelo“ oko 368.000 tona gnojiva, što usporedbe radi, odgovara populaciji od 4,4 milijuna ljudi. Propadanje i nestajanje tisuća obiteljskih farmi uz istovremeno ostvarenje mega-projekata znatno je olakšano upravo ukidanjem mliječnih kvota.

Ovakva politika skrojena je isključivo za velike proizvođače i distributere, dok je katastrofalna za proizvođače i potrošače. Stručnjaci već sada upozoravaju da je potrebno ograničiti razvoj velikih farmi te onemogućiti ostvarenje mega-projekata s makro farmama jer samo tako će se obuzdati propadanje europskog mliječnog sektora te sačuvati kvalitetan održiv model naše proizvodnje, upozoravaju stručnjaci u organizaciji La Via Campesina. U navedenom dvogodišnjem razdoblju, tj. od dana ukidanja mliječnih kvota u EU-u, dogodili su se brojni i snažni protesti europskih farmera-proizvođača mlijeka koji su se masovno okupljali i traktorima blokirali ceste, palili gume i gomile stajskog gnojiva. „Na ovaj način oni su se žestoko odupirali politici slobodnog tržišta koje su uvele korporacije na štetu malih i srednjih farmera a odobrile neoliberalne vlade diljem svijeta. Ovi prosvjedi su prvi korak k izgradnji novog globalnog prehrambenog sustava koji će poštivati hranu, ljude, kulturu i okoliš,“ napisao je David Miller, poznati američki pisac i aktivist za prava radnika iz Bostona.

Već početkom travnja 2015. kada su potpuno ukinute kvote, uslijedio je pad cijene mlijeka i to za 24 % unutar pet mjeseci, zbog čega se pojavila i tvrdnja da je mlijeko sada jeftinije od vode. Miller osobito ističe da se EU prilagođava američkoj poljoprivrednoj politici kao i politici američkih korporacija. Dakako, pad cijene mlijeka uveliko je bio koristan za velike kompanije prehrambeno-prerađivačke industrije kao što je na primjer kompanija Nestlé koja na ovaj način dolazi do jeftine sirovine za svoje proizvode ali na štetu proizvođača, osobito onih malih.

Sve je zapravo priprema projekata kojima će se EU moći 'nositi' kada na snagu stupe sporazumi o slobodnoj trgovini (ovdje se prvenstveno misli na sporazum između Europske unije i SAD-a, tzv. TTIP, ali ne smijemo zaboraviti ni sporazum između EU-a i Kanade, tzv. CETA). David Miller posebno ističe i upozorava kako je Hillary Clinton sporazum TTIP nazvala „ekonomski NATO.“ Početkom 2016. „Corporate Europe Observatory“ otkrio je da su se upravo predstavnici agrobiznisa u sklopu pregovora o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a (TTIP) sastali najviše puta od svih ostalih predstavnika drugih industrija. Štoviše, posebno se ističe slijedeće: industrijske grupe kao što su 'FoodDrinkEurope,' Mondelez International i Nestlé, sastali su se više puta (odvojeno, dakako) s pregovaračima.    

Proizvodnja mlijeka kao i sama mliječna industrija ostaju stoga golemo bojno polje na globalnoj razini: mali proizvođači, radnici u poljoprivredi i oni u prehrambeno-prerađivačkoj industriji suprotstavljaju se agrobiznisu i moćnim korporacijama jer brane svoje pravo na hranu. David Miller naročito upozorava na jednu opću i raširenu pojavu a to je „neobuzdani gangsterizam“ u kompanijama prehrambeno-prerađivačke industrije – posebno se to odnosi na mliječnu industriju i njihove „tajne sastanke u hotelima“ (što je otkrila jedna istraga provedena u razdoblju između 2006. i 2012.) gdje su dogovarali zajednička nastupanja na tržištu i koordinirano povećanje cijena.

Ono što bi svi trebali znati jest trenutna politika vlada koje u prvom redu cijene slobodnu trgovinu i to na štetu ljudskih prava. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) usvojila je 1995. Sporazum o poljoprivredi čiji glavni cilj je stvaranje tzv. „globalnog poljoprivrednog sustava,“ a sve vlade potpisnice pristale su na prihvaćanje propisa koji će ih prisiliti na poštivanje istih te davanje prava prvenstva liberalizaciji tržišta na štetu prehrambene sigurnosti i / ili održivog razvoja. „Sada liberalna trgovina guši ljudska prava,“ upozorava Miller.

Američke nevladine udruge, uključujući Oxfam i ActionAid, protive se sporazumima o slobodnoj trgovini, osobito TTP-u (Trans-Pacifičko partnerstvo, TPP) te ističu da je Vlada „propustila uzeti u obzir i zaštititi nacionalnu prehrambenu sigurnost što je legitimno pravo koje svaka vlada mora (za)štititi.“ Agroindustrija zajedno s prehrambeno-prerađivačkom industrijom uspostavila je neoliberalni sustav poljoprivredne proizvodnje koji opasno šteti i prijeti ne samo našem pravu na hranu nego i našem zdravlju, a osobito ugrožava zaradu a time i opstanak golemog broja ljudi, a najugroženiji su upravo oni najsiromašniji.

Ekspanzija tj. širenje multinacionalnih moćnih korporacija uveliko ugrožava domaće, osobito male opskrbljivače kao i proizvođače. Velike korporacije istodobno su uzrokovale i promjene na lokalnim tržištima rada: „Oni zapošljavaju ljude pod užasnim uvjetima, i to diljem svijeta,“ ističe Miller te dodaje: „Danas se ne smijemo čuditi kada svega nekoliko kompanija dominira lokalnom poljoprivrednom proizvodnjom i tržištem, oni ljude zapošljavaju samo privremeno i traže pokornu, poslušnu radnu snagu koju lako mogu zastrašivati. Pored toga oni uništavaju domaće, lokalne proizvođače i time doprinose daljnjem osiromašenju.“ Tako na primjer kompanija „Nestlé“ je potaknula ubojstvo članova sindikata u Kolumbiji koji su se borili za prava radnika i dostojan rad s pravednom plaćom.

Pokret za prehrambenu suverenost od najvećeg je značaja u međunarodnoj borbi za radnička prava. Ljudi još uvijek mogu vratiti kontrolu nad prehrambenim sustavom i samo će tako osigurati svim radnicima u poljoprivredi zaradu i opstanak. „Tako dugo dok je međunarodna trgovina osmišljena za interese multinacionalnih kompanija tj. velikih prehrambeno-industrijskih proizvođača a protiv malih proizvođača i zaposlenika u poljoprivredi, mi smo u opasnosti,“ naglasio je Miller. (Izvor: David Miller: „The struggle of dairy farmers gives us an opportunity to democratise our world's food system“ (openDemocracy, 15. 2. 2016.); Europska koordinacija La Via Campesina (Food Sovereignty and Trade, 2. 4. 2017.)

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.