Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Jesu li za sve krivi političari?

Gradovi su leglo lumpenproletarijata, sitnih trgovaca i činovnika koji se boje Velike gospode

 
 
Zanimljiv je naš hrvatski narod. Izgradi X.Y. bespravno na nacionaliziranom zemljištu kuću na  tri kata, koristi u socijalizmu lažna bolovanja, preko radnog vremena radi privatno u fušu sa državnim alatima i aparatima, ne prijavljuje porez, iznajmljuje "na crno", pije, ide na kladionicu i onda psuje pokvarene "lopove" političare koji su za sve krivi. Naplati ti popravak krova 10.000 eura ili bojanje fasade 3.000 eura a onda se tuži da je lekcije iz matematike (od 10 do 20 eura sat) preskupa, ili da previše odvajamo za zdravstvo; istodobno žena i djeca troše tisuće kuna na mobitel, uzima se kredit za mercedes, a kafiće, restorane, svadbe za 400 uzvanika, garderobu po ultimoj modi, privatna sveučilišta i sl. ne ćemo računati.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/07/3.bp_.blogspot.com_-V01VNE9JLfw_ThaVYwSEa_I_AAAAAAAAAXg_V0aDXrxvOS4_s1600_GALANIARI.bmp
Makar da se za zdravstveno osiguranje plati koliko za frizuru! A i djeca moraju na ekskurziju izvan Hrvatske, obrtnička i seljačka zanimanja nisu u modi, nek je Gimnazija makar privatna koja se plaća ili športska ili ekonomska. Poslije upišimo dijete na veleučilište koje će ga ostaviti kao ribu na suhom, ako tata ili kum ne ubace momka za glasnogovornika Čistoće ili menadžera nekog monopoliste u bankrotu. Drug iz komiteta stavlja sada ruku na srcu kada svira himna i drži svima govore o hrvatstvu iako se sjećamo kao jučer kada je trgao djeci križiće s vratova.
 
Poznati bard nakon četiri propala braka zove sebe demokršćaninom. Ima tu i atavizama. Kada se za hotel, poduzeće i banku mari koliko i za Alajbegovu slamu, ali za Veli školj kod Neuma ili omiljeni nogometni klub sposobni smo ići u rat. Istodobno nam zemljište prerasta u šikaru, kupinu i borovinu pa požari u tom kupusastom neredu dolaze do samih kuća. Mislite da je požar izazvao piroman ili četnik, ili da je netko bacio opušak? Ne, naš neki čovjek je bio prelijen da pokosi korov ili preškrt da plati radnike pa je zapalio korov po zlom vjetru.
 
Pogledajte naše ljude kako ulaze u autobus; to je zabavno i poučno kao svojedobno popularni dokumentarac o životu prirode "Opstanak". I odvjetnici zadovoljno trljaju ruke s pukom koji vodi prave male ratove oko šljive, zdenca, pašnjaka i međe. Posljednji ostatak belle epoquea, vremena sigurne plaće, usporenosti i zaštićenosti, bastion samoupravnoga socijalizma je administracija. Plemenitaši koji piju kave, spletkare, rade kadrovske rošade, i povremeno se udostoje da obiđu kmetove na terenu ipak su vrlo maleni kada dolaze šefovi stranaka, ili EU komisije – tada od vlastelina postaju učas provincijski plastelini iz Ane Karenjine. Naš čovjek iznajmljuje stan, ali nikako obitelji s malom djecom, jer treba čuvati svoj mir, a djeca mogu biti prema namještaju opasna poput termita.
 
Eh, da, sada su svi borci, iako je 1991. bilo premalo prostora u skloništima, logistici i kriznim stožerima, a previše na prvoj liniji. Gdje je korijen tog zla? U povijesti, feudalnom i krajiškom mentalitetu, u Kraljevini i socijalističkoj Jugi. Hrvatska je prelijepa zemlja; raznolikosti podneblja, tala, flore i faune prati i raznolikost mikrolokaliteta Međimuraca, Podravaca, purgera, gospara… Pojednostavljeno možemo tipa s juga nazvati Matanom a onaj sa sjevera Dudekom; iako kažem tisuće je likova od Hrvata u BiH, npr. Hercegovaca do žarkih Splićana, Istrana, Riječana, Korčulana do Šokaca i Bunjevaca. Matan je rođen na golom kamenu, hajdučija, trgovanje, snalaženje i prijevara neprijateljske vlasti su mu merak kao vuku janje. Otisnut će se on lako u Amerike, Australiju, Njemačku, otići u Split ili Zagreb, postati pomorac, vojnik a možda i Topić Mimara, Meštrović i Tesla.
 
Glad, siromaštvo, iseljavanje, tuberkuloza nakon Prvoga svjetskog rata stvorili su na jugu partizane i ustaše, nevolju i nesreću. Matan je sebičan, on zna za svoj najbliži rod i sebe, uz more je nešto mekši, ali nestalniji. Pustimo šarmere bez pokrića, država je stvar sustava, reda, domaćinstva  i gospodarstva; matanluk izjeda poput korupcije i nepotizma budućnost. Dudek nema vjere u sebe, on je dijete zemlje.Da se zemlja ne dijeli roditelji ostaju na jednom djetetu. Dijete se ne školuje i ne napušta roditelje jer dobra zemlja ga veže. On nije gladan, ali pazi da se ne zamjeri feudalcu ili danas fiškalu, političaru, direktoru. Dudek je malovjeran, on radi u lošoj tvornici čuvajući desetljećima vrapca u ruci; to je stagnacija, tu nema razvoja.
 
On voli red i rad, konzervativan je, ne zalijeće se – ali život ide mimo njega, drugi mu nameću svoje. Dudek može postati ako voli i poštuje sebe i Ivan Golub i Krleža i Tito i Tuđman, ali to pomanjkanje samopouzdanja je i ključ ilirstva, jugoslavenstva i sadašnjeg klečanja pred briselskim činovnicima, jučer pred Peštom, Beogradom i Vijenom. I nije istina da tiha voda brege valja, narod koji nema djece nema budućnosti. A naši gradovi su leglo lumpenproletarijata, sitnih trgovaca i činovnika koji se Velike gospode moraju čuvati kao mišići obijesnih konja i bikova. Jao nama ako nam knjiga spadne na 4 slova, sva Hrvatska u 4 velika grada, a oni mlađi i bistriji u pečalbu.
 

Teo Trostmann

Povezani članci

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

HF

Hrvatskoj treba “kineski zid” prema Srbiji

HF

(Više)stranački put Martine i Milana

HF

Modernizam, đavolja klopka za Crkvu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...