Hrvatski Fokus
Društvo

Čuvanje ovaca u Čabolji

Planinom se ore ovčja i kravlja zvona

 
 
U litnim misecima, u potrazi za svježim pašnjacima, skoro cilo selo bi isprtljalo na veću nadmorsku visinu, u podnožje naše planine Čabolje, di su već od davnina oformljena čitava mala naselja sa sidnim kućama pojatama i torovima: VLAKA, POVAČA, NUGLE, BUNJA, ARAPOVA STANINA, VRATINCI, SRIDNJA GORA i ŽELJETUŠ. Uz zemljoradnju i stočarstvo, bujao je tu i vjerski, i kulturni, i zabavni i športski život.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/06/hpd-prenj1933.ba_wp-content_uploads_2017_06_ovce.jpg
Ovce su vođene na ispašu na dva načina. Na POPASAK, na kojem bi u bližoj okolici pasle i čupkale tamo do 10 sati ili do Misni doba kako se to u narodu govorilo. Na putu prema toru gdje će provesti u ladovini 3 do 4 sata najveće žege, obavezno ih se pojilo na čatrnjama ili zajedničkim bunarima gdje se dolazak na korito obavezno morao čekati, jer bi se tu nakupljalo i po nekoliko stada. Kada žega malo mine, u popodnevnim satima oko Velike ćindije bi se ponovo izvodile na pašu sve do samoga mraka. Omuti bijelih ovaca, ovčja i kravlja zvona, psi ovčari, bile kobane, čobanske pisme, čarobni zalazak sunca, povijanje na laganom povjetarcu poljskog žita i nepokošene trave, te svjetlucavog bjelog kovilja, od dugačkog i širokog Vilinog polja nanaprave pravi mali raj.
 
Na CILI DAN se išlo od izlaska sunca do pojave prvih zvizda, za koje vrime ovce ne viđaju svoj tor. Zbog dobre paše išlo se, ne samo do podnožja vrhova, nego i na same vrhove planine. Nekoliko putova je vodilo do vrha; POVAČA, VLAKA, KATUNINE, DOBRILJ, ČESMA. Od Česme je jedan put vodio priko BOROVINE, KRKOVAČKI KLANAC, JAPUGA, GOLUBIĆ, KRKOVAČA, PODI. Drugi put je išao na RAMEŠCE, DONJI STAN, GORNJI STAN, MEDVID, PALJIKE, GROMOVA GRUDA ITD. Iz Nugli i Arapove Stanine se išlo, ili priko DOBRILJA kao glavnog pojilišta ili; METALJKA, VRBIN POTOK, MALA ZASIDA, GOZDIĆ, VELIKA ZASIDA, BARNI DOLAC… Sa VRATINACA se išlo niz BILI PUT, uz KRUŠKOVU DRAGU, priko LICA i VELIKE ZASIDE, do BARNOG DOCA itd.
 
Mali pastir, pozdravivši se sa sat dva izgubljenog najdražeg jutarnjeg sna,žmirkanjem braneći oči od jake svjetlosti već toplog izlazećeg sunca, sa čobanskom torbicom na leđima i između njenih uzica, spakiranom bilom kobanom, sa brstinom u ruci i vjernim psom ovčarom, sa svojim stadom kreće na cjelodnevni izlet u planinu. Za kratko vrijeme priključuje se stadu svoje susjede, starije i puno iskusnije čobanice, a u poslijepodnevnim satima za zajedničkom čobanskom užinom pastirsko društvo se poveća i posjeda u krug. Spomenuta lokacija RAMEŠCE nalazi se negdje na polovici puta do vrha. Već je podne. Sunce je na horizontu dostiglo svoj vrhunac. Ovce su zauzele svoja mjesta oko nekoliko stabala u maloj borovoj oazi i planduju li planduju. Borova ladovina, miris smole i zelenih iglica, ugodno strujanje razrijeđenog planinskog zraka, mekoća prostrte bile kobane, razgrnuti brzdar i užina na njemu, sudar očiju sa velikim nebeskim plavetnilom i ogoljenim sivim, krševitim i visokim kamenim vrhovima Veleža, Prenja, Čvrsnice i Čabolje koji vječito drže stražu iznad Mostara, iznad čije kotline kao iznad klačine, treperi teški, vrući zrak, žutilo zrelog nepožnjevenog i u kladnje sadivenog požnjevenog žita na VILINOM te GORANAČKOM POLJU i POLJICU, su pastirske ugodne percepcije prije molitve krunice Svetom Anti zbog izgubljenog vretena jer upravo on pomaže kod pronalska izgubljenih stvari.
 
Poslije izmoljene molitve, sklupčanom na mekanoj biloj kobani i sa podmetnutom torbicom ispod glave, i malom pastiru je za kratko vrime Sveti Ante pomogao da dođe do sat dva, rano jutros izgubljenog sna. Poslije 2-3 sata odmora, sa ovcama bi se išlo dalje u pravcu MEDVIDA ili češće popriko priko PALJIKA koje su sve gori do GROMOVE GRUDE obrasle oštrom travom zvanom Oštrika koju ovce zaobilaze tražeći mekšu travu između njenih busenja. U potrazi za mekšom travom išlo se i do opasnih okomitih litica iznad Velike Zaside. Da bi na našu suvu i škrtu zemlju pala, zlata vrijedna, ljetna kiša, tribalo je uložiti dosta molitve. Ponekada bi se sa molitvom malo i preforsiralo pa bismo dobili pravi prolom oblaka. Neobičaj Božiji. Strašni sud. Baš tako je to doživljavao mali pastir sa svojim stadom, pokriven bilom vunenom kobanom i šćućuren ispod bukve u maloj pošumljenoj oazi zvanoj Gozdić, između Male i Velike Zaside a ispod najvećeg vrha zvanog Gromova Gruda, na koju , kako bi rekao pjesnik "grom pada i bije".
 
I dok se nebo otvorilo, dok iz spuštenih crnih gustih oblaka lije kao iz kabla, dok u kratkotrajnim bljescima gledamo vatrometno paranje neba sa bezbroj svijetlih i oštrih munjinih grana i grančica, dok iznad Vaših glava pucaju i eksplodiraju srcedrmajući nebeski topovi i granate, Vi sklopljenih dlanova upućujete molitve ministru grmljavine Svetom Iliji, koji onda zaista svojim naredbama uspostavlja prvobitno stanje, vraća sunce, suši kamenje itd. Prilikom povratka i spuštanja, bez obzira što je već pao mrak i što je misečina osvitljavala puteve do torova, pomišana stada su se na određenim mistima, sama lučila i završavala u svojim torovima. Zbog bogatije ispaše uslijedila bi i bogatija mužnja koja se obavljala 2 puta dnevno, ujutro i navečer. Prilikom mužnje, ponekada bi se uporno čula bleka ovce kojoj se dogodilo da zaluta u tuđi tor. Zbog takvih događanja nastala je i izreka "zalutala ovčica".
(Travanj 2011.)
 

Žarko Marić

Povezani članci

O, pobačaj je nasilje

HF

MUDROSITNICE – Slatkorječivost

HF

AFORIZMI – Neodgovorna pitanja

HF

Bio jednom jedan most

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...