Hrvatski Fokus
Kultura

Premijeru, zaustavi “događanja naroda”!

U hrvatskom "teatru apsurda" tzv. narod je izmanipulirani statist

 
 
U Hrvatskom fokusu 27. svibnja ove godine objavljeni članak prof. emeritusa Igora Čatića pod naslovom „Plenković mora zaustaviti „događanja naroda“, je kritički fokusiran na uglavnom sljedeće teme: navodno su u koncipiranje CKR-a uključeni neki ultimativni zahtjevi sindikata uz obrazovnog sustava, na oko 3500 stranica teksta CKR-a stiglo je oko 35.000 stranica recenzijskih primjedbi, na neistinitost tvrdnje da je EK 'naložila' da se CKR provede prema Jokićevoj zamisli, na koncept STEM područja u CKR-u, na inzistiranje uvođenja informatike od prvog razreda OŠ, na nametanje masovnog uvođenja tableta u škole… Točan je podatak da u Hrvatskoj u ICT sektoru radi 32 tisuće zaposlenika ili oko 0,8 posto populacije. Oni ostvaruju iznadprosječni prihod po zaposlenom. Naime, taj sektor je prema posljednjim dostupnim podatcima ostvario 32 milijarde prihoda. Od toga C-sektor s 20 tisuća zaposlenih 25 milijardi, a I-sektor, to je njih 12 tisuća, ili 0,3 posto populacije, koji se bave programiranjem, dakle čistom informatikom, samo 6 milijardi.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/06/yt3.ggpht_.com_-NOppvF1OHa0_AAAAAAAAAAI_AAAAAAAAAAA_Mc-y0JZDL28_s900-c-k-no-mo-rj-c0xffffff_photo.jpg
Laslo Torma
 
Budući je takozvano „događanje naroda“, sad već drugi puta, u korist CKR-a kako ju je zamislio Boris Jokić, s tim da se prvi puta radilo o tome da se „protestiralo“ jer se po Jokiću 'politika' (Vlada) miješa u rad njegove Ekspertne radne skupine (ERS), tražeći da se ona proširi sa određenim ekspertima za određena područja, kojih nije bilo u „njegovoj“ ERS-u, a u drugom slučaju se radi o „protestu“ protiv sastava novoizabranih članova SRS (stručne radne skupine) i ERS-a, u kojima više nisu bili isključivo 'jokićevci', prof.emeritus Igor Čatić je opravdano to osudio, pozvavši premijera Plenkovića da zaustavi takva „događanja“, koja očito nisu ni spontana, ni u interesu odgoja i obrazovanja, već su posebno organizirani vjerojatno od strane „štovatelja“ lika i djela Borisa Jokića, samog Borisa Jokića i njegovih mentora.
 
Potaknut tim člankom prof. emeritusa Igora Čatića, pokušao sam se malo detaljnije upoznati sa materijalima koji se tiču odgoja i obrazovanja u predškolstvu, osnovnom školstvu i srednjoškolstvu, i to materijalima Strategije za izradbu i razvoj nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj, opće obvezno i srednje obrazovanje (2007.) i čl. 27. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2008.), NOK-a/2008, NOK-a/2011,'Jokićevim' prijedlogom CKR-om i mišljenjima iz recenzija prijedloga CKRE-a, te sam zaključio da je situacija u svezi CKR-a puno složenija i lošija od one koja bi se možda dala naslutiti iz kritike prijedloga CKR-a od strane prof.emeritusa Igora Čatića.
 
Priključujem se zahtjevu prof.emeritus Igora Čatića da se moraju zaustaviti (takva) 'događanja naroda', uz napomenu da se u ovom slučaju ne bi radilo o nekom 'ukidanju demokratskih prava' na prosvjede, jer sam nakon uvida u gorenavedene materijale, uvjeren da 99 % prosvjednika nisu uopće bili upoznati sa ovim materijalima, a pogotovu ne sa recenzijama prijedloga CKR-a, te su protestirali isključivo u korist Borisa Jokića, pod krinkom borbe za provođenje reforme odgojno-obrazovnog sustava u Hrvatskoj. Svi dosadanji fizički i medijski 'prosvjedi', tobože u korist provođenja reforme u odgojno-obrazovnom sustavu Hrvatske, su zapravo nespontani, organizirani i dirigirani prosvjedi, politički obojeni, u korist Borisa Jokića i loše obavljenog posla na prijedlogu CKR-a pod njegovim vodstvom. Da je tome tako, da je to bio loše obavljeni posao, pokušati ću dokumentirati sa nekoliko argumenata, a na osnovi uvida u gorenavedene materijale, kako slijedi.
 
1. Gotovo svi recenzenti od HAZU-a do učitelja razredne nastave u OŠ-a istaknuli su temeljni nedostatak prijedloga CKR-a, koji se očituje u tome da se nije izvršilo snimanje i analiza postojećeg stanja u odgojno-obrazovnom sustavu Hrvatske, navodeći ono što je u njemu dobro, a što valja mijenjati. A poznato je da svaki iole znanstveni/ozbiljni  pristup rješavanju bilo kojeg problema, zahtijeva prethodni snimak postojećeg stanja. Boris Jokić je izradi prijedloga CKR-a je pristupio bez takve analize stanja, uz tvrdnju da su promjene nužne, ali ne argumentirajući zašto, u čemu i kakve.
 
2. Iz svih navedenih materijala je jasno da je postojao konsenzus u svezi potrebe rasterećivanja učenika suvišnih sadržaja i podataka, zamjenom današnjem stanju znanosti primjerenijim sadržajima. No prijedlog CKR-a ne rasterećujući učenika, uz zadržavanje istih satnica, predviđa dodatnim sadržajima, opteretiti učenike i onim sadržajima koji objektivno nisu sukladni ni njihovom uzrastu, ni njihovim kognitivnim sposobnostima u određenim životnim dobima. Dapače, često se u prijedlogu CKR-a u programima, i  naročito za srednjoškolski odgoj i obrazovanje, predviđaju sadržaji primjereni tek na visokoškolskom stupnju obrazovanja.
 
3. Prijedlog 'jokićevskog' CKR-a nije na suvisli način obuhvatio niti jednu komponentu suvremenog pojma curriculuma, u pedagoškom kontekstu, što znači strategiju reforme škole, a koja obuhvaća ove komponente i njihov slijed;
a) Analiza društvene situacije i utvrđivanje društvenih potreba u odgoju i obrazovanju.
b) Programiranje odgoja i obrazovanja na na temelju utvrđenih društvenih potreba.
c) Planiranje i priprema odgoja i obrazovanja u primjerenom školskom sustavu(materijalnom i personalnom).
d) Realizacija odgoja i obrazovanja prema planu.
e) Vrjednovanje sveukupnog kurikularnoga ciklusa, tako da se u novi ciklus unesu izmjene, dopune i inovacije.
 
Glede komponente pod a) gotovo SVI recenzenti, s puno prava, zamjeraju autoru/-ima prijedloga CKR da nije izvršeno snimanje postojećeg stanja, niti postoji suvislo utvrđivanje društvenih potreba u odgoju i obrazovanju. Na tu temu postoji samo uopćena frazeologija o potrebi za „društvom znanja“, o potrebi za „informatičkom pismenošću“, o potrebi sve većeg korištenja i razvoja ICT tehnologija,… itd., bez konkretizacije konkretnih društvenih potreba na odgojno obrazovnom polju.
Glede komponente pod b) je jasno da se nije moglo izvršiti suvislo programiranje u nedostatku suvislih analiza pod a), pa se u prijedlogu CKR-a kao očekivanja koje bi 'kompetencije' učenici trebali steći po odgojno obrazovnim ciklusima, koriste elementi iz postojećih školskih programa, nerijetko sa neopravdano 'izmješanim' strukturnim i vremenskim redoslijedom po odgojno obrazovnim ciklusima.
Glede komponente pod c) prijedlog CKR-a uopće ne uzima u obzir primjerenost školskog sustava u materijalnom i personalnom pogledu, obzirom na realnu mogućnost provedbe reforme školstva u predškolskom, osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju prema prijedlogi CKR-a.
Glede komponente pod d) obzirom na opravdane primjedbe u svezi komponenata a), b), c), realizacija odgoja i obrazovanja prema prijedloga CKR-a  je osuđena na neuspjeh.
Glede komponente pod e) je u prijedlog CKR-a inkorporiran sustav procjenjivanja takozvanih 'Ishoda', preuzetih iz takozvane Bloomove taksonomije za kognitivnu domenu, afektivnu domenu i psihomotoričku domenu, što su SVI recenzenti smatrali jednom od najvećih slabosti prijedloga CKR-a, budući da je nekritički preuzet iz sustava zemalja koje ga i sami odbacuju, i što ne bi donijelo nikakve koristi, a dodatno bi opterećivalo učitelje i nastavnike, oduzimajući im vrijeme za djelotvornu nastavu.
 
4. Svi, apsolutno svi recenzenti, što je logično, smatraju da u svakoj reformi školskog sustava ključnu ulogu igraju učitelji, nastavnici, profesori, te da nema tako dobro napisanog kurikula ili programa, koji se može realizirati bez adekvatno obučenog pedagoškog kadra. A recenzentica Dubravka Salopek Weber iz OŠ Mate Lovraka i OŠ Horvati, Zagreb po tom pitanju kaže sljedeće: „U sustavu imamo 10 % učitelja koji izvrsno rade, 10 % onih koji bi trebali dobiti opomenu pred otkaz, i 80 % učitelja 'promatrača', postotci ovise o školi. Da svi radimo dobro ne bi naši učenici imali loše rezultate, jer dobar učitelj radi dobro i po lošem kurikulumu“. To ukazuje na to da voditelj i autori prijedloga CKR-a od početka rada nisu poslu pristupili kako valja, jer nisu snimili i analizirali stanje u odgojno obrazovnom sustavu glede kadra koji bi realizaciju CKR-a trebao 'iznijeti na svojim leđima“. A bez toga je sve što su uradili, pa da su to i dobro uradili, a nisu, ne vrijedi ni pišljiva boba.
 
5. Recenzenti su iznijeli još mnoštvo argumentiranih i nepobitnih činjenica o tome da je prijedlog CKR-a rađen loše, jer kako recenzenti tvrde:
„Dokumenti prijedloga CKR nisu usklađeni sa zakonodavnim okvirom odgoja i obrazovanja u RH“.
(Akademik Dario Vretenar i izv. prof. dr. sc. Tamara Nikšić)
„Postoje ozbiljne indicije da predloženi kurikul iz Cjelovite kurikularne reforme imaju brojne nestručne, znanstvene i pedagoške nedostatke, u neporecivo ideologiziranom ozračju i da su neprovedivi, te da su rađeni s nezadovoljavajućim odnosom prema STEM području“.
(Akademik Vladimir Paar)
„Metodološki promašaj, neusustavljeno nazivlje, ubrzana reforma, opasan pokus“.       
(Akademik Stanko Popović)
 
6. Valja reći i to da oni koji „prosvjeduju“ jer je tobože reforma školstva zaustavljena, a Boris Jokić nije ponovno postavljen da „vodi“ rad na CKR-u, te prosvjeduju jer se politika „miješa“ u posao „stručnjaka“, ili ne znaju, što je nemoguće, ili namjerno prešućuju da je Boris Jokić političkom odlukom postavljen da „vodi“ ERS za izradu prijedloga CKR, da niti jedan učesnik u radu na CKR-u, dok je on „vodio“ taj posao, nije izabran za to na tranparentan način putem javnog natječaja, već su bili „pozvani“ da se uključe u taj posao, te da Boris Jokić NEMA NI MINUTU iskustva rada u realnom školskom sustavu u bilo kojem svojstvu, u bilo kojem odgojno obrazovnom ciklusu. To znači da je svojevremena odluka POLITIKE povjerivši takvoj osobi da vodi izradu CKR, jednaka odluci da se nekom nastavniku geografije povjeri vođenje hrvatske planinarske ekspedicije na Mount Everest, samo zato što je on o tome nešto saznao iz knjiga. Rezultat takve ekspedicije je svakako lako predvidjeti.
 
A na koncu, da bih objasnio naslov „U hrvatskom „teatru apsurda“ tzv. „narod“ je izmanipulirani statist !“, valja reći da su današnju Hrvatsku, ne bez razloga, neki komentatori nazvali „apsurdistanom“, radi brojnih događanja koja se graniče sa apsurdom, ili su čisti apsurdi, poput ovoga imenovanja Borisa Jokića za voditelja ERS za CKR, poput donošenja Lex Perković za osobu evidentno udbaško/kos-ovskog pedigrea, poput smijanja srpskih zločinaca u lice svojim žrtvama u današnjem Vukovaru, poput mirnog gledanja kako propada Imunološki zavod radi neznatnog duga, a istovremeno spašavajući državnim/narodnim novcem dvojbeno poštene tajkune, i poput pokretanja zabrane izričaja Za dom spremni, dok se ne pokreće nikakav postupak za obilato četničko blaćenje Hrvatske, i hrvatskog Domovinskog rata.
 
U svim tim slučajevima narod je izmanipuliran tvrdnjama da je to sukladno s našim „europejstvom“, pa se u to sve skladno uklapaju „prosvijedi“ protiv zaustavljanja reforme školstva, koja se nije niti desila, te protiv smjene Borisa Jokića sa čela ERS i protiv toga što nije ponovno izabran na tu funkciju, političko-medijskom manipulacijom pozivajući „narod“ na prosvjed, pri čemu ti isti prosvjednici, osim organizatora prosvjeda, zapravo i nisu znali pravu istinu o Borisu Jokiću, i o  materijalima prijedloga CKR na cca 3500 stranica teksta. Većina tih prosvjednika koji su involvirani u odgojno obrazovnom sustavu kao pedagozi, vjerojatno bi pobjegli glavom bez obzira sa prosvjeda za Jokića, da su znali što bi ih čekalo da se kojom nesrećom ona počne primjenjivati u obliku i sa sadržajem iz prijedloga CKR. Valja pri tome uočiti da se gotovo redovito policija „šalje“ na narod ako se on spontano suprotstavlja nekoj evidentnoj nepravdi ili nekom protuhrvatskom djelovanju, poput policijskog nasilja nad „narodom“ kada se protivi čiriličnim natpisima u Vukovaru, ili se suprotstavlja „četničkim“ dernecima po Hrvatskoj, ali se „pravna država“ ne oglašava kada se vrše organizirana „događanja naroda“, vjerojatno bez prethodno dobivene suglasnosti za prosvjedno okupljanje, za protestiranje protiv legitimnih odluka Vlade Republike Hrvatske. Narod medijski izmanipuliran od strane organizatora tih „spontanih“ prosvjeda, i pravni sustav RH, mirno trpi ovakva „događanja ne-naroda“ u miloševićevskom stilu.
 
I u tome prof. emeritusu Igoru Čatiću valja dati svu podršku, kada zahtijeva od premijera da zaustavi ovakva „događanja naroda“. Jer ako se to ne učini, dat će se vjetar u leđa organizatorima takvih „događanja naroda“, i možda ćemo doživjeti i to da se počnu događati prosvjedi protiv samog postojanja ove neovisne države Hrvatske. Događaji ovih poslednjih dana su znakoviti, jer se može desiti da osoba dokazano nedostojna da vodi CKR, čak može postati ministrom obrazovanja?! O tempora, o mores!
 
I konačno još jedna činjenica za razmišljanje o Borisu Jokiću. Naime on cijelo vrijeme ne odgovara na kritike iz recenzija posla koji je „obavljen“, već isključivo argumentira sa činjenicom da je u „posao“ bilo uključeno oko 400 osoba?! Zar to nije najbolji dokaz koju markističko/lenjinističku filozofiju rabi Boris Jokić u svom radu? To je filozofija komunista da kvantitet prelazi u kvalitet?! No ovaj „kvantitet“ od 400 njegovih izabranika, nažalost nije iznedrilo nikakvu kvalitetu, koja bi bila prihvatljiva i vrijedna pomena, to potvrđuju sve recenzije obavljenog posla na CKR-u.
 

Laslo Torma, dipl. el. ing., Zagreb

Povezani članci

Izložba fotografija Svetozara Prodanovića

HF

Novi ciklus Iris Bondora Dvornik

HF

Na dudovoj grani

HF

Bogatstvo hrvatskih narječja

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...