Zlokobni usklik MI ili ONI!

Komunističko-totalitarističko nasilje nad hrvatskim narodom nije prestalo

Esdepeov politički slogan parlamentarnih izbora „Mi ili Oni“ ideološki je nazivnik svakog totalitarizma, fašističkog, nacističkog i esdepeova komunističkog. Slijednik fašizma i nacizma je komunizam, koji je sve od prva dva totalitarizma preuzeo i još crnje doradio tako da je komunizam postao najzloglasnija i najozloglašenija povijesna zločinačka ideologija. Prototip i modul ideološkog jednoumlja i isključivosti sa zlokobnim usklikom Zorana Milanovića: „Mi ili Oni“!

Tom isključivošću nepriznavanja ni u kojim dimenzijama onih koje oni pogrdno i posprdno nazivaju ONI, taj i takav komunistički režim, tj. MI, zasjenio je sve totalitarne režime u povijesti u brutalnostima režimske vladavine. I po broju žrtava i po načinima svirepih unijanja nevinih. Stoga opravdano možemo zaključiti kako MI nadmašuje čak i fašizam i nacizam. To komunističko MI ima snažno i gotovo najsnažnije uporište u Hrvatskoj gdje je u njihovoj prošlosti vladavine najviše stradalo nedužnih Hrvata (ONI), od Bleiburga i Križnog puta, preko Jazovke, Hude Jame i Golog otoka, pa sve do Vukovara, Škabrnje, iseljene Hrvatske… To MI i danas je snažno, vrlo dobro organizirano i nepobjedivo u Hrvatskoj.

Zločinačko i totalitarističko Milanovićevo, Račanovo i Pusićkino MI u Hrvatskoj pretvorilo se u svjetske čuvare komunističko-terorističkog režima. Oni su veliki kopači dubokih jama i provalija u hrvatskom društvu i velevalski rušitelji svih pomirbenih povijesnih Tuđmanovih mostova razjedinjene Hrvatske. MI je ideologija koja kao slijednica komunizma i komunističke totalitarne ideologije – i tamo gdje nema hrvatskog jala i hrvatske podijeljenosti – koja i dalje uspješno i udbaški izmišlja i ubacuje podjele u politički hrvatski prostor.

To im i nije tako teško, budući da su za njih ONI svi koji ne misle kao MI. Za to esdepeovo MI, ONI su svaki Hrvat, svaki domobran, svaki branitelj, svaki vjernik, svaki euronacionalist koji je u europskim dimenzijama domoljublja spreman za Dom. Nema opasnije i pogubnije diobe naroda od te njihove zlokobne izjave „MI ili ONI“. To je totalitarističko-ideološka sintagma po načelu „Podijeli, pa vladaj“, „Zabrani i zatvori!“, „Hapsi i ubij!“. To je ideološka metoda isključivosti i strahovlade s dimenzijama najbrutalnijih zločina, koji su jednaki i fašističkim i nacističkim zlodjelima. To je svesvjetski komunistički slogan koji ne priznaje drugoga i drugačijeg. Njime se vladalo u svim bivšim totalitarističko-terorističkim komunističkim zemljama jednoumlja i diktature s preznakom MI.

Iako se u Hrvatskoj govori da je diktatura komunističkog režima (MI) poražena demokracijom višestranačja (ONI), nažalost zločinačka ideologija komunizma (MI) i dalje je u hrvatskom društvu nazočna. Ništa stoga manje glasno na hrvatskim prostorima i u suvremenom hrvatskom političkom životu ne odjekuje od totalitarističkih povika »MI ili ONI!«. I ne samo da odjekuje, već se i nameće, započima i sve danonoćno čini na tomu da sukob između „MI ili ONI“ nikad ne prestane.

Po šumama i gorama, po školama i ulicama, trgovima i javnim mjestima, medijima, postaje uobičajenost takvog političkog govora „MI ili ONI“. Onima (MI) više nitko ne smije u Hrvatskoj ukazati na to fašističko-komunističko totalitarističko isključivo ponašanje i sijanje mržnje i netrpeljivosti, na stalno iskrivljivanje istine kako iz Drugog svjetskog rata tako i iz vremena Domovinsko-oslobodilačkog rata. A onima koje nazivaju „ONI“, zabranjen je svaki oblik otpora tom nadirućem totalitarizmu. Stoga se taj fašističko-komunistički režim i „pogled na svijet“ (weltanschauung) tako ubrzano i vraća u hrvatsku političku suvremenost. Kao nigdje u svijetu Hrvatska postaje predvodnica ideologije MI, a ti MI su u Hrvatskoj glavni negativni globalizatori tog i takvog režima.

Sljedbenici zlokobnoga MI glavni su kočničari razvoja na putu europeiziranja i kroatiziranja hrvatskog društva. MI su ti koji Hrvatsku proletarijatiziraju, komuniziraju, ateiziraju, jugoslaveniziraju i balkaniziraju. MI su hrvatska prošlost u sadašnjosti, i ubojice hrvatske budućnosti. MI su oni ispred kojih stotine tisuća mladih odlaze iz Hrvatske u zemlje u kojima vlada demokracija po načelu MI i ONI, a ne kao u Hrvatskoj MI ili ONI. Ispred Mi nestaju ONI, što jasno kazuje tko vlada suvremenom Hrvatskom. Isti oni MI ispred kojih su stotine tisuća Hrvata poslije Drugog svjetskog rata iz političkih (progoni) ili ekonomskih (nužnih) razloga bježali na „truli kapitalistički“, ali demokratski Zapad.

I danas poslije Domovinsko-oslobodilačkog rata na taj isti put MI upućuju, tom svojom isključivošću, hrvatsku budućnost u još uvijek od tih MI neporaženi „truli Zapad“. Odnosno to bježanje iz Hrvatske onih koje nazivaju ONI – dakako ispred  MI – nije praktički nikad ni prestalo od Drugog svjetskog rata. Niti će, nažalost, prestati sve dok ih se goni istim onim jukomunističkim povicima „neprijatelji države“. Komunističko-totalitarističko nasilje nad hrvatskim narodom nije prestalo ni ulaskom Hrvatske u NATO i Europsku uniju. A to je zato što „MI“ nisu, a trebali su biti – lustrirani.

Vinko Đotlo, Švicarska