Nisu tripalovci, nego bakarićevci

Zašto nije lustriran Ivan Šiber, prof. političke psihologije na FPZ-u?

U svom prilogu pod naslovom „Vampiri lažnog sjaja u sjedištu HND-a“, u organizaciji centra Miko Tripalo, Hrvatski tjednik 14. lipnja 2017., objavljenom na osam stranica, poštovani novinar Vjekoslav Magaš i uredništvo lista su izgovorili živu istinu. Kao živi, ranjeni i nikad oporavljeni svjedok Hrvatskog proljeća iz 70-ih godina, želim se osvrnuti na tekst i glasno reći. Osobe iz spomenutog društva nisu tripalovci nego bakarićevci. Oni na Tripalovom osedlanom konju žele dovesti i rehabilitirati bakarićizam.

Jugopartizan i jednoumni jugo tito komunist je, uz Marxa i Engelsa riskirao pročitati i, odnekud mu podmetnutog Starčevića, što je rezultiralo njegovom povijesnom izjavom, da Hrvati razasuti po cijelom svijetu, jedino na ovom prostoru mogu ostvariti svoj državni suverenitet. Dakako u okviru poštene jugoslavije. Kao takav stavio se na čelo koliko toliko osviještenih hrvatskih komunista i dao veliki doprinos za buđenje nacionalne svijesti. Tko je od nje imao i zrnce, u tom vremenu mu je morala isklasati. Hladni vjetar Košava iz Karađorđeva je zaustavio raspupano Hrvatsko proljeće i potrgao njegove jaglace, visibabe i ljubičice.

„Studenti bukači na zagrebačkim ulicama su tipičan primjer nagomilanih raznoraznih frustracija“, objašnjavao je 70-ih godina svojim studentima pojam frustracija Ivan Šiber prof. političke psihologije. Studenti su skandirali Savka-Tripalo, Savska-Tripalo, a izraz studenti Bukači su lansirali i koristili ga Karađorđevo bakarićevci, čija je žrtva bio Tripalo, a kojim Karađorđevo bakarićevcima je evo pripadao i profesor Šiber, u čemu je evo do današnjeg dana ostao dosljedan, odgajajući u spomenutom nenarodnom duhu i mnoge svoje studente, koji, zajedno sa starim provjerenim petokolonašima, i dan danas igraju, za ne povjerovati, izdajničko petokolonaško kolo.

No, solarni odgovor na njihove laži im zadaje velike muke. Na sunce izlazi, bijela kao sir, povijesna istina. Posebno nas zabrinjava, kažu oni, što se među institucionalnim političarima, u posljednje vrijeme, našlo jako puno povjesničara. Na njihovu veliku žalost, riječ je o hrvatskim povjesničarima.

Žarko Marić