Hrvatski Fokus
Kultura

Sukob prošlosti i sadašnjosti

Izložba Krešimire Gojanović u Galeriji Kraluš u Zelini

 

 

U petak, 23. lipnja 2017. u 19 sati u Galeriji Kraluš (POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina), otvara se samostalna izložba crteža i slika Krešimire Gojanović, pod nazivom ”Aetas aurea”. Izložbu će otvoriti prof. Danko Merin, a može se pogledati do 20. srpnja 2017.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/06/hdluzagreb.files_.wordpress.com_2015_10_eros-i-psiha-2.jpg
Zlatno doba, (lat. aurea aetas), u antičkoj mitskoj predodžbi prvo doba nakon stvaranja svijeta, u kojem su ljudi živjeli u idiličnu skladu. Kada je o prostoru riječ, redovito je povezano s edenom, s rajem zemaljskim, odnosno u određenoj mjeri s Elizejskim poljanama, a može se dovesti u vezu i s Utopijom, odn. Arkadijom. Tada je vladalo vječno proljeće, a bolesti, nevolje i smrt bile su nepoznate, i da je u početku živjela ”zlatna rasa ljudi”, odanih miru i bogovima, a i bogovi tada bijahu naklonjeni ljudima. Posvuda je vladao mir i sklad, zemlja je ljudima i životinjama – među kojima su vladali harmonični odnosi – davala sve što im je bilo potrebno.
 
To zlatno doba nije poznavalo bolest, strah, žalost, ni bilo kakve oskudice. A gdje smo sad? Što je zapisano u zvijezdama, koju budućnost očekujemo, dok kule novog babilona plamte visoko u nebo? Fizičari i naučnici  nemaju jasnu ideju koncepta vremena i uglavnom pojam vremena vezuju za pojavu kretanja u univerzumu, ali se općenito vrijeme promatra kao intelektualni koncept, iluzija uma.
Možda je rimski filozof Augustin najbolje oslikao zbunjenost u pogledu definiranja ovog pojma: “Što je dakle vrijeme? Dok me niko ne pita, ja znam; kad bi, pak, valjalo da to objasnim – ja ne znam.” U mitologiji se vladarstvo nad vremenom pripisuje Kronosu, grčkom bogu žetve i sjemena, a pandan mu je Saturn u rimskoj mitologiji, gdje zapravo mitologija simbolički potvrđuje načelo uzroka i posljedice (sjemena i žetve). U mitologiji Saturn je prikazan kako jede svoju djecu – sve što se rodilo u vremenu biće “pojedeno” od samog vremena, svaki mikrotrenutak sadašnjosti u času biva pojeden prošlošću – jer pad u vrijeme nas je iz vječnosti gurnuo u smrtnost.
 
Krešimira Gojanović u svojim slikama nudi drevni sustav simbola koji sumiraju ključne aspekte ljudskog života, a pruža i duboke spoznaje i praktične upute. Kako smo rođeni u određenom trenutku, na određenom mjestu, ispod određenih planeta i zvijezda, kao godina berbe i stvaranja vina, nosimo ovu sudbinsku isprepletenost hladnoće zvijezda i topline ljudskog pogleda. Ako možete vidjeti magiju u umjetnosti, možete se suočiti i sa budućnosti.
 
Umjetnost je magija. Magija u svom metafizičkom razvoju ili neka konačna transformacija, koja će kulminirati u čarobnoj stvarnosti? Umjetnica poput drevnog ”šamana” (etimologija riječi ”šaman” znači ”onaj koji zna”), razvija sofisticiranu simboliku pojmova i ”energija”, koja teče između ljudi, mitoloških bića, životinja, plete zvjezdane mreže koje su pupčanom vrpcom povezane sa majkom zemljom. Ona leti u nebo konzultirati kozmološka bića, leti u pećine, ponire duboko u rijeke, skrivene šume, tražeći drvo spoznaje i crtežom i bojom čini radnje kako bi donijela ozdravljenje za sebe, svoju zajednicu i sve što živi na Zemlji.
 
Crtežom i simbolikom boja stvara i samostalni svijet ispunjen zagonetnim simbolima, kombinirajući teme kaosa i vremena, harmonije i vječnosti, i na osnovi hermafroditske prirode umjetničkog stvaranja – tvorevinu ovisnu o napetoj sprezi muških i ženskih elemenata. Hramovi i moderne arhitektonske strukture upozoravaju o gubitku božanskog i do gubitka ljepote u umjetnosti. Ona i priznaje da sukob prošlosti i sadašnjosti proizvodi čudne efekte – sugerirajući tugu, dezorijentaciju i nostalgiju. I dok gledamo slike i crteže Krešimire Gojanović, naše srce svijetli, a tajanstveni nemiri nagrizaju korijen našeg bića. Suočavanje s nesvjesnim postaje pitanje života za nas. Pred očima nam prolaze stoljeća, priče i legende sa temama koje se vraćaju iznova i iznova u bitno različitim kulturama, nastaju poput božice Venere od mora našeg nesvjesnog.
 
Krešimira Gojanović rođena je 13. veljače 1970. u Osijeku, Hrvatska. 1989. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, a 1993. diplomirala je na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, klasa prof. Ante Kuduza. 2010. magistrirala je na ALUO Ljubljana, smjer Oblikovanje vizualnih komunikacija, pri mentoru prof. Milanu Eriču, te obranila magistarsku radnju s naslovom ”Medijska kultura: tradicionalna umjetnost u klasičnim i suvremenim medijima”.
 
Osim slikarstvom i grafikom, bavi se još grafičkim i web dizajnom, fotografijom, ilustracijom, likovnom teorijom i likovnim marketingom, te osmišljavanjem i organizacijom kreativnih, likovnih i dizajnerskih radionica za djecu i odrasle. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, te slovenskog društva BMG za promociju turizma i umjetnosti. Bila je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika do 2017., a 2015. sa kolegama je osnovala novu strukovnu udrugu zagrebačkih likovnih umjetnika – HDLU Zagreb, u kojem od 2015. djeluje kao predsjednica udruge. Izlagala je na 47 samostalnih izložbi i preko 80 skupnih u zemlji i inozemstvu, te sudjelovala na brojnim likovnim kolonijama i humanitarnim akcijama. Kroz 20-ak kustoskih projekata, organizirala je skupne i samostalne izložbe i drugim umjetnicima. Urednica je portala ”Zagrebački likovni umjetnici”, kojega uređuje sa kolegama, a namjenjen je promociji likovnih umjetnika iz Zagreba, i šire. Živi i radi u Zagrebu.
e-adresa:kresimirag@hotmail.com
www: kresimira.wordpress.com
 

Danko Merin, prof.

Povezane objave

Osladiti

HF

Posvetio sam Tesli opus skulptura

HF

Tizianova La Schiavona

hrvatski-fokus

Atomska gljiva

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više