Hrvatski Fokus
Kultura

Predstavljena knjiga Gorana Borčića

Povijest pisana svjetlom – od Prisce do Adriane

 
 
Prezentacija drugog dijela fotomonografije „Povijest pisana svjetlom – od Prisce do Adriane“ Gorana Borčića, povjesničara umjetnosti i muzejskog savjetnika u Muzeju grada Splita, upriličena je u srijedu 14. lipnja u svečanoj dvorani Papalićeve palače. O knjizi su govorili ravnateljica Muzeja grada Splita Narcisa Bolšec Ferri, akademik Jakša Fiamengo, dr. sc. Joško Belamarić i dr. sc. Darovan Tušek.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/06/www.mgst_.net_wp-content_uploads_2017_06_Goran-pozivnica-3.jpg
Knjige su rezultat višegodišnjeg proučavanja Zbirke fotografija Muzeja grada Splita, istraživanja u mnogim privatnim i javnim zbirkama fotografija u Splitu, ostalim  gradovima Hrvatske ali i u inozemnim zbirkama. Naslovom i podnaslovom Borčić je odredio prostor, vrijeme i medij kojim se knjiga bavi, a to je Split od vremena carice Priske, Dioklecijanove supruge, do Adriane, maskote VIII. mediteranskih igara, tj. od početka IV. st. do 1979. godine, a sve kroz objektiv fotoaparata i filmske kamere.
 
I dok je prvi dio, objavljen prije nekoliko godina, tematski obuhvatio užu gradsku jezgru; Dioklecijanovu palaču, Pjacu, Rivu i predio do Marmontove ulice, drug dio Borčićeve fotoenciklopedije Splita obrađuje prostor uokolo povijesne jezgre, nekadašnja predgrađa, obale i Marjana, to čarobno brdo s kojim Split živi odvajkada u nerazdvojnoj fizičkoj i simboličkoj simbiozi. Objavljuje stotine antologijskih fotografija koje su dio kolektivne  memorije toga grada. Predgrađa, u širokom  polukrugu od Varoša do Lučca, prikazuju se kao uzbudljivo urbanističko štivo u kojem lupa srce istoga grada kao na Pjaci i Voćnom trgu; grada s tijelom danas nezgrapno rastegnutih udova. Prisjećamo se, nadasve, brze povijesti međuratnoga Splita u nezaustavljivoj socijalnoj i političkoj transformaciji, fovističkoga kolorističkoga ugođaja jedara puljiških galija i trabakula usidrenih pod zidinama carske palače i pred neorenesansnim Prokurativama, i nekoć, uz barokne lazarete u koje se slijevala roba koja je karavanama putovala iz otomanskih zemalja – ugođaja koji je opčarao tolike putnike i slikare, te trajno oblikovao gradski mentalitet.
 
Split je neiscrpiv svojim interpretima, grad u kojem ravnopravno koegzistiraju gotovo apsolutistički autoritet tradicije i drskost moderniteta, grad nedokučiv svojim planerima koji danas kao i prije 50 i 100 godina tragaju za nekom većom zajedničkom razvojnom vodiljom koja bi, mimo strančarskih uprava i projekata po kratkoj mjeri njihovih mandata, u prvi plan stavila građansku solidarnost i trajnije planiranje Grada. Te fotografije moramo imati pred očima danas kad postoji stvarna opasnost da se gradska jezgra specijalizira kao tematski park ili 'turistički event' 365 dana u godini. Te slike svjedoče o Splitu kao kompleksnoj urbanoj konstelaciji niza gotovo samosvojnih gradskih cjelina koje su do nedavno stajale u dinamičnom i uravnoteženom međusobnom odnosu. Baš je taj odnos definirao specifični karakter splitskoga gradskoga kôda, prepoznatljiv jednako u njegovu središtu koliko i u predgrađu.
 
Konačno, o Splitu ne možemo misliti bez njegove arhitekture i prostora, ali najzanimljivije su nam možda fotografije na kojima gledamo njegove stanovnike – u radu, šetnji, molitvi, zabavi, u vrevi svakidašnjeg života. Duh povijesnog prostora i arhitekture ovoga grada oblikovali su podjednako oni koliko i njegovi arhitekti.
O svemu tome govori ova zaista monumentalna knjiga koja prati razvoj toga neobičnoga grada – ugao po ugao, zid po zid, ulicu po ulicu, trg za trgom, na stotinama fotografija koje taj organski razvoj pedantno dokumentiraju.
 
Minuli dani tvore jedinstvenu sliku kojoj je starost ostavila brojne ožiljke i treba joj popravak. Stare fotografije i filmovi svojevrsni su retuši koji osvježavaju tu sliku i popunjavaju praznine koje je vrijeme ostavilo na njoj. Slika ponovno postaje cjelovita i pregledna, s jasnim i prije neuočenim detaljima. I što ju više gledamo postajemo svjesni njezine sveobuhvatnosti te maštovitosti i umješnosti njezinih tvoraca. Upravo tada najbolje shvaćamo koliku vrijednost imaju stare fotografije i koliko bi naše znanje bilo osiromašeno bez njih.
 
Knjiga Gorana Borčića sliči nekolicini djela koja ilustriraju povijest Splita pomoću starih razglednica i fotografija, ali ih nadmašuje kako pristupom, tako i vrsnoćom. Ona prikazuje postojeće i nestale građevine te dokumentira razne događaje i na svoj način govori o dvomilenijskoj povijesti grada koju još uvijek nismo dovoljno upoznali, ali nam ju knjige poput ove čine bližom i jasnijom.
 

Nives Matijević

Povezane objave

Kroz pejsaž uranjam u svoj rad i preispitujem ga

HF

Između srca i želuca

HF

Nova koncertna sezona u Lisinskom

HF

U prvom redu motiv pronalazi mene

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više