Hrvatski Fokus
Društvo

Užasi sjevernokorejskih logora

Ispovijest Kim Hye-sook koja je 28 godina provela u logoru

 
 
Mnogi insajderski podaci o sjevernokorejskim logorima govore da se broj zatočenih posljednjih nekoliko godina bitno smanjio; još prije 10-ak godina oko 200.000 ljudi praktično u statusu robova, danas između 80.000 i 120.000 – Rijetki prežive strahote logora gdje su smješteni deseci tisuća ljudi, a u jednom od tih logora trebao je završiti američki student Otto Warmbier.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/06/news.bbcimg.co_.uk_media_images_53771000_jpg__53771264_kymhyesookwithpaintings.jpg
Američki student Otto Warmbier, koji je bio u zatvoru u Sjevernoj Koreji 17 mjeseci prije nego se vratio u SAD u komi prije manje od tjedan dana, umro je u bolnici u Cincinnatiju, rekla je njegova obitelj u ponedjeljak u priopćenju. "Nažalost, strašno zlostavljanje koje je naš sin doživio od Sjevernokorejaca osiguralo je da nije bio moguć nikakav drugi rezultat od ovog tužnog kojega smo danas iskusili", rekla je obitelj u priopćenju nakon Warmbierove smrti u 2.20 sati po lokalnom vremenu (20.20 po srednjoeuropskom vremenu) u Medicinskom centru sveučilišta u Cincinnatiju.
 
Mnogi insajderski podaci o sjevernokorejskim logorima govore da se broj zatočenih posljednjih nekoliko godina bitno smanjio; još prije 10-ak godina oko 200.000 ljudi praktično u statusu robova, danas između 80.000 i 120.000. Unatoč tome, teror koji se tamo provodi nad zatočenicima još uvijek nije usporediv s ničim boljim od nacističkih koncentracijskih logora. U posljednjih 20-ak godina iz Sjeverne Koreje uspjelo je pobjeći oko 20.000 ljudi, a njihove ispovijesti u pravilu se poklapaju jedne s drugima, što može značiti samo to da ti ljudi govore istinu.
 
A istina znači, primjerice, da je stvaran užas koji je pred UN-ovim istražiteljima ispričala Kim Hye-sook da je 28 godina provela u logoru, a da uopće nije ni znala što je njen zločin. Imala je samo 13 godina kad su vlasti strpale u logor Puckhang cijelu njenu obitelj. Radni dani u rudniku ugljena od između 16 i 20 radnih sati, dnevno jedna porcija kaše od kukuruza kao jelo, najgora premlaćivanja ukoliko ne bi mogli raditi i život u grupama od po troje s obvezom da svaki od njih sastavlja izvještaje o ostalo dvoje kako su se ponašali i što su sve radili. Poslušnost nije dovoljna. Traži se apsolutna pokornost.
 
Hye-sook je preživjela, rekla je, samo zahvaljujući tome što ju je dopalo u nekom trenutku uzgajati domaće životinje za čuvare. Konačno, tek nakon što su je pustili na slobodu nakon 28 godina robije, tad 42-godišnjoj ženi objasnili su da su cijelu obitelj zatočili nakon što su saznali da je njen djed, kojega ona nikad nije upoznala, tijekom Korejskog rata pobjegao na jug. Kolektivne kazne, u pravilu obiteljske kolektivne kazne, bjegunci iz Sjeverne Koreje opisivali su desetljećima. Kao i to da logoraši čak nisu ni morali znati zašto su zatočeni, koliko će tamo ostati, čak ni zašto ih gaze, prebijaju do smrti i izgladnjuju iako su još djeca.
 
Hye-sook je opisala i tretman koji su imali zatočeni sljedbenici Kim Il-sunga nakon što je vlast preuzeo njegov sin Kim Jong-il. Neke od njih koji su se drznuli pitati zašto su ih zatočili, čuvari logora istog su trenutka odveli na strijeljanje. Nakon što su je vlasti pustile iz logora, Hye-sook iskoristila je prvu priliku za bijeg u Kinu, da bi je tamošnje vlasti nakon šest godina uhvatile i vratile nazad. Posljednjih godina kolektivne kazne za obitelji izrazito su se prorijedile. Ipak, uvjeti u logoru na koje je Hye-sook naišla bili su još i gori od onih koje je upamtila. Moguće da je bila i riječ o tome da su je ovaj put strpali pod stroži režim. Ona, u svakom slučaju, sad je znala što joj je činiti; prvom prilikom je podmitila nadležne da je puste iz logora, a potom je pobjegla preko Kine za Južnu Koreju. Za svog 44-godišnjeg brata kojega nije vidjela od djetinjstva može se samo nadati da je još živ.
 
Ispovijesti preživjelih koji se uopće niti ne poznaju, navode da je glad u logorima tolika da logoraši u izmetu krava traže neprobavljene sjemenke žitarica koje onda jedu. Svako meso bilo kojeg izvora predstavlja gozbu; bilo da je riječ o ptici, mišu ili bilo čemu sličnom, čak i dijelovi preminulog kolege iz logora. U krajnjoj nuždi poslužit će bilo koja probavljiva biljka poput trave.
 
Priče iz Zatvorskog logora 22 redom spominju rutinska silovanja, a eventualna posljedična trudnoća novi je prekršaj žrtve koji se strogo kažnjava. UN-ovi izvještaji navode ispovijest muškarca koji je bio zatočen u ćeliji visokoj 50 centimetara uz obrazloženje da životinje poput njega moraju naučiti da puze pred ljudima, objavljuje strašnu ispovijest (al/express.hr, http://direktno.hr/direkt/video-celije-visoke-50-cm-jedu-ljudska-tijela-izmete-ubijaju-siluju-89579/; The Defectors – Escapees From North Korea's Prison Camps
https://www.youtube.com/watch?v=WbCo46dtki8)

Povezani članci

Je li pojačana radijacija u Norveškoj?

HF

Kako se živjelo u Splitu između dva rata

HF

MUDROSITNICE – Kroz tamne naočale

hrvatski-fokus

Armenska tradicijska obitelj

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...