Samo je kukavicama Večernjak izdavač

Impresija o televizijskoj prezentaciji knjige Ive Sanadera u hotelu Esplanade (N1 TV)

Krležijanski naslov potpuno neprimjeren naročito za e-novine. Znam, nitko ne će pročitati ni naslov sa čime računam, nekmoli ostatak slova. A doista sam s velikom znatiželjom očekivao bilo što „napismeno“ od Ive Sanadera, pa ma i „politički esej“, kako se u najnovije vrijeme slični uradci medijski krste. Kad sam načuo, negdje letimično pročitao kako taj esej, knjiga ide, bio sam odlučio doći na promociju. Bilo je tako sve do dana prije događaja. Najprije sam shvatio kako je promocija u „Esplanadi“. S tom sam važnom  zagrebačkom „lokacijom“ odavno u nesporazumu. Krleža me je naime odavno podučio kako je tamo u njegovim kavanama i terasi, još početkom prošlog stoljeća, „Evropa“, a iza pruge je tuga i jad – njemački rečeno: Balkan. Prevedeno na hrvatski. Smeće. 

Privatno, osobno imam sasvim zanemarujući „financije“, koje doduše nikada nisam mogao zanemariti, s tim hotelom loša emocionalna iskustva. Pa odavno ne idem na tu stranu, još kad čujem, čitam koje  „društvo“ tamokafeniše – Bože me oslobodi! Ali preko svega bih prešao i došao na promociju, nu kad sam načuo kako će Goran Gerovac, urednik u „Večernjaku“ biti glavni promotor, novinar, kolumnist, što li je…, za kojega te novine nemaju hrabrosti otvoriti komentare čitateljima – i kako je on urednik Sanaderovih „eseja“, jasno mi je bilo kako je sve to ništa – osim uzimanja novaca ovcama. Pokušao sam s Gerovcem na našim stranicama polemizirati, nu to je tolika nisko antihrvatsko pismo (pojedinačno, skupno, društveno, etnički, nacionalno…) da sam odavno odustao. Sad vam taj promovira, vraća Sanadera. Eto vam onda Sanadera. (Poslije sam doznao kako me zapravo, bez akreditacije tamo ne bi ni pustili, pa su moje tlapnje „bi – ne bi“ ustvari besmislene.)

Ivo Sanader, da je pravi, pa jošte k tome hrvatski (nacionalni) igrač sam bi izdao svoju knjigu, esej, što li. Ne bi bio lakom na Bezgrješnjak i „velečasnoga“. Promovirao bi „samoizdat“ barem preko pruge, barem preko Save, recimo u kakvom vatrogasnom domu. Pronijeli bi ju ako išta vrijedi po Hrvatskoj k'o Titinu štafetu. Kakav „velečasni“ večernjakovac, kakva izdavačka kuća koja po Hrvatskoj širi najveća medijska smeća koje se ne daju reciklirati, za koje je često Index vrhunac aktualnoga novinarstva.

A je li Ivo Sanader bio jedan od „detuđmanizatora“. Nema pranja od toga – bio je. Brani se kako ga je time „tukla“ nekakva ovdašnja  „desnica“ koja u stvarnosti ne postoji. I sam je to u svom kratkom istupu potvrdio ustvrdivši kako su i HDZ i SDP u nekakvom „centru“ – jedan malo lijevo od  „centra“ (točka), drugi malo desno. Razumijem tu vrstu „političke lokacije“ kao neko „kolo“, primjerice gluho – za narod. Koliko li takvih stranaka stane u „centar“ – pa koliko i anđela na vrh igle.  

Kakva „štorija“ o manjinama – pa tko je manjine u Hrvatskoj dirao, da ne idemo „dublje“ – od 1945. I tko je ovdje realno bio „manjina“? A glede čestitanja pravoslavcima Božića, čime se Sanader hvali, kao time je uzdig'o Hrvatsku, pa „politička nacija“… Valjda zna, a ako ne zna, možda će jednom spoznati u drugom „eseju“, kako je baš u tome bila „kvaka“. Božića nije bilo, kako za Hrvate, tako ni za Srbe i cijeli („vasceli“) „radni narod“ (kom. „politička nacija“). Čestitati  komunistu, Srbinu Miloradu Pupovcu Božić – e pa jaka stvar. Ako na tome „visimo“ jadna nam majka. Mislim kako Hrvatima, tako i Srbima. A o „dezertiranju“ s mjesta predsjednika Vlade opet ne reče ništa. Ili ja još nisam uspio shvatiti tajjunction preko kojega se p(r)ovukao iz Banskih dvora. Ili je otišao kroz Račan-Drnovšekov „dimnik“ (dimnjak). Djed Mraz kroz dimnjak dolazi, a Ivo kroz dimnjak – odlazi.

Mato Dretvić Filakov