Ante murales i Antenovomorales

Lako se sitom Tomiću rugati iz Hanžekove divizije

Anti Tomiću ponešto nije jasno; pita se čuđenje u svijetu, naš jedini i jedinstveni Hlebinac Ante: "zašto se to drži vrlinom, to da je netko Hrvat? Došlo mi je ovo pitanje neočekivano dok sam čitao kako onaj glupi (brkate, brk – ante, glupost sa naivnošću, druže Ante, op. T.T.) sisački biskup optužuje predsjednika Vlade da se urotio s narodnim izdajicama i okrenuo protiv pravih Hrvata. Pogodilo me iznenada, kao grom na pustoj cesti (pogodilo je i gđu Lovrić, ili se radi o istoj školskoj zadaći od nekoga u slobodnom novinarstvu zadatoj temi, op. T.T.): dakle, što mi imamo od pravih Hrvata? Kako su to naši životi bolji zbog pravih, strastvenih Hrvata? (Vi kao politički realist druže Ante niste bili vječiti oporbenjak, kamoli uznik kao Vlado Gotovac i Bela Hamvas već pitomac JNA). Donose li oni možda kruh i maslac na naš stol, kupuju li pravi Hrvati cipele našoj djeci, pokrivaju nas grubim suknenim biljcem da ne ozebemo? Kad nam prvoga u mjesecu dođu računi za plin i telefon i električnu struju, pravi Hrvati uzmu uplatnice, namignu i kažu: “Zaboravite, braćo. Ovo je naša briga.”

Naravno dragi Ante, lakše je boriti se u Hanžek(ović) diviziji, to osigurava maslac i eurokrem i razne druge masti i lasti i časti. A draga naša liberalna demokracija, što osigurava svojim poslušnicima, ili mislite da Putin, Macron, Soros, Merkel davaju nešto besplatno? Evo što kaže bivši ukrajinski ukrajinski predsjednik Leonid Kučma, koji je bio na vlasti od 1994. do 2005.; oštro je kritizirao Europsku uniju ističući kako je EU politika "bacila Ukrajinu na koljena" te je pretvorila u svoju "koloniju za prirodne resurse". Ističe kako EU-ova trgovinska politika nanosi veliku štetu Ukrajini te kako Ukrajina ne može Europi prodavati čak ni svoje prehrambene proizvode zbog vrlo striktnog sistema kvota.

Ističe također Kučma kako se ukrajinska ekonomija sada nalazi u velikoj krizi. "Potpuno smo zaboravili na ekonomiju. Raspadamo se. Više nemamo nikakve visoko tehnološke sektore u zemlji – raketna, svemirska i avijacijska industrija posve je nestala… Postajemo kolonija za sirove materijale. Sve što nam je ostalo je metalurgija, kemijska industrija i poljoprivreda. U kojem pravcu to idemo? Tako da kada Vi kažete da nam je država ispala "teško s.anje", zaboravljate da je tako svugdje gdje nije provedena lustracija, odnosno tamo gdje je socijalizam s ljudskim likom svojom kužnom rukom vodio ekonomiju, kulturu i politiku. Doduše imali smo alternativu u humanoj JNA (kovačnica bratstva i jedinstva) i u gospodinu Miloševiću, poznatom kozmopolitu i humanisti.

Sva je stvar u ljudima, u ljudskim resursima, a naša političarska, ekonomska i kulturna, pa i novinarska elita je formirana nakon "sječe" 1918., 1941., 1945, 1971. U tom grmu leži zec, ali Vi izgleda da više volite poslovicu: "pušti zeca, umlati Vlaja", jer Pedro je kriv za sve. Kada smo već kod Pedra (Sanadera), pa Vi ste bili u jako srdačnim odnosima sa tim bokunom Europe, zar ne?

Pitate se što Hrvate čini tako cijenjenima, takvim prvorazrednim ljudskim materijalom? Dragi Tomiću, nitko nije grdio Hrvate više od Starčevića i Matoša, nitko ih nije bolje pokazao u njihovoj provincijalnoj i kmetskoj karmežljivoj noći! Ono što čovjek vjernik nosi jest ljubav i sućut prema bližnjemu, čak i prema neprijatelju! Svjestan sam da sam grješnik, da imam mana, da i moji ukućani, rođaci, prijatelji i sugrađani i sunarodnjaci imaju mana, i to ozbiljnih. Ali moja dužnost jest da se kao građanin borim da kvalitetniji kandidati, moralniji i sposobniji ljudi dođu do izražaja. Takav je i moj odnos prema susjedstvu, ne želim "da komšiji crkne krava", podržavam ljude poput Bojana Bajića, Slavka Perovića, Viktora Orbána…

Građansku odgovornost i brigu za zajednicu i Domovinu pokazuju i Jurica Pavičić (s kojim se često ne slažem) i u znatno većoj mjeri u odnosu na Milanovića, Bernardića, i to ću priznati. Ali priznajem i da taj Vaš šeretski lako ironični humor (u kojem se prepoznaje ljubitelj češkoga piva, Škvoreckoga, Kundere, Hašeka) uvijek ima za cilj svećenike, časnike, časne sestre, Vlaje, hrvatstvo a nikad, baš nikad neke veće igrače i blagi otklon od danas prevladavujuće liberalne ideologije. Pisac treba imati i srca i karaktera; um i talenat nisu dovoljni ako se upleće u paukovu mrežu sinekura, laži i prešućivanja elemenata istine. To je plitko, ili ljudski, previše ljudski kako veli pomračeni genij Nietzsche.

Kažete: "U bezbrojnim sramotnim slučajevima privatizacija fabrika i hotela, u prodajama banaka i telekomunikacijskih mreža, u gradnjama cesta i autocesta, eksploatacijama voda, šuma, pašnjaka i plaža, čak i u dobrotvornim akcijama za gluhe, ćorave i blesave, najodličniji naši rodoljubi,  najbolji sinovi našeg naroda…" Da, prozivao sam ljude imenom i prezimenom i borio se na lokalnoj razini protiv korupcije i "razvojnih projekata", Vaše cijenjeno ime nisam imao čast vidjeti na peticijama (niti lokalnim niti globalnim), niti čuti da ste nekoga od liberalnih "vožda" opatrnuli, npr. gospođu Pusić, Rohatinskoga, ili upravu Hajduka itd. I za Hajduk je po Tomiću kriv HDZ (nisam član ni simpatizer te stranke, niti sam ikada bio, op. T.T.):

"Valja zaista imati obraz kao opanak da biste ovakvo što rekli. Previše je to sranja čak i za izvanrednu okolnost predizborne kampanje jer ako neku političku organizaciju možemo optužiti za propast Hajduka, za bijedne rezultate, dugogodišnji izostanak trofeja i posvemašnju provincijalizaciju jednom velikih, legendarnih splitskih “bijelih”, ondaje to prije svih, jedna i jedina, nenadmašna Hrvatska demokratska zajednica." (valjda i prijatelj Tomićev Sanader kao hajdukovac, op. T.T.).

Ajmo još malo čitati Tomića: "Apelira to i onaj biskupski slaboumnik (već je i "psikolog" naš dr Ante Tomić) u pismu premijeru. Potresen premijerovom navodnom izdajom, crkveni uglednik oštro ga upozorava kako se Hrvati samo u prave, žestoke Hrvate mogu pouzdati, premda zaista nema mnogo dokaza da je to s rodoljubljem ikad upalilo, da su nam naši najbolji sinovi…, muževi kontroliranog hrvatskog podrijetla i čvrste katoličke vjere, dali išta osim poniženja i bijede. Dvadeset sedam godina igramo tu jednu jedinu loto kombinaciju s mizernim brojem pogodaka (koju drugu kombinaciju možemo igrati, ujedinjenje sa BiH ili Jugoslaviju?, op. T.T.) tako porazno neuspješni da se gotovo upitate ima li hrvatstva a da nije pokvareno, lažljivo, živinski grabežljivo i sebično, postoji li negdje uopće rodoljublje da je čisto, dobro i duševno kao u poeziji brkatih (pet brkovi, ljubav prema Mustačima, op. T.T.) iliraca, ili bi ipak možda trebali potražiti nekakvu novu, po mogućnosti inteligentniju dogmu? (zašto dogmu?, op. T.T.).

Takav je svijet Ante Tomiću; nije ovo kraljevstvo nebesko, ovdje treba tvrda geopolitika Ježurke Ježića sa Berlusconijem, Putinom, Trumpom, EU-om, Turcima i Saudijcima. Ljudi nisu anđeli, a svijet nije Disneyland. A Vaša liberalna dogma gubi na svim frontama; ništa od kraja povijesti Fukuyamine, ništa od odumiranja države i nacije, ništa od globalizacije i liberalnog islama, ništa od slobodnog tržišta koje treba osigurati građanima med i mlijeko; namjesto toga treba pretrpjeti konkurenciju država u kojim radnik radi za 1 USD dnevno (ljudska prava i profit?). Doduše ima i "uspjeha", a to su koraci prema legalizaciji istospolnih brakova, droge, eutanazije, pobačaja, rušenju granica među državama, koncentraciji kapitala.

Teo Trostmann