Zapad je godinama bešćutno promatrao mrcvarenje sarajevske raje od strane vojske bosanskih Srba. Ništa to nije nova, sjetimo se armenske tragedije, ali i uvoza ukrajinskoga žita na Zapad u vrijeme kada je barem 4 milijuna ljudi u Ukrajini umrlo od gladi. Možemo se sjetiti i Varšavskog ustanka, kada je savezničko zrakoplovstvo prestalo napadati njemačke položaje a Krasnaja armija zaustavila tenkove na 50 km od grada mučenika prepustivši Nijemcima da ga sustavno ruše.
Srebrenica danas – franjevci na ostatcima obnovljene katoličke crkve iz predosmanskoga doba
No, da sad ne ulazim u analize tko je hranio ekonomiju Japana i Trećeg Reicha, pa i ISIL-a i tko je stvorio komuniste, samo ću ispričati detalj iz mladosti brodovlasnika i milijardera Aristotela Onassisa koji je kao dječak doživio etničko čišćenje Smirne od strane Turaka. Saveznička flota je ne mogavši podnijeti zapomaganje i vrištanje unesrećenih uključila preko razglasa lake plesne note. Možda je taj događaj učino od bogataša Onassisa psihopata koji gleda samo sebe, možda je tom prigodom umrla vjera u čovjeka, možda i u Boga.
A Bog nije kriv što je čovjek Lordan Zafranović napravio film Okupacija u 26 slika gdje je prikazao stradanje desetak Dubrovčana, uglavnom pravoslavnih Srba. Radio je Zafranović i film o Jasenovcu i još neke uratke, poput psihopatske Alohe i Pada Italije. Država SFRJ je to financirala. Jasenovac jest kako je rekao kardinal Alojzije Stepinac mrlja na povijesti Hrvatske, ali drugovi su broj žrtava tog logora napuhali kao luftbalon, tj. više nego udvadeseterostručili nametnuvši Hrvatima krivnju i stid.
Vratimo se na temu Srebrenice u kojoj su se poput antičke tragedije skupila sva zla ovog svijeta, uz neizbježne EUinije koje čekaju svoj trenutak. Povijesno sjećanje (Mnemozina, boginja pamćenja je od strane drugova osakaćena i silovana) je zatrijeto; nitko nije govorio o četničkom majoru Jezdimiru Dangiću koji je bio jednako krvav kao i Ratko Mladić, koliko je Drinom plivalo ubijenih Bošnjaka 1941. i 1942.? Naravno, uz "prekrasnu asistenciju" talijanskih fašista, kao i u Rami, Omišu i Kninu. Koji je Bog tjerao Srbe na demonstracije u Beogradu ožujka 1941. i rušenje legalne Vlade? Ubiju Stjepana Radića, odbiju sporazum s Vladkom Mačekom i onda kukaju; pa sami su stvorili Francetića i ekipu!
Ili dizanje ustanka na Kozari? Ili postupak Mustafe Golubića, crnorukaša i Staljinova ubojice koji je u Smederevu u lipnju 1941. digao u zrak skladište u kojem su Nijemci držali zaplijenjen eksploziv Kraljevine Jugoslavije pri čemu je poginulo 4.000 nevinih ljudi, žena, djece, seljaka na tržnici, putnika u vlaku. Zašto se o spomenutom Dangiću nije govorilo? Zato jer je taj gospodin četnik surađivao s partizanima. Moljevićevim planom se htjelo cijelu istočnu Bosnu etnički očistiti od Bošnjaka (pogledati Dragoslav Račić, Pavle Đurišić, Bajo Stanišić, Nikola Kalabić, Momčilo Đujić…). Zatim je tu držanje nizozemskog tetkastog bataljuna, gdje su vojnici i "časnici" gledali spasiti svoju g….
Jasno, kada Zapad nije htio pomoći ušli su u BiH neželjeni gosti vehabije, mudžahedini, Muslimansko bratstvo itd., do vezanosti obitelji Izetbegović uz efendiju Reçepa Tayyipa Erdoğana. Nakon što su Srbi osvojili 70 posto BiH, a bošnjački izbjeglice dospjeli u Srednju Bosnu i Jajce, počeo je iracionalni hrvatsko-bošnjački sukob. Za divno čudo na svim linijama sukoba strefila se ili britanska vojska ili BBC. Najobjektivnija mi se čini analiza gospodina Munira Alibabića Munje u knjizi "Bosna u raljama KOS-a" (Sarajevo, 1996.). Nakon pada Srebrenice ponavljao se isti scenarij u Bihaću s namjerom da se objedine područja pod kontrolom bosanskih i hrvatskih Srba. Tu je pokojni dr. Franjo Tuđman izvršio Oluju, koja je pomogla stvaranju kakve takve bosanske države u Daytonu. Krajnji rezultat je da bosanski Srbi drže 49 posto BiH, da su Hrvati nestali u većem dijelu Srednje Bosne i Posavine, te u Banjoj Luci i Sarajevu koji su danas etnički čisti. Na teritoriju koji će kad tad biti hrvatska županija ili kanton ostaju Počitelj, Stolac i Mostar gdje će Bošnjaci imati snažnu samoupravu.
Vratimo se prijateljskoj i nesvrstanoj Srbiji. Evo što kaže Aleksandar Vučić efendija: "Vučić, koji je izbjegao upotrijebiti riječ genocid (za Srebrenicu, opaska T.T.), konstatirao je da oni (predstavnici oporbe) “koji su tamo otišli iz Srbije mogu iskazati svoje mišljenje, ali njegova riječ, kao i predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova, obvezuje”. On je dodao kako se nada da smo “iz stravičnog zločina koji se dogodio izvukli pouke – kao i iz Bratunca, ‘Oluje’, i najstrašnijeg u Jasenovcu”. Ako je i od Vučića, čudotvornoga i mirotočivoga, previše je. Srbija se uspjela posvađati s Bugarima, Mađarima, Hrvatima, Bošnjacima, Albancima u želji da stvori Veliku Srbiju i u tome je sva poanta. Toj istini treba pogledati u oči; laži nas mogu voditi samo u nova krvoprolića i smutnje.
P.S. Znate li što je zajedničko Srebrenici i Bihaću? To što su u XV. stoljeću bila dva čisto katolička grada (Bihać do 1592.), kroz Srebrenicu protječe rijeka Križevica. Ali, bilo pa prošlo, veći dio Bošnjaka potječe bilo od domaćih Hrvata, bilo od muhadžira iz Slavonije i Dalmacije. A i brojni bosanski Srbi još nose hrvatska prezimena kao Dodik, Šešelj, Ivanić, Mikić, Filipović… Selo Hrvaćani kod Prnjavora ima 596 prvoslavnih Srba, 7 Hrvata i 0 (nula) Bošnjaka.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više