Nepravedna raspodjela bogatstva u Svijetu

Živimo u svijetu ZA bogate, a PROTIV ne-bogatih!

 

 

Nepobitna činjenica da trenutačno u svijetu, pa i u nas, vladaju takva društvena uređenja i takve politike koje sustavno poduzimaju odgovarajuće mjere radi zaštite bogatstva i životnog standarda bogatih, a na račun ne-bogatih, te koje privatno vlasništvo i bezuvjetno sve veći profit u korist malog dijela društva podržava i brani svim sredstvima, smatrajući ih 'urođenim' pravom bogatih, čini naslovno pitanje opravdanim. Prethodno rečeno je generalni trend u svijetu, a razlike među pojedinim državama svijeta u provođenju odnosno implementaciji toga trenda se očituju samo u načinima njegove praktične provedbe, dok suština ostaje ista, a svodi se na, sve ZA bogate, i sve PROTIV ne-bogatih, i na produbljivanje jaza između jednih i drugih u svim aspektima društvenog života, počevši od drastične materijalne nejednakosti, do nejednakosti  u mogućnosti utjecaja na politička i društvena zbivanja.

John Kenneth Galbraith

 

Tijekom povijesti uvijek je bilo imućnijih i manje imućnih, ali nikada u povijesti nije bilo toliko malo bogatih koji su raspolagali sa toliko mnogo bogatstva, kao što je trenutna situacija u svijetu, pa i u nas. Izvješće Oxfama, međunarodne nevladine organizacije pokazuje da 62 najbogatije osobe na svijetu raspolažu s bogatstvom koje je ravno svemu čime raspolaže 3,5 milijarde najsiromašnije svjetske populacije. Oxfam takođe iznosi podatak da je jedan posto (1 %) stanovništva svijeta, raspolaže sa bogatstvom većim  od onoga  kojim raspolaže ostalo stanovništvo svijeta?! (podaci Večernji list, Dijana Jurasić, 19. siječanj 2016.). Istovremeno prema podacima Credit Suise-a, 32 000 000 ljudi, što iznosi 0,7 % odrasle svjetske populacije, u svojim rukama drži 98,7 bilijuna(tisuću milijardi) američkih dolara, što je otprilike 41 % svjetskog bogatstva, dok s druge strane 3.200.000.000 ljudi što čini 68,7 % odrasle svjetske populacije, kontrolira svega 7,3 bilijuna dolara ili 3 % svjetskog bogatstva (podaci Google/Credit Suise).

 

S malo matematičke obrade ovih informacija može se doći do slijedećeg zaključka:

Svjetsku odraslu, dakle radno sposobnu populaciju možemo podijeliti u četiri kategorije:

I. kategorija: 62 osobe koje raspolažu sa oko 8 bilijuna $, ili 3,3 % svjetskog bogatstva

II. kategorija 31.999.938 osoba koje raspolažu sa 90,7 bilijuna $, ili 38 % svjetskoga bogatstva

III kategorija 1.339.000.000 osoba raspolažu sa 134 bilijuna #, ili 56 % svjetskoga bogatstva.

IV. kategorija 3.200.000.000 osoba raspolaže sa 7,3 bilijuna %, ili 3 % svjetskoga bogatstva.

 

Ovo veoma zorno potvrđuje činjenicu da živimo u svijetu ZA bogate, a PROTIV ne-bogatih. Jer osobe iz I. i II. kategorije, raspolažući sa gotovo 50 % svjetskog bogatstva, opravdano mogu reći da žive u svojevrsnom „raju“, 'skrojenom' samo za njih, jer gotovo ništa ne radeći, budući da drugi rade za njih, imaju sve što zažele i koliko god zažele. Istovremeno osobe iz IV kategorije, raspolažući sa svega 3 % svjetskog bogatstva, uz nadnice od 0,75 do 1 $/dnevno, jasno osjećaju sve „blagodati neoliberalnog privatnovlasničkog kapitalizma“, koji je Fukuyama proglasio „krajem povijesti“, a za koji oni moraju stvarati profit pod svaku cijenu, pa i po cijeni da im se njihov rad plaća malo, nimalo ili čak nikako. Ako ovome dodamo procjenu (Fabian Schmidt/DW) da će najbogatijih 1 % žitelja planete Zemlja uskoro posjedovati polovicu (50 %) ukupnog blagostanja i imovine našeg planeta, a ostalih 99% žitelja planete Zemlja istovremeno će raspolagati sa drugom polovicom (50 posto) ukupnog blagostanja i imovine našega planeta, onda je prilično jasna slika društava u kojem danas žive žitelji naše planete.

 

A da ne bi netko pomislio da je nas taj ideološko-sociološko-politički trend mimoišao, podaci za Hrvatsku su slijedeći, a prema prema podacima iz DZS RH, iz knjige „Ogledi o hrvatskom društvu, podacima sa Studija socijalnog rada Sveučilišta u Zagrebu, Studija Upravnog odbora FED-a, iz Pikettyevog Kapitala, i iz Dobrog društva Johna Kenetha Galbraitha):

Broj stanovnika RH: ……………….. 4.238.389 osoba

Broj obitelji u RH:…………………… 1.252.000 obitelji

Od toga su:

a)150.000 obitelji SIROMAŠNI, sa prihodima do 3.000 kn/mj

b) 650.000 obitelji NIŽE KLASE sa prihodima od 3.000 do 5.000 kn/mj

c) 300.000 obitelji SREDNJE KLASE sa prihodima od 5.000 do 15.000 kn/mj

d) 150.000 obitelji VIŠE KLASE sa prihodia više od 20.000 kn/mj, od kojih su:    3.000 do 4.000 su obitelji političke elite,

    1.500 do 2.000 su obitelji vlasnika manjih tvrtki,

    1.000 do 1200  su obitelji top menadžera,

       500 do 600 su obitelji sveučilišnih profesora 

       500 su obitelji uspješnih odvjetnika i sudaca viših sudova

    1.500 su obitelji dobro plaćenih liječnika dok su ostalih 138.400 obitelji, obitelji uspješnih malih poduzetika i obrtnika, dio pripadnika srednjeg i nižeg menadžementa, suci nižih sudova, dio zaposlenih u javnim poduzećima i sektorima s najvećom plaćom, poput zrakoplovnog sektora, i njima su obitelski prihodi oko 15.000 do 25.000 kn/mj

e) 2.000 obitelji  BOGATAŠA vlasničke klase, krupni kapitalisti s biznisom i imovinom od 15 milijuna kuna na više

 

Iz gornje strukture stanovništva RH po broju obitelji i njihovim primanjima, je jasno da 3/4 odnosno 75 % obitelji, a time i stanovništva RH, čine SIROMAŠNI, NIŽA KLASA i dio NIŽE SREDNJE KLASE, a 1/4 odnosno 25 % obitelji, a time i stanovništva RH, čine pripadnici VIŠE SREDNJE KLASE, VIŠE KLASE I BOGATI!

 

Nema razloga pretpostaviti da je naš „kapitalizam“ kakav god bio, nešto jako razičit od svojih zapadnih uzora, pa je opravdana pretpostavka da i u nas 10 % obitelji raspolaže sa 90 % društvenog bogatstva, a od toga manje od 1 % obitelji raspolaže sa 50 %, a 9 % sa ostalih 40 % duštvenog bogatstva (bogati i dio više više klase), dok sve ostale obitelji, znači dio niže više klase, srednja klasa, niža klasa i siromašni, znači ukupno 90 % obitelji raspolažu sa samo 10 %  ukupnog društvenog bogatstva.

 

Usprkos takvoj slici stanja, i činjenici da je i u globalnim, i u lokalnim razmjerima na djelu neoboriva činjenica da ovakvo stanje društava generira sve veći jaz između malog, veoma malog dijela ljudi i velikog, veoma velikog dijela ljudi, u pogledu materijalnog, društvenog i političkog statusa, dio ekonomskih, socioloških i političkih „mudraca“ i dalje uporno smatra da je ovakvo stanje u društvima najbolje moguće stanje od svih mogućih stanja, negirajući mogućnost da bi se mogla smisliti neka alternativa koja koja bi mogla zaustaviti i čak možda preokrenuti trendove ovoga 'suludog' društvenog raslojavanja. No je li baš tako, ili mora biti baš tako ? Naravno da nije baš tako, i da ne mora biti baš tako! No prije pokušaja objašnjenja zašto nije baš tako, i zašto ne mora biti baš tako, držim da valja navesti neke često korištene, gotovo standardne tobožnje „dokaze“ u korist „korisnosti i neupitnosti“ toga da je neoliberalni slobodnotržišni privatnovlasnički kapitalizam najbolji društveno-ekonomski sustav od svih mogućih drugih sustava, i da je to „kraj povijesti“ glede razvoja ekonomskih-političkih i društvenih sustava (po Fukuyami), jer tobože od toga boljega nema i ne može biti:

 

„Dokaz“ br. 1: Samo privatnovlasnički kapitalizam je sposoban osigurati gospodarski razvoj, razvoj novih proizvoda i usluga, i zadovoljavanje svekolikih potreba pojedinaca i društva!

„Dokaz“ br. 2: Društveno (ili državno) vlasništvo nije sposobno osigurati gospodarski razvoj, razvoj novih proizvoda i usluga, i zadovoljavanje svekolikih potreba pojedinaca i društva !

„Dokaz“ br. 3: Što je svačije (vlasništvo mnogih) nije ničije, i postaje predmetom uništavanja.

„Dokaz“ br. 4: Samo privatnovlasnički profit je garant cjelokupnog društvenog i gospodarskog prosperiteta!

„Dokaz“ br. 5: Samo u privatnovlasničkom kapitalizmu zaposlenici/radnici  obavljaju posao sukladno svojim optimalnim intelektualnim i fizičkim sposobnostima !

„Dokaz“ br. 6: U sustavu društvenog /državnog vlasništva zaposlenici/radnici  izbjegavaju posao obavljati sukladno svojim intelektualnim i fizičkim sposobnostima, uz 'filozofiju' da ih nitko ne može toliko malo platiti, koliko malo oni mogu raditi, te su uglavnom fokusirani na 'zabušavanje' na poslu, zloporabu funkcija, potkradanje tvrtke ili institucije gdje su zaposleni, te su nezainteresirani za uspješnost poslovanja tvrtke ili institucija u kojoj su zaposleni !

„Dokaz“ br. 7: Povijest je „dokazala“ nadmoć i veću uspješnost društvenopolitičkih sustava privatnovlasničkog kapitalizma, nad sustavima društvenog/državnog vlasništva!

„Dokaz“ br. 8: Nije točno da se sve veće gomilanje bogatstva u rukama sve manjeg broja ljudi, vrši  na račun sve većeg broja ne-bogatih, jer i ne-bogatima su danas dostupna dobra koja im nisu bila dostupna ranije!

„Dokaz“ br. 9: Neoliberalni privatnovlasnički slobodnotržišni kapitalizam  stvara svima jednake šanse u slobodnotržišnom nadmetanju u nuđenju proizvoda i usluga !

„Dokaz“ br. 10: Uplitanje države u reguliranje novčarskog, ekonomskog i gospodarskog sustava općenito, je u načelu uvijek štetno i treba biti svedeno na najmanju moguću mjeru, budući da je slobodno tržište najbolji 'regulator' svih međusobnih odnosa subjekata koji djeluju na lokalnoj, međunarodnoj ili globalnoj razini !

 

Ovih navedenih 10 „Dokaza“ nisu svi „argumenti“ koje koriste zagovornici i teoretičari privatnovlasničkog slobodnotržušnog kapitalizma, ali su oni najčešći, uz masu drugih „kvazidokaza“ tipa država samo uzima a 'gazda' daje, bogati su socijalno osjetljivi pa stvaraju zaklade i pomažu potrebeite, bogati su 'krvavo'  radili da bi stekli svoja bogatstva, ne-bogati su sami krivi što se nisu obogatili, svi imaju jednake šanse-valja ih samo iskoristiti, itd.! Svjesna ili nesvjesna 'korumpiranost' političke, akademske i medijske 'elite', putem svih vrsta medija neprekidno i uporno promiču u javnosti gorenevadene „dokaze“ i „kvazidokaze“  o tome da je sustav koji je evidentno ZA neke, i PROTIV nekih, najbolji i jedino mogući politički, novčarski, ekonomski i gospodarski sustav od svih mogućih drugih sustava.

 

(Svršetak u sljedećem broju)

 

Laslo Torma