Hrvatski Fokus
Znanost

Iain Pears i prednewtonovsko doba

Život je priča bez kraja i konca!

 
 
Iain Pears (1955.) rođen u poviješću bogatom Coventryju(!), školovao se u Warwicku, zatim studirao na Oxfordu (Bachelor of art) te postigao stupanj doktora filozofije. Radi i za televiziju, BBC i SDF. Supruga Ruth Harris je akademik, po struci povjesničar. Vrhunsko umijeće ovog pisca je očaravajuće, on spretno vodi rašomonsku radnju (u kojoj se događaju dva umorstva) kroz priču četvorice vrlo različitih likova (te se priče djelomice ne podudaraju) oslikavajući društvenu, kulturnu, znanstvenu)!, jako solidno poznaje povijest znanosti) i ekonomsku klimu Engleske a.d. 1660., dakle u prednewtonovsko doba. To je zemlja u kojoj nakon vladavine puritanaca (uz kalvine oni su Al Qa'ida onog vremena) dolazi do obnove monarhije.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/07/detectivemethod.ru_wp-content_uploads_2014_12_Iain-Pears.jpg
Još od vremena ratova ruža (Lancaster i York) plemstvo je oslabljeno biološki i materijalno; postupno se stvara lukav sporazum elita kroz ustanove Gornjeg i Donjeg Doma,ustanovljava se Britanska istočnoindijska kompanija, a nakon nepromišljenoga pritiska Louisa XIV. na Nizozemsku krupni kapital bježi iz Amsterdama u London (koji tada već ima pola milijuna duša), te postoji jaka mornarica i tekstilna industrija. To je povijesna prijelomnica (poslije kuge i požara u Londonu, te građanskoga rata) u kojoj Engleska, koja ima malo kolonija (samo Jamajka i dio sjeverozapadne obale današnjeg SAD-a), do tada potisnuta od Nizozemaca na moru (vidi Ruyter), a moćni francuski kralj financira engleskoga kralja; nakon čega postaje najmoćnija pomorska i kolonijalna sila svijeta.
 
Ovdje bi jako pomoglo usporediti briljantan rada znanstvenika i filozofa povijesti Andre Mauroisa „Povijest engleske politike“. Zahvaljujući europskim klanjima i lošim vladama Engleska je dominirala do XX. stoljeća, odigravši ponekad i ulogu Jaga u Othellu. Vratimo se Pearsu, Engleska već ima Shakespeara, ali djeluje kroz oči mladoga talijanskoga trgovca i humanista da Cola kao egzotična i polubarbarska zemlja (unatoč galeriji lucidnih likova i djelomičnoj vjerskoj toleranciji).
 
Plemić Prestcott izuzetno je antipatičan i častohlepan mladi čovjek koji ima potpuno izopačene pojmove časti, poštenja i vodio ga svirepi egoizam, te žestoka i podmukla narav. Njegov stil kazivanja je posve drugačiji nego da Colin (prevoditelji  su to naglasili i time što  četiri pripovjedačka lika imaju posebne prevoditelje!). Tu je i paranoja obavještajnog podzemlja u kojoj čak i vrli logičari postaju „krokodili“ u mutnoj vodi koji grizu sve što se giba,čak i na svoju i državnu štetu.
 
Sjela je na ovo djelo izvrsna misao G. Ferrera da je povijest za njega borba sa ludilom u nama i oko nas; tj. u Slučaju smjerokaza nepredvidivi zbir ludila, gluposti, zla i ambicija koji postaje od duhovne stvarnosti pravom i užasnom zbiljom. Pears spada među velikane riječi, njegova povijesna erudicija, psihološka pronicljivost nadmašuju razvikanoga U. Ecca; odnosi se prema Eccu (masonski erudit koji uživa kada Crkva gori i koji ustanovu zaslužnu za očuvanje morala i civilizacije prikazuje kao leglo otužnih spletkara, pedera i činovnika) kao veliki Michelangello prema lokalnom meštru i spada uz rame sa Barbarom Tuchman, Marguritte Yourcenar, Julesom Michletom, Stefanom Zweigom, Brunom Frankom, Guglielmom Ferrerom itd., naime ljudima koji su osim kostura epohe znali rekonstruirati duh, krv, meso, miris, okus, boju, zvuk i sliku, živo tkivo povijesti. (Volio bih da Pears ili Miro Gavran prikažu neke zanimljive ljude naše povijesti XVII. stoljeća, Marka Antuna de Dominisa, Križanića, francuskoga bankara dubrovačkih korijena Lumagnu, Filipa Vezdina, Ohmućevića…)
 
Finis coronat opus, konac djelo kruni (krasi). Nažalost ova briljantna knjiga u kojoj autor znalački ispod površine jednostavne radnje vodi tisuće i tisuće podzemnih tijekova i niti, ima čudan završetak koji je čista blasfemija, da spomenem samo budalastu i monstruoznu ideju o ženi kao svećeniku i proroku. Ali ni mnogi drugi uključujući i genijalnog Dostojevskog nisu znali adekvatno dovršiti svoje knjige. Uostalom život je „never ending story“, priča bez kraja i konca!
 

Teo Trostmann

Povezane objave

GMO – (iz)um bez (raz)uma

HF

Dodijeljene nagrade “Hrvoje Požar”

HF

Ovisnost Europe o ruskim mineralnim gnojivima

hrvatski-fokus

Paul Modrić u Hrvatskoj

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više