Hrvatski Fokus
Hrvatska

I Orepić i Pupovac lažu

O brisanju biračkih prava hrvatskih državljana

 
 
Problem „izbrisanih“ građana Republike Hrvatske iz biračkih spiskova pred lokalne izbore ponovno je u žarištu javnost. Pogotovo što je  s obzirom na činjenicu da je policijskim postupanjima, koja su već digla buru među mnogim državljanima RH, velik broj njih izgubio i aktivno i pasivno biračko pravo. To se pravo u demokratskim društvima drži jednim od najvažnijih državljanskih prava. Hrvatski sabor donio je 19. prosinca 2012. Zakon o prebivalištu (NN 144/12 i 158/13). Primjena Zakona  odgođena je do siječnja 2015. Temeljem članka 12. Zakona, policijska uprava terenskom provjerom utvrđuje živi li određena osoba na prijavljenoj adresi. Temeljem članka 18. Zakona brišu se iz evidencije i oni građani kojima je istekao rok važenja osobne iskaznice ili koje nikada nisu ishodile osobnu iskaznicu. Na čelu MUP-a u vrijeme primijene tog zakona (siječanj 2015.) bio je  Ranko Ostojić, a ministar Uprave Arsen Bauk (SDP). Od 2016. do nedavno, na čelu MUP-a bio je smijenjeni ministar Vlaho Orepić, a ministar Uprave Ivan Kovačić, koji je naslijedio Dubravku Jurlina Alibegović (svi iz stranke Most).
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/06/i.ytimg_.com_vi_lHMRKspDYQQ_maxresdefault.jpg
Srbi opet lažu da su "izbrisani" i "proterani"…
 
Hrvatski helsinški odbor (HHO) obratio se Ministarstvu uprave tražeći podatke o broju izbrisanih i 27. travnja 2017. dobio dokument (potpisan od Jagode Botić, pomoćnice ministra). Prema podacima Ministarstva do 19. travnja 2017. u Republici Hrvatskoj izbrisano je iz biračkih popisa ukupno 269.516 državljana. Od toga 152.974 Hrvata, 61.264 osobe za koje se ne zna nacionalnost, 40.103 Srba, 3.768 ostalih, 3.638 Muslimana, 2.236 Albanaca i 1.492 Roma, te određeni broj pripadnika ostalih nacionalnosti. Iz podataka Ministarstva uprave vidljivo da su oni pedantno vodili popis iz kojeg se može očitati nacionalna struktura izbrisanih. (U privitku uredništvima medija šaljemo tablicu u excelu za sve županije, gradove i općine, te kartu. Svi dokumenti mogu se naći na stranici HHO-a: HYPERLINK "http://www.hho.hr/" www.hho.hr.)
 
Izvršni odbor HHO-a (IO HHO) smatra da će se objavljivanjem podataka o izbrisanima spriječiti zloupotreba problema izbrisanih u Hrvatskoj i izvan njenih granica. Slijedom navedenog, evidentno je da su netočne i neistinite tvrdnje bivšeg ministra MUP-a RH, Vlahe Orepića, (9. svibnja 2016., T-portal) da je od donošenja Zakona izbrisano samo 90.000 državljana RH-a. Netočna je i tvrdnja g. Orepića da je „u zadnje tri godine iz evidencije prebivališta izbrisano oko 80 tisuća osoba“, te da „nema podataka o nacionalnoj pripadnosti izbrisanih birača.“ U najmanju ruku je neozbiljno i neodgovorno da čelni čovjek MUP-a ne zna što se događa u njegovom Ministarstvu, ali to zorno pokazuje da on nije ni kompetentan ni sposoban obavljati tako prevažnu dužnost.
 
Pokazalo se da su netočne i tvrdnje zastupnika Milorada Pupovca da je u Hrvatskoj izbrisano 67.000 Srba, a te su podatke lansirale „Novosti“ , tjednik srpske manjine u RH. Tvrdeći pritom da ih je toliko izbrisano samo u jedanaest županija. Iz objavljenog tabelarnog prikaza vidljivo je da je u Hrvatskoj izbrisano 40.103 Srba. Netočne podatke zloupotrijebio je i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik u pismu (18. travnja 2017.) banjolučkom biskupu Franji Komarici u kojem mu, prihvaćajući podatke o 67 tisuća izbrisanih, „zdravo za gotovo“, prigovara zašto se nije oglasio o tom fenomenu.
 
Neosporna je činjenica da svaka pravna država, pa i RH, mora urediti podatke o prebivalištu i tako regulirati biračko pravo svojih državljana. No nije dobro kada se nad takvim postupkom u dijelu javnosti nadvija optužba o tome da je riječ uglavnom o brisanju osoba koje neće glasati za pojedine stranke. S druge pak strane takvim manipuliranjem brojkama nameće se, volens-nolens, teza da je taj postupak ustvari nastavak  „etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj“. Ako bi se prihvatila teza o etničkom čišćenju onda bi se iz podataka mogla razaznati apsurdna teza da se zapravo radi o „etničkom čišćenju“ (nepoćudnih?) Hrvata i to u hrvatskoj državi. Proizlazi to iz činjenice da je dio javnosti upozoravao da je u pojedinim sredinama postupak brisanja bio naročito intenziviran za potrebe pojedinih stranaka uoči izbora.
 
Izvršni odbor Hrvatskoga helsinškog odbora (IO HHO) smatra da je potrebno posvetiti pažnju prigovorima koji dolaze iz redova srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj (M. Pupovac), kako hrvatski Srbi ne bi ispali najveća kolateralna žrtva brisanja državljana Hrvatske i kako se rezultat brisanja ne bi mogao upotrijebiti kao dokaz daljnjeg „etničkog čišćenja“ Srba u Hrvatskoj. Neosporno je da će kao rezultat brisanja doći do poremećaja prava srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj da u pojedinim općinama, gradovima i županijama temeljem ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina imaju zagarantiran broj zastupničkih mjesta, ali i mjesta u izvršnoj vlasti.
 
Ovo je posebno važno naglasiti s obzirom na činjenicu da je u velikom broju mjesta koje nastanjuju hrvatski Srbi vrlo visoki postotak osoba stariji od sedamdeset godina, pa će se ovi poremećaji slijedom biologijskih razloga nastaviti. Osim toga IO HHO-a upozorava na opravdanost brojnih prigovora o načinu na koji predstavnici MUP-a dolaze do podataka živi li ili ne netko na određenoj adresi.
 
Prema odredbama Zakona, članak 12, stav 1, „Policijska uprava će donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe terenskom provjerom između ostaloga i ako o tome budu obaviješteni od  tijela javne vlasti, te drugih pravnih i fizičkih osoba“. Raspolažemo podacima da su pojedinci brisani sa svojih adresa temeljem prijava susjeda koji su „ovu pogodnost“ koristili za osobne, pa i zlonamjerne obračune.
 
Pojedinci su, posebno u gradovima, brisani iz biračkog popisa samo zbog činjenice da im nije mogla biti uručena pošta, a „susjedi ih dugo nisu vidjeli“. Kada su se obratili nadležnim policijskim institucijama rečeno im je da mogu biti vraćeni na popis jedino kada policija osobno utvrdi da su oni u stanu, ali da im neće unaprijed javiti vrijeme provjere, što znači da bi pojedinac danima morao ne izlaziti iz doma kako bi zadovoljio „znatiželju“ policije.
 
Jednako tako korišten je odlazak starijih osoba svojim obiteljima u zimskim mjesecima da bi ih se brisalo s popisa. Ova metoda korištena je i za brisanje studenata koji su boravili mjesecima u gradovima na studiju, djedova i baka koji su čuvali svoje unuke, i slično. Sve to policija je manirom „treniranja strogoće“ smatrala napuštanjem mjesta prebivališta. Ne želeći nabrajati sve slučajeve povrjeda ljudskih prava državljana RH-a prilikom brisanja iz biračkih spiskova i mjesta stanovanja predlažemo reviziju svih odluka, pogotovo s obzirom na činjenicu da izbrisani nisu imali pravo žalbe na odluku MUP-a, nego su mogli samo pokrenuti upravni postupak, što je vezano uz novčane izdatke.
 

Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik HHO-a

Povezane objave

Arena je spremna

HF

Nove nacionalne manjine

HF

Srpske laži u Rimu

HF

Sunčica

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više