Hrvatski Fokus
Hrvatska

Tako je govorio ministar Božinović

Hrvatska u Srednjoeuropskom obrambenom savezu

 
 
U EU-u još uvijek ne postoji zajednička politika azila,
a rasprave o tome traju već 14 godina.
Zašto nema, možete zamisliti?
Zato što je to i tamo veoma osjetljiva tema
bez obzira što povjerenica Cecilia Malmström kaže
 da će do jeseni 2015. EU dobiti zajedničku politiku azila,
 međutim postoje ozbiljne razlike između zemalja.
(Davor Božinović, fonogram rasprave o Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o azilu, 14. studenog 2013.)
 
Dopustite nam da se ne pridržavamo europske politike o migracijama
zbog koje više nećemo znati tko smo ni što smo."
(Viktor Orbán, mađarski premijer o pokušajima nametanja iste migracijske politike svim članicama Unije)
 
 
Je li Tomislav Karamarko proračunato srušio prividno HDZ-ovu vladu ili ju je srušio netko tko ga je izdao, sada više nije važno. Kakve bi posljedice nastale da je tadašnja vlada opstala i kakve bi posljedice po opće hrvatske interese nastale da Andrej Plenković nije povukao odlučan potez otkaza trojici ministara mostovaca, teško je i zamisliti.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/06/www.salzburgforum.org_images_minister_minister-bozinovic-photo.jpg
Davor Božinović
 
Svi su znali da je radi općih interesa cijele nacije trebalo sklopiti novu stabilnu koalicijsku vladu čiji rad ne će kočiti pojedini njeni članovi i kojekakve interesne skupine. Objektivno, jedino je bilo izgledno da će takvu vladu moći ostvariti HDZ-a s nekim od odgovornih, iskusnih stranaka. U zraku je visjelo pitanje koja će od oporbenih stranaka smoći hrabrosti za sklapanje koalicijskog dogovora oko nove Vlade. Za takav korak hrabrosti nije imao lider IDS-a Boris Miletić. Bio je protiv prijevremenih izbora ali u strahu od napadaja, odbijanje HDZ-ove ponude opravdao je principom odbijanja sudjelovanje u vladi desnice. Hrabrosti je smogao HNS na kojeg ne prestaju napadaji njegova, sad već bivšeg vodstva i dojučerašnjih koalicijskih partnera. I Andreju Plenkoviću, predsjedniku HDZ-a trebalo je smoći dosta hrabrosti za sklapanje sporazuma s HNS-om kojemu je i dalje u vodstvu bila Vesna Pusić i neki njeni HNS-ovci. Protiv sebe očekivano imao je zastupnike koji nastupaju s lakim temama dok je na leđima Vlade teški teret Agrokora ali i veliki dugovi u zdravstvu, prava branitelja, umirovljenika, iseljavanje i dr.
 
U HDZ-u sigurno jedan broj članova nije svjestan da je sreća što je došlo do pada Oreškovićeve vlade u kojoj je posredno nastavljena politika SDP-ove koalicije. Vlaho Orepić, nasljednik Ranka Ostojića, nastavio je provoditi Ostojićevu i Baukovu politiku i zakone o strancima i azilu ne mareći za dugoročne posljedice nasljeđenih politika i zakona u novonastalim okolnostima. Čini mi se da su se Ostojić i Orepić nastojali više svidjeti nekim, tzv. nevladnim udrugama umjesto da, u skladu s djelokrugom ministarstva (MUP), predlože nove politike i zakone u novonastalim neprilikama velikih izbjegličkih valova. S visoka su kritizirali politiku i njenu primjenu višegradske skupine (Mađarska, Slovačka, Češka i Poljska).
 
U kasnim satima…
 
Rašireno uvjerenje da svatko može biti uspješan državni tajnik, ministar pa čak i premijer ako ima dostatan broj apolitičnih stručnih osoba, pokazalo se potpuno krivim. Dokaz tomu su loše politike i zakoni koje je SDP nametao pri kraju Vlade Jadranke Kosor. Zastupnici HDZ-a su dizali ruke za štetne politike i zakone pretpostavljajući da su državni tajnici predstavljali kvalitetne politike i zakone a stvarno su dotični čitali samo ono što im je naslijeđena administracija pripremila. Dosta je vidjeti tada usvojeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, Zakon o strancima i Zakona o prebivalištu i boravištu.
 
Povratkom na vlast SDP-ove koalicije 2011. nastavljeno je djelovanje naslijeđene administracije podložne djelovanju vanjskih čimbenika ali i lijenosti, neodgovornosti i neznanju vladajuće koalicije pa i dijela zastupnika HDZ-a u oporbi. Kad sam bivšeg tajnika Kluba zastupnika HDZ-a upitao zašto HDZ ne podnosi svoje prijedloge politika i zakona, on je rekao da za to većina zastupnika HDZ-a tada nije imala volje. Zašto bi predlagali zakone kad se unaprijed zna da će vladajuća SDP-ova koalicija sve prijedloge HDZ-a odbiti. Neki zastupnici su ipak bili aktivni i nastojali su upozoravati na štetne prijedloge politika i zakona i na nametanje zakona iznenada u kasnim satima, bez rasprave u saborskim odborima i bez javne rasprave.
 
Primjer za to bila je rasprava o Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o azilu koji je Josip Leko, bivši predsjednik Sabora za raspravu stavio tek kad je pao mrak. Od 151 zastupnika u Hrvatskom saboru, u raspravi su sudjelovali: Igor Kolman (HNS), Ivica Mandić (HNS), Davor Božinović (HDZ), Melita Mulić (SDP), Boris Blažeković (HNS) Sonja König (HNS), Franko Vidović (SDP) i ministar Ranko Ostojić. O tom prijedlogu zakona raspravljala su samo dva odbora: Odbor za zakonodavstvo i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Iako se znalo da će provedba ovog zakona zahtijevati velika sredstva iz Državnog proračuna, o tom prijedlogu nije raspravljao ni Odbor za financije.
 
U izvješću o pravednom savjetovanju možemo pročitati da je za Nacrt Prijedloga bio odgovoran MUP, da nije bila utemeljena radna skupina za pripremu i izradu Nacrta, da Nacrt Prijedloga nije bio objavljen na stranicama Vlade nego samo na stranici MUP-a, da je provedena internetska rasprava od 16. rujna do 16. listopada 2013. i da se u internetskoj raspravi očitovao samo jedan pojedinac. Ranko Ostojić, ministar MUP-a je ipak ustvrdio da je „prijedlog zakona prošao kompletan postupak savjetovanja“. MUP se pored toga, rekao je Ostojić, savjetovao „upravo s onim organizacijama koje rade zajedno sa nama od Hrvatskog pravnog centra, zatim Centra za mirovne studije, Crvenog križa i UNHCR-a što je bila jedna od stvari koje smo morali ispuniti u svojim okvirima.“
 
U raspravi se i te 2013. godine vidjelo da postoje razlike o politikama među zastupnicima HNS-a. Igor Kolman, koji u je u Saboru zamjenjivao Vesnu Pusić rekao je: „Rekli su mi kolege nemoj opet zakuhati, pa ću probati biti kratak i koncizan“. Proglasivši predloženi zakon boljim samo je najavio: „Mi ćemo ga podržati i sa zadovoljstvom ćemo ga podržati.“ Izrazio je zadovoljstvo "što su ovim Prijedlogom zakona proširene defnicije članova obitelji azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom „i na osobe koje su u trajnoj vezi koja se može dokazati zajedničkim boravkom na istoj adresi u trajanju od najmanje 3 godine te ako je razvidna namjera daljnjeg zajedničkog života praktički istospolne zajednice“ i što je, kako je rekao predstavnik predlagatelja: „Dodatno je uređen pojam djela proganjanja te se proširuje pojam određene društvene skupine na način da se prilikom utvrđivanja pripadnosti određenoj društvenoj skupini osim značajki vezano uz spol mora uzet u obzir i rodni identitet. Također propisano je izdavanje putne isprave za strance pod supsidijarnom zaštitom“.
 
Međutim, Boris Blažeković (HNS) je upozorio da „zemlje EU-a imaju dugu tradiciju imigracije, u nekim državama znatnu. Zbog nerazumijevanja domicilnih vlasti stanovništva te zbog straha i nesigurnosti imigranata mnoge se imigrantske zajednice getoiziraju. Svjedoci smo da su posebice u vremenima ekonomskih kriza, nesnošljivosti domicilnog stanovništva i imigranata velike a često i sami imigranti su nezadovoljni ukupno prvenstveno materijalnim položajem i oni izazivaju ogromne nerede s velikim materijalnim štetama, neki put i ljudskim žrtvama. Bilo bi naprosto pametno učiti iz takvih negativnih iskustava zemalja EU-a. Ukoliko ne budemo dovoljno svjesni mogućnosti većeg priljeva stranaca u Hrvatsku može nam se desiti da na koncu imamo velike probleme i ksenofobijom i pobunama naseljenika što može rezultirati s javnim neradima.  Ukupno može nam se desiti da zbog nemara i nepripremljenosti svi budemo nezadovoljni i lokalno stanovništvo i useljenici. Cijelo društvo se može naći u problemima iz kojih se teško i mukotrpno izvlačiti.“
 
Davor Božinović, koji je među ostalim dužnostima bio državni tajnik za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, kasnije ministar obrane, potom predsjednik Odbora za međuparlamentarnu suradnju, u raspravi je pokazao da je Prijedlog zakona pročitao i da mu je poznato kako je na interparlamentarnom sastanku u Bruxellesu jasno naglašeno načelo supsidijarnosti. Odgovornost je na svakoj članici donošenje svoje useljeničke politike. EU-a nemaju jedinstvenu useljeničku politiku. Krajem 2013. Davor Božinović je u svojoj raspravi pokazao da je bolje informiran od ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića o politikama, zakonodavstvu EU-a i njegovih članica i da predviđa razvoj (ne)prilika s kojima će se morati suočavati i Hrvatska.
 
Božinovićev govor u Saboru
 
Davor Božinović: »Prije svega ja bih izrazio određeno nezadovoljstvo činjenicom da o ovako važnoj temi mi razgovaramo kasno navečer i da o ovakvoj temi i o ovakvom zakonu opet idemo po hitnom postupku a radi se o nečemu što je izuzetno važno, o temi koja je izuzetno važna za hrvatsku javnost, da bude upoznata. Mi, kao što je zamjenik ministra kazao, imamo Zakon o azilu od 2008. godine, ali mi smo članica EU-a svega nekoliko mjeseci, a ulaskom u EU ova problematika se bitno mijenja. Naime u EU-u postoji cijeli niz zemalja koje imaju prošlost kao kolonijalne sile i one imaju itekako razvijenu imigracijsku odnosno useljeničku politiku. To Hrvatska nema. I mi jednostavno o tome moramo govoriti na jedan odgovarajući adekvatan način prije svega prema građanima RH.
 
U EU-u još uvijek ne postoji zajednička politika azila, a rasprave o tome traju već 14 godina.Zašto nema, možete zamisliti? Zato što je to i tamo veoma osjetljiva tema bez obzira što povjerenica Cecilia Malmström kaže da će do jeseni 2015. EU dobiti zajedničku politiku azila, međutim postoje ozbiljne razlike između zemalja. Neke su više pogođene politikom azila, neke su manje pogođene. Primjerice tu govorimo o broju imigranata, primjerice Njemačka i Austrija su među onima koje su najviše pogođene, a imate zemalja kao što su neke druge zemlje središnje i istočne Europe koje nisu time nimalo pogođene. Činjenica je da 90 posto imigracije pada na teret 9 zemalja članica EU-a.
 
Tu je novi moment nakon Arapskog proljeća nakon događaja na sjeveru Afrike pa i ovog zadnjeg zaoštravanja u Siriji da dolazi veliki broj imigranata u države kao što su Grčka, kao što je Malta, kao što je Cipar. Vidjeli smo i nedavno neke tragične snimke oko toga. Italija se obratila Europskoj komisiji za povećanje sredstava za nošenje s ovim problemom jer Italija jer recimo u prošloj godini potrošila milijardu i 300 milijuna eura, a dobila je svega nekoliko desetaka milijuna eura od EU, tako da treba voditi računa o tome da Europa iako snosi dio troškova to pogotovo u ovom prvom redu pogođenih zemalja nije adekvatno onome što one troše. Naravno vode se veoma oštre rasprave kazao bih oko Dublina 2, oko Dublinske uredbe, o tome je ministar nešto kazao. Dakle ukoliko imigrant dođe u jednu zemlju članicu, a onda iz nje ode u drugu ukoliko ga tamo zadrže onda ga vraćaju u prvu zemlju članicu. Zašto je to bitno? Za razliku od brojnih predodžbi koje vladaju o imigraciji u Europu, pogotovo o onoj da najveći broj imigranata dolazi s morske strane, zapravo najveći broj dolazi kopnom.
 
A primjerice Hrvatska je jedna od najbližih članica odnosno nalazi se na kopnenom putu za imigrante koji dolaze iz Dalekog Istoka. U jednom izvješću, mislim ovom policijskom, je spomenuto da je u zadnjoj godini najveći broj imigranata ako se ne varam došao iz Afganistana 30 posto iz Somalije 25 posto. Jučer smo razgovarali o tome kada smo govorili o Afganistanu o Misiji u Afganistanu o Misiji u Somaliji da o tome razgovarati interesorno, da u najmanju ruku, u tu raspravu treba uključiti Ministarstvo vanjskih poslova jer se rad o jednom od vanjskopolitičkih prioriteta i MUP zbog sudjelovanja tamo, ali i zbog ovakvih podataka.
 
Jesmo li mi ovaj podatak analizirali u kontekstu naše ukupne politike vezano za Afganistan, za Somaliju iza toga slijede zemlje poput Alžira, Sirije dakle zemlje Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka? Kada govorimo o toj odredbi Dublinske uredbe Njemačka se veoma zalaže da ona ostane. Naravno nije na ulazu i ono što se radi i u Njemačkoj donekle i u Velikoj Britaniji to je taj point system bodovni sistem gdje se eventualno visokoobrazovani kadrovi zadržavaju, oni manje obrazovani sa nižim kvalifikacijama se šalju nazad. Grčka i druge zemlje koje bi htjele da se to promijeni.
 
Dakle to je u najmanju ruku pitanje koje mi u Hrvatskoj trebamo staviti u javnu raspravu o čemu trebamo razgovarati.Nijemci su nedavno kazali, ja mislim njihov ministar unutarnjih poslova, da imaju povećani broj imigranata koji traže politički azil iz Srbije i Makedonije, dakle tu je i regija u pitanju. Oni im ne odobravaju te azile, međutim kada ih budu deportirali teško da će mimoići Hrvatsku koja je pretpostavljeno prva zemlja njihovog ulaza sukladno Dublinskoj deklaraciji odnosno uredbi.
 
Ja se mogu složiti sa nekim rješenjima međutim, kada govorimo o određenim društvenim skupinama, moramo biti svjesni također da postoji jedan trend da se imigranti deklariraju kao pripadnici određenih manjinskih skupina da bi dobili politički azil. Čitajte o iskustvima Španjolske. Dakle i to je pitanje o kojem se u Hrvatskoj treba razgovarati. Ja imam stvarno nekoliko problema sa zakonom prije svega jer nema javne rasprave. Radi se o jednom pitanju koje će sigurno Hrvatsku na neki način iznenadit. Ovo je novo iskustvo i ovo večeras smatram samo odrađivanjem posla, a ne stvarnom javnom raspravom na tu temu.
 
Druga stvar s kojom imam problem, to je odredba u zakonu gdje piše da ovaj zakon neće iziskivati dodatna proračunska sredstva. E sada, s obzirom na trend povećanja i trend očekivanog povećanja, s obzirom na sve ono što se planira i ono što će biti riješeno ovim zakonom, kao što je pitanje besplatne pravne pomoći, obrazovanja, smještaja i zdravstvene zaštite, mene zanima kako je moguće onda donijeti zakon i smatrati da on neće iziskivati nikakve dodatne proračunske troškove za izvršenje tih poslova. Pa uzmite samo činjenicu da uz Kutinu i Ježevo je nedavno kupljen Porin čini mi se, a negdje sam pročitao u novinama da se planiraju izgraditi i izbjeglički logori u Tovarniku i Trilju. Kako je to moguće napraviti bez dodatnih troškova vezanih za izvršenje ovog zakona?
 
Naravno, to je donekle i druga tema ali se spominje kao povod za hitno donošenje ovog zakona pa se kaže da je vezan za usklađivanje sa Zakonom o boravištu. Mi još uvijek mislimo da Zakon o boravištu bi trebalo mijenjati jer Hrvatska se vratila na neka rješenja iz prošlosti. Npr. ukoliko vi dođete u Švicarsku i dobijete nekakvu osobnu iskaznicu sa određenom adresom možete živjeti 20 godina tamo, možete promijenit 20 gradova, a ne morate se prijavljivat policiji da ćete kao kod nas ako idete 20 ili 2 mjeseca raditi u Rijeku morate se javiti policiji da ste došli u Rijeku i s kojim povodom.«
 
U odgovoru na neke replike iz zastupnika vladajuće koalicije Davor Božinović je rekao da činjenica što nema dovoljno zastupnika u sabornici jest rezultat statistike da se sve što ide po hitnom postupku  izglasa pa ljudi jednostavno nemaju nikakvog posebno poticaja u ovakvoj situaciji govoriti o ovim pitanjima te dodao: »Ali opet se vraćam, imigracija je jedna od top teme Europske unije. Mi ne možemo prolazit kroz i samo se usklađivati. Mi više nismo u situaciji da moramo zbog zatvaranja poglavlja, otvaranja poglavlja na brzinu nešto donositi zakone i onda ih predstavljat Bruxellesu. Evo to smo ispunili, ovo smo ispunili. Ovo sad treba bit mjesto stvarnih i kvalitetnih rasprava. Ja mislim da mi imamo potencijala u ovom Saboru za to i ja bih to uvijek sugerirao. Ali naravno kao što smo i Afganistan prepustili isključivo Ministarstvu obrane a to je stvar više ministarstava, tako smo i ovo prepustili samo Ministarstvu unutarnjih poslova, a to je stvar više ministarstava i to je stvar koju jednostavno treba sa razine Vlade predstaviti sa svih aspekata kojih se to tiče.«
 
Na repliku zastupnice König, Božinović je odgovorio: »Ne možemo samo tu se zadržavati na nekim lapidarnim ocjenama jer je netko iz MUP-a rekao da ne će biti povećanja. Na temelju koje analize? Pa znam, i kolege iz koalicije vladajuće su podržale ono što sam govorio i kad govorimo o broju i o tome kad govorimo o tranziciji prema drugim zemljama, da će Hrvatska bit tranzicijsko središte. Ja vas opet podsjećam na Dublin 2 koji govori da bez obzira što smo mi tranzicijsko središte oni će biti vraćeni u Hrvatsku i oko toga se danas u Europi na ovom pitanju lome koplja, a mi o tome prvi puta čujemo. Ja mislim veliki dio, najveći dio hrvatske javnosti o tome prvi put čuje.«
 
Civilne udruge rade na štetu Hrvatske. Je li namjerno?
 
Vijest da je u ponedjeljak, 19. lipnja 2017., u Pragu održan sastanak Srednjoeuropske obrambene inicijative na kojem je donesen zaključak o Akcijskom planu koji se ima završiti najkasnije za deset dana, temeljem kojeg bi vojne snage šest zemalja srednje Europe zajedno bile na granicama ako ponovo dođe do imigrantske krize, otriva veliki nužni  prekrekt u hrvatskoj politici. Zajedničko djelovanje vojnih snaga Češke, Slovačke, Austrije, Mađarske, Slovenije i Hrvatske pripremaju se za mogući imigrantski val u kooridnaciji s policijom.

 

Hrvatska vlada, ministri obrane i unutarnjih poslova ne žive više u iluziji da je Hrvatska imigrantima tek tranzitna zemlja. Udruge i vjerske zajednice koje sada rade za imigrante u Hrvatskoj, ne mogu preuzeti ulogu države. Nisu dorasli ni trgovcima ljudima a kamo li kreatorima različitih politika s dalekosežnim teško sagledivim posljedicama. Ne ćemo na granicama žicu, ne ćemo vojsku…! Hoćemo li na granicu poslati samo policiju da bude pregažena valom izbjeglica ili da bude prisiljena pucati po izbjeglicama?
 

Branko Barbić

Povezani članci

Pokojnome branitelju Darku Pajičiću

HF

Bruna Esih: Nakon dva dana još me hvata jeza zbog dojmova iz Hude jame

HF

Fra Svetislav Krnjak, franjevac hrvatskoga sjevera

HF

Vice, sretan ti 92. rođendan

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...