Dvanaest delfina donijelo sliku Bogorodice

Ikona koja se stoljećima časti u Kursku

Maurizio Blondet, jedan od najuglednijih talijanskih katoličkih novinara piše 18. lipnja 2017.: Primio sam ovo što slijedi s jednog grčkog bloga. Nisam u stanju provjeriti informaciju i znam samo ono što se nalazi u tekstu prevedenom s grčkog automatskim prijevodom. Šaljem vam bez komentara.

»Neobičan i čudesan događaj zbio se u Rusiji. Dvanaest delfina, tvrde svjedoci, iznijelo je na obalu sliku Djevice Marije na oči začuđenih na plaži. Slučaj su objavili pukovnik ruske mornarice i njegova žena koji su iznenadili delfine koji su plivali vrlo blizu obale i na obalu položili jedan predmet. Kada su delfini otplivali u more par se približio mjestu na kojem se nalazio predmet prekriven blatom. Žena pukovnika je očistila predmet i ugledala sliku Blažene Djevice Marije i zahvalila Bogu za ovo čudo. To je ikona madone iz Kurska. Ne zna se kako je ikona dospjela na dno Crnog mora i ne kazuje se kako su je delfini donijeli na obalu. Pukovnik je ponio ikonu u Moskvu gdje se nada pokazati ju patrijarhu Kirilu i opisati mu čudesni događaj.

MAJKA KOJA JE NAJTJESNIJE VEZANA I SUDJELUJE U KRVAVOJ POVIJESTI RUSIJE

Doista? Je li to legenda? Konačno mislim da je to nevažno: sama činjenica da takva legenda može nastati u jednoj Rusiji, kojoj prijete sve globalne sile i to one najmračnije i najnasilnije na ovome svijetu, je značajna. Podsjećam da je prava ikona koja se časti u Kursku bez sumnje najdublje povezana s ruskom poviješću, s ratovima i najkrvavijim događajima u  kojima je i ona sama ranjena. Priča se da je jedan lovac rujna 1295. u ruševinama Kurska, koji je u to vrijeme bio sveden na pustinju koju su nastavali divlji nakon krvoločne mongolske invazije, našao istu ikonu koja se časti u Novgorodu okrenutu licem prema zemlji. Jedva da je čovjek podigao sliku poprskala ga je voda iz izvora čista i svježa.

Lovci su sagradili malenu drvenu kapelu za ikonu koja je postala cilj posjeta i hodočašća. Raširila se priča da je čudotvorna. Prema različitim pričama stanovnika knez iz obližnjeg Rylska odnio je ikonu u svoj grad. Međutim slika se uvijek vraćala u kapelicu. Tako je Majka Božja uvjerila ljude da želi ostati na mjestu gdje je otkrivena. Godine 1383. dolazi nova tatarska invazija. Oni su se drznuli da zapale drvenu kapelu ali bezuspješno. Optužili su svećenika Bogoljuba koji je sakrio ikonu za vještičarenje. Tek kada su agresori rascjepili ikonu na dvoje uspjeli su zapaliti kapelu. Bogoljuba su zarobili i pretvorili u roba. Nakon godina u ropstvu carevi izaslanici su platili veliku otkupninu za njega i oslobodili ga. On se vratio, pronašao ostatke, komadiće ikone i sastavio ju je. Ikona se čudesno sastavila prema priči. Međutim i danas nosi tragove cijepanja.

Godine 1597. car je naredio da se uz kapelu sagradi samostan i tako dao znak za obnovu Kurska. No, 1611. dolazi do druge invazije tatara koji su opustošili samostan. Ikona je bila odnesena i sakrivena u Moskvi. To su bila vremena Borisa Godunova koji je dao ukrasiti ikonu skupocjenim ukrasima. Otuda je ponovo prenesena u Kursk 1618.  I danas, deveti petak nakon Uskrsa ide velika procesija koja podsjeća na triumfalni povratak Gospe od Znaka. Godine 1612. Poljaci su napali Kursk. Tom prilikom su građani vidjeli Djevicu na nebu u pratnji dva blistava monaha. I zarobljeni Poljaci su potvrdili da su vidjeli ovo ukazanje.

Godine 1812. gradsko vijeće Kurska je predalo kopiju ikone prekrivenu srebrom generalu Kutuzovu, pobjedniku nad Napoleonom. Godine 1898. anarhistički zločinci iz mržnje prema vjeri podmetnuli su ogromnu bombu pod ikonu. Crkva – ondašnja Katedrala od Znaka – bila je razorena, vitraji razbijeni, vrata od željeza su se savila od žestine eksplozije. Kupola katedrale je bila oštećena ali je ikona ostala netaknuta. To je još više uvečalo vjeru u narodu u njenu čudesnost. Godine 1918. dolazi boljševička revolucija. Komunisti su najprije okupirali Kursk. Zatim su ga oslobodili belogardejci koji su obnovili svoje sjedište na Krimu, ali su bili poraženi imorali su se povući. Pod zaštitom bjelogardejaca nekoliko monaha su spasili ikonu i prenijeli je u Belgorod, zatim u Tagarod, Ekateriodar i Novorosijsk sijedeći belogardejce koji su bili poraženi. Konačno je 1920 ikona prenesena u Solun a iz Soluna u Beograd gdje je bila smještena u ruskoj crkvi sv. Trojstva.

Godine 1944. ruski svećenici su se povukli iz Srbije kad je zavladala komunistička diktatura u Jugoslaviji. Pobjegli su s ikonom najprije u Beč, zatim u München, Švicarsku, Francusku, Belgiju bježeći od blizine Crvene armije i rata. Od 1957. originalna ikona se nalazi u New Yorku, u crkvi Bogorodice od Znaka, sjedištu hijerarhije ruske crkve u inozemstvu. S obzirom na dva istovremena zloslutna događaja: požar u Londonu i na području Fatime koje je nakon blagoslova pape Bergoglija od prije mjesec dana o stotoj godišnjici ukazanja zahvaćeno požarom koji su upalile munje s neba govore o znakovima srdžbe nebeskog Gospodara Vatre s neba.«

(S talijanskoga prevela: prof. Kornelija Pejčinović)

Christos Michaelides, https://proskynitis.blogspot.it/2017/06/12_15.html?m=1