Ivica Račan došao na svoje

Pavel Gantar: »Očekivano: arbitraža je ostala u gabaritima sporazuma Drnovšek-Račan«

 

 

Usprkos zdravoj logici i hrvatskome opravdanom izlasku iz Arbitražnoga sporazuma, 86-godišnji francuski sudac Gilbert Guillaume radio je po svome. Na sv. Petra i Pavla u nizozemskome Den Haagu preko dva sata čitao je presudu suda koji to nije. I presudio je kako je htio. Sloveniji je dodijelio tri četvrtine Savudrijske vale, upravo onako kako je i slavni jugokomunist Ivica Račan (Ebersbach kod Görlitza, Saksonija, Treći Reich, 24. II. 1944. – Zagreb, Hrvatska, 29. IV. 2007.) 20. srpnja 2001. u sporazumu s Janezom Drnovšekom dodijelio Sloveniji. Slično onome kako je Jadranka Kosor pristala na Arbitražni sud u studenome 2009. Za razliku od Ive Sanadera koji je kao glavni i jedini razlog svoga povlačenja iz politike naveo pritiske međunarodne zajednice da Sloveniji preda Savudrijsku valu. Bez obzira je li to ili nije potpuna istina, Sanader to nije učinio i zato ga treba pohvaliti.

Ivica Račan i Janez Drnovšek

 

Glavni korijeni ovakve Guillaumeove presude dogodili su se na sv. Iliju Gromovnika, 20. srpnja 2001., kada su sporazum potpisali tadašnji slovenski i hrvatski predsjednici vlada Janez Drnovšek i Ivica Račan. Iza toga drugi izdajnički čin uslijedio je 4. studenoga 2009. kada je u Stockholmu na Arbitražni sporazum pristala lakomislena Jadranka Kosor i njezin slovenski kolega Borut Pahor. Pristanak na arbitražni sporazum potpisan je u nazočnosti švedskoga premijera Fredrika Reinfeldta. Prije toga, 1. srpnja 2009., s dužnosti predsjednika Hrvatske vlade, iznenađujuće još i danas, povukao se Ivo Sanader s obrazloženjem kako ne će dati niti centimetar hrvatskoga teritorija, nego da će se radije povući. Sanader se povukao, a Kosor podlegla pritiscima bruxelleskih eurobirokrata i Pahorovim zelenim očima. I danas imamo što imamo. Onda je došao 22. srpnja 2015., kada su u javnost procurile snimke razgovora slovenske agentice Simone Drenik i suca kojega je imenovala Slovenija, Jerneja Sekolca. Kako su takvi razgovori zabranjeni, uslijedio je izlazak Hrvatske iz sporazuma, a Sekolec i Drenik su se povukli. Hrvatska je svoje stajalište nedvosmisleno donijela prije 23 mjeseca, 29. srpnja 2015., kada je u Saboru, konsenzualno, zbog kompromitacije cijelog procesa, izišla iz Arbitražnog sporazuma. I zato svaka odluka suda u Den Haagu nikako ne obvezuje Hrvatsku, ali ostao je gorak okus zbog izdajničkih i lakomislenih poteza Ivice Račana i Jadranke Kosor 2001. i 2009. godine.

 

Kao što kaže bivši hrvatski šef diplomacije Miomir Žužul, Sud nema pravo provoditi bilo što. Sudac laže kada kaže da je 90 posto kopnene granice utvrđeno, jer je utrvrđena cjelokupna kopnena granica. Dok je Žužul odmah rekao što treba, Hrvatska radiotelevizija je dugo „vagala“ i nakon premišljanja napisala na teletekstu da je Sloveniji prema sucu Guillaumeu pripalo dvije trećine vale, a ne tri četvrtine kako je i sam sudac rekao. I HAZU se oglasio i javio kako ova „odluka Arbitražnog suda od 29. lipnja 2017. nema nikakvog pravnog učinka temeljem jednoglasnog zaključka Hrvatskog sabora od 29. srpnja 2015. i ona Hrvatsku ni na koji način ne obvezuje“.

 

Bivši slovenski predsjednik Danilo Türk lukavo je rekao kako je arbitražni sud pokazao „strpljivost i uravnoteženost“. Još je cinično dodao da su arbitri u svome radu „koristili međunarodno pravo“. Slovenski povjesničar Janko Prunk nije političar pa je nakon presude izjavio istinu da je „sud radio po pameti i po načelu pravičnosti“. „Sloveniji je bila dana pravica!“, uskliknuo je Prunk. Iskusniji slovenski sociolog iz vremena Jugoslavije, Pavel Gantar, rekao je istinu: »Očekivano: arbitraža je ostala u gabaritima sporazuma Drnovšek-Račan«. I to je cijela istina.

 

Europska komisija će odluku Arbitražnoga suda podrobno proučiti i oglasiti se 4. srpnja na kolegiju  Strasbourgu, izjavio je glasnogovornik Komisije, Austrijanac Alexander Winterstein. Nakon što je Njemačka stala na stranu Slovenije, a Sjedinjene Države na stranu Hrvatske, za očekivati je od naše vladajuće elite da iskoristi sljedeće razdoblje za jačanje diplomatskih odnosa s onima koji su nam bili i ostali naklonjeni.

 

• Ljubljana, tobože, bezrezervno i isključivo prihvaća arbitražnu odluku, iako je upravo Slovenija bila ona strana koja je prva – i to još 2013. godine – izrazila rezervu prema prihvaćanju arbitražne odluke. Slovenski je Zbor je te godine donio odluku da ne će priznati stav Arbitražnog suda ako ne dobije teritorijalni kontakt s morem. Naime, Zbor je te 2013. godine u vrijeme ratifikacije arbitražnog sporazuma, većinom glasova odlučio da Slovenija ne će poštovati arbitražnu odluku u slučaju da arbitražni sud »ne obavi svoju zadaću« i ne odredi kontakt Slovenije s otvorenim morem, pri čemu taj kontakt, naravno, mora biti teritorijalni.

 

• I u Srbiji žele hrvatski teritorij. Govoreći o granici na Dunavu između Hrvatske i Srbije profesor međunarodnog prava iz Beograda Bojan Milisavljević očekuje da je za Srbiju najbolje da ide na Međunarodni sud pravde gdje će, po njemu, to pitanje riješiti „na osnovi međunarodnog običajnog prava koje tretira granice“. Pod tim Milosavljević misli da granica treba ići „linijom najdubljih točaka plovne rijeke“.

Bojan Milisavljević

 

• Nizozemski žalbeni sud potvrdio je da Nizozemska snosi djelomičnu odgovornost za oko 300 muslimanskih žrtava pokolja Bošnjaka i trojice Hrvata u Srebrenici u srpnju 1995., koji su bili izbačeni iz baze UN-a koju je osiguravao nizozemski kontingent, a nakon što su okolno područje pregazile postrojbe bosanskih Srba. Presuda Žalbenog suda u Den Haagu potvrdila je odluku iz 2014. da su nizozemski vojnici, u sastavu mirovnih snaga UN-a, mogli znati da će muškarci koji su potražili utočište u vojnoj bazi kod sela Potočari, biti ubijeni od strane vojske bosanskih Srba, ako ih se izbaci. Recimo da je to u redu, ali sada slijedi ono što nije u redu. Što je licemjerje Zapada. Naime, nizozemski žalbeni sud priznaje samo da je nizozemski kontingent odgovoran za „30-postotnu štetu“, odnosno samo za 300 srebreničkih žrtava, što znači da su Srbi prema Nizozemskoj ubili tek 900 ljudi, a ne 8000 tisuća.  

 

• Iz Hrvatske s ljubavlju! Za boravka hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u Beogradu na jednom od trostrukog ustoličenja bivšeg četnika Aleksandra Vučića zapažen je na njezinim rukavima natpis na glagoljici – 'ljubav'. Osim izražene ljubavi, Predsjednica je poručila Srbiji kako pomno prati sve napade koji dolaze iz Srbije. "Tomislav Nikolić nije priznavao postojanje hrvatske manjine u Hrvatskoj, govorio je da to što je netko katolik ne znači da je Hrvat, uglavnom je govorio o Bunjevcima… Ali najveća zapreka našem odnosu su bile izjave, koje je dao i pred svjedocima, na sastanku Brdo-Brijuni u Sarajevo da zapadna granica Srbije Virovitica-Karlovac-Karlobag znači legitiman politički program. S nekim tko ne priznaje BiH i pola Hrvatske ja ne mogu razgovarati", rekla je Grabar-Kitarović.

 

• Okupljanje na inicijativu Saveza društava Josip Broz Tito na Kazališnom trgu u Zagrebu da se taj najljepši zagrebački trg zove po zločincu, organizirali su Antifašistička liga, Savez antifašističkih boraca i antifašista, Srpsko narodno vijeće, Radnička fronta, Nova ljevica, Nova Hrvatska i Zagreb je naš. Koliko novaca iz proračuna dobivaju ove udruge, pitanje je za istragu?

 

• Udruga U ime obitelji informirala je čelnike međunarodnih institucija – Europskog parlamenta, Europske komisije, Vijeća Europske unije, Agencije Europske unije za temeljna prava, Odbora za ljudska prava Europskog parlamenta, Ureda za demokratske institucije i ljudska prava pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Odbora za pravne poslove i ljudska prava kao i Odbora za politička pitanja i demokraciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe te Europskog ombudsmana, generalnog direktora za ljudska prava i vladavinu prava Venecijanske komisije, Povjerenika za ljudska prava Vijeća Europe i Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava "o zamjetnom porastu lijevog (komunističkog) ekstremizma u Republici Hrvatskoj, koji se između ostalog ogleda u tome što različite udruge, institucije i političke stranke javno zagovaraju rehabilitaciju i veličaju lik i djelo jugoslavenskog komunističkog diktatora i zločinca Josipa Broza Tita". Hoće li Željka Markić dobiti odgovor ? Pitanje je bez odgovora.

 

• Suradnik Nikola Bašić iz Visa poručio je sudionicima emisije Otvoreno na HRT-u 27. lipnja 2017. Franku Vidoviću i Hrvoju Klasiću da su boljševički lažovi za sva vremena! Pritom Bašić poručuju njima i svima drugima da još jednom pročitaju njegov članak u Hrvatskome fokusu od 15. svibnja 2015. (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/unutarnja-politika/13619-boljsevicki-antifasisti-krivotvore-povijest-hrvatske-istre). Prije svega to je preporuka Klasiću i Vidoviću da prestanu s lažima oko okupacije hrvatskoga juga i povratka Istre u maticu Hrvatsku.

 

• Bošnjačkoga akademika Esada Durakovića (Glavice kod Bugojna, 5. IV. 1948.) smatraju umjerenim Bošnjakom, no kada njega smatraju „umjerenim“, lako je zamisliti kakvi su onda oni drugi. Dana 21. lipnja 2017. bio je na N1 TV i pritom izrekao podosta onoga što ne stoji. „Srbija i Hrvatska izvršile su agresiju u BiH“, započinje Duraković i nastavlja: „Imamo permanentne težnje iz Hrvatske i Srbije da se BiH i dalje fragmentira“, „U Jajcu i Travniku imamo jednu veličanstvenu političku inverziju, gdje učenici demonstriraju da se ukinu dvije škole pod jednim krovom“, „BiH nisu 25 godina uspjeli uništiti niti agresori s istočne, niti sa zapadne strane“, „Kada Srbija i Hrvatska govore da će Bosnu uništiti islamski teroristi, oni joj čine zlo. Nema radikalizacije muslimana, nego je to agresija drugim sredstvima. Optužbe i stigmatizacije muslimana su neutemeljene, one im samo služe za konačan obračun s muslimanima“, „Nijedan bošnjački političar nikada ne će reći da je za bošnjačku državu, nego da je za bosansku“, „Bošnjaci mogu opstati samo u okviru BiH. Svako drugo rješenje pretvorit će ju u Gazu“… Time orijentalist Duraković, koji se školovao i u Kairu, izjednačava Hrvatsku, koja je jedina obranila BiH i Muslimane (od 1993. Bošnjake), od agresorske Srbije. Iako točno savjetuje svoje Bošnjake da ne traže muslimansku državu u BiH, sve ostalo što govori je netočno i nije daleko od brojnih teorija islamista, kojima su svi kršćani – neprijatelji. Bez obzira na to tko im je pomogao, a tko ih je ubijao od 1941. do 1945. (prvi put u XX. stoljeću), te od 1992. do 1995. godine (drugi put u XX. stoljeću).

Esad Duraković

 

• Vladimir Putin ima novog čovjeka za Balkan. To je Nikolaj Patrušev, jedan od njegovih najbližih suradnika, trenutačni šef Vijeća za nacionalnu sigurnost i dugogodišnji čelnik ruske tajne službe FSB. Patrušev je inače operativac KGB-a od 1974. godine, dakle "stara škola" još iz sovjetskih vremena. Poznat je kao žestoki protivnik proširenja NATO-a, koji optužuje da želi "raspad Rusije" kako bi se domogao njenog energetskog, mineralnog i rudnog bogatstva. U Srbiji mu tepaju "Sokol iz Kremlja", a Crna Gora ga smatra uključenim u pokušaj državnoga udara. U susret optužbama za sudjelovanje ruskih špijuna u pokušaj državnog udara u Crnoj Gori, Patrušev je požurio u Srbiju da smiri strasti.

 

• Dok New York Times Angelu Merkel naziva vođom slobodnog svijeta, Aletrenativa za Njemačku (AfD) ju optužuje da je diktatorica koja želi zamijeniti njemački narod migrantima.

 

• Zdravko Petak, profesor Fakulteta političkih znanosti kaže da je socijalna politika EU de facto jedna vrsta ekonomske politike, vezana za prilagodbe tržištu, prekvalifikacije. "Problem EU-a po njemu je što je samo oko 3 posto javnog novca u proračunu EU-a, a 97 posto novca se odnosi na proračune država članica. Takva razina slabosti složene zajednice EU-a jedva da je ikad postojala, jer su najlabavije federacije imale 20 do 30 posto proračuna. Europski proračun manji je od danskog, a malo veći od finskog i sedam puta manji od njemačkog. Mala fiskalna moć EU-a svodi se uglavnom na poljoprivredu, regionalnu politiku, nešto na okoliš, a s druge strane EU ima veliku moć proizvodnje zakona. Približno tri četvrtine zakona donosi se u Bruxellesu, a oko četvrtine zakona ostaje državama članicama. EU nema novca da digne plaće najslabije plaćenih u Bugarskoj, Portugalu, Hrvatskoj, koji žive na teškoj periferiji", zaključuje Petak.

 

• Vladimir Mateljan, redoviti profesor u trajnom zvanju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prošle je godine sudjelovao u jogurt revoluciji na tom crvenom fakultetu. Kako je radio protuzakonito, protiv njega pokrenut je kazneni progon, pozvan je na obavijesni razgovor od strane kriminalističke policije. Mateljan je odmah obavijestio njemu naklonjene medije i požalio se svim državnim strukturama. Zasigurno i on ne priznaje hrvatske sudove, on priznaje samo sud Partije!

 

• Dvolični su ti Englezi. Njihova oslabljena premijerka Theresa May pokušava svoju slabost pri napuštanju Unije pretvoriti u jakost. Iako su u kampanji za brexit naglašavali kako ne će izbaciti, protjerati one koji su u Veliku Britaniju stigli ranije, to sada prikazuju kao veliki popust. Ali važna im je i uzajamnost, jer upitno je bi li se britansko zdravstvo moglo nositi s milijun i pol starih Britanaca koji bi u tom slučaju mogli biti vraćeni iz Španjolske na Otok.

 

• Londonski Međunarodni institut za strategijske studije (IISS) smatra kako Rusija zato želi imati bazu kod Niša kako bi odatle mogla elektronski pratiti niz ciljeva, uključujući vojnu bazu NATO-a pod nazivom Jug, dva sata vožnje južno od Niša, gdje se srpski vojnici vježbaju zajedno s NATO-ovim, a drugi vjerojatni cilj bi bile trupe NATO-a u sastavu Kfora od 4.352 vojnika koje jamče sigurnost Kosova.

 

Marijan Majstorović