Hrvatski Fokus
Kultura

Korijeni pozdrava “Bok”

Bok je turska riječ i znači – govno!

 
 
Prije petnaestak godina na televiziji je prikazivan razgovor s jednim turskim povjesničarom koji se bavi nekim dijelovtima hrvatske povijesti. U početku razgovora je rekao da mu je izvanredno drago što je došao u Hrvatsku, ali mu je još draže što je strpljivo zaobišao jedan zapravo nepostojeći incident, pa se nije naljutito i uvrijeđeno vratio u Tursku. Tako on, smiješeći se, priča da je kod dolaska jedan od hrvatskih kolega mu prišao i radosna lica pozdravio ga s riječju „bok“ – što ga je zaprepastilo i duboko povrijedilo, jer bok je turska riječ i znači – govno! U tom mi se trenutku, kao vrlo jasan „film“ u mislima pojavilo sjećanje iz davne 1946. godine… U tom „filmu“ u mome rodnom selu Vrhovi ja sjedim u sjeni stoljetnog hrasta i čitam nekakvu knjigu – kad odjednom iz obližnje kuće začujem povik: „Mandeee, po’iti u kuću ubokalo ti se diiite!“ – pa se počnem smijati ko lud.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/06/www.turkologiya.org_resim_2017-1.jpg
Naime, znao sam da to znači: „usrati se“, a kasnije sam sam saznao da je to turcizam, i da se riječ bok nalazi u svim rječnicima turcizama. Želeći izbjeći „nepristojnu“ riječ – u mnogim krajevima Bosne  još uvijek kažu da se dijete „ubokalo“. Kako je došlo do toga da riječ bok postane omiljenim pozdravom?! Tijekom minulog stoljeća postojao je niz pozdrava, od dobrohnamjernih međuljudskih: Dobar dan, zdravo, zdravi bili – do pozdrava baziranih na religiji: Hvaljen Isus, pomoz Bog, Bog daj. Budući se pozdravi često skraćuju na jedni riječ, pozdravljalo se i samo izgovarajući riječ Bog – a kako ju je lakše izgovoriti sa slovom k na kraju – u obliku riječi bok – što zapravo znači bok nečega, eventualno ženski bok, pa kao pozdrav zapravo nema nikavoga smisla.
 
Mnogo vjerodostojnije je da je taj pozdrav kao iskvarena njemačka riječ nastao početkom minulog stoljeća u Zagrebu, koji je dugo godina bio grad unutar Austrije – Austrougarske. Tijekom vremena u grad su se doselile austrijske upravne, vojne i druge strukture, a s njima i utjecaj austrijske verzije njemačkog jezika – sa sve naglašenijom  teatralnošću.
 
Građanski trgovci prema svojim mušterijama preuzimaju arhaični austrijski pozdrav Mein Beucken (moj naklon), koja se u Zagrebu čitala kao MAJN BOKN. Tijekom vremena paralelno su se razvijale austrijska i hrvatska verzija tog pozdrava, ali i odzdrava. Tako da se pojavljuje i skraćena verzija BOKN ili NAKLON, a u susretu sa i skidanjem šešira. Od tog skraćenog BOKN nastao je tipično zagrebački pozdrav BOK, s kratkim o ili ponekad dvostrukim o. Te su se obje verzije mogle još čuti kod trgovaca pedesetih godina ali se kasnije ‚moj naklon‘ polako gubi pod utjecajem pridošlica s raznih strana i gubljenjem građanskog obilježja samog grada usred burnog miješanja stanovništva.
 
Dolaskom Titove Jugoslavije, sve više se potencira upotreba i od ranije veoma često korištenog lijepog pozdrava ZDRAVO, pa se nakon odlaska komunista s vlasti, ovaj pozdrav počinje doživljavati kao „komunistički“ – zaboravljajući pri tome da je u molitvi „Zdravo Marija“, taj pozdrav i duboko katolički. Uz to, su došla vremena da se ističe hrvatstvo i pripadnost jednoj crkvi, pa „antikomunistički“ odbacujući pozdrav ZDRAVO narod je sve više počeo koristiti se pozdravom ‚Bog‘, kod sureta, ali i na rastanku u obliku „S Bogom“, ali i skaraćeno, ili možda još češće: 'zbogom', kojim želimo nekome da ga na putu Bog čuva.
 
Teško je reći je li zbog svjetonazora ili jednostavno zbog neznanja i lakoće izgovaranja, sve se više koristi u obliku bok. Filmovi se sve češće titluju s izrazom bok, a posebno na Novoj TV. Poslao sam im e-mail s upozorenjem – ništa. Pisao sam i časopisu Jezik – ništa. Pozdrav i odzdrav ‚bok‘ ne postoji stoga u Rijeci, Splitu pa niti u Osijeku. Pridošlice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20 godina, zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza s arhaičnim austro-njemačkim pozdravom kod njih nije postojala. Ja sam kroz ovu temu „prokrčio“ put onako kako je bilo najlakše, a ovo je izvrsana tema i za magistarski rad ili čak doktorsku disertaciju na nekom od fakulteta.
 

Filip Ćorlukić

Povezani članci

Jesi li možda kraj mora?

HF

Čurčić i ja slikamo ljudsko tijelo

HF

Tradicionalna ljetna Likovna kolonija “Stubaki 2021.”

hrvatski-fokus

Miris žene

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...