Njegov rad pokazuje izvanrednu kompozicijsku, crtačku i kolorističku nadarenost
Čudovište zvano računalo daje mi uvide u opsežne informacije poput sveznadara. Tako sam gledajući slikarske veličine, poneke i zaboravljene ili prešućene, izvan glavnih (ili od kritike proglašenih važnim) tijekova naišao na američkoga slikara krajolika Georgesa Innesa (1825. – 1894.), Hoćemo li ga proglasiti impresionistom? Njegov rad pokazuje izvanrednu kompozicijsku, crtačku i kolorističku nadarenost koja sliči na prethodnike impresionista Courbeta (koji je tvrdi realist), Theodorea Rousseaua (specijalist za drveće) Corota (senzibilnijeg od fotografije i nalik na tonsko ogledalo), velikana J. M. W. Turnera od kojega je baštinio više romantičarski osjećaj negoli senzibilitet za vodu i paru.Innes je više pastozan i reljefan kao Constable Njujorčanin rođenjem bio je peto od trinaestoro djece oca Johna i majke Clarise.
U dobi od pet godina seli sa obitelji u New Jersey, gdje mu u dobi od 14 godina likovnu poduku daje J. J. Barker. Kasnije ga podučava Francuz R. F. Gagnoux. Godine 1840. upisuje Nacionalnu akademiju za crtače u New Yorku (N/A of Design), koju završava u roku 1844. Na akademiji su presudan utjecaj na njega imali Thomas Cole i Ashter Durand. Naišao je na mecenu u osobi poduzetnog Ogdena Haggertyja koji je financirao petnaestomjesečni boravak umjetnika u Rimu. Tamo ga je umjetnik Wiliam Page upoznao s učenjem Emanuela Swedenborga.
Emanuel Swedenborg, do 1719. Swedberg, (Stockholm, 29. siječnja 1688. − London, 29. ožujka 1772.), švedski znanstvenik, filozof, teolog i mistik. Rodio se kao Emanuel Swedberg. Godine 1719., zahvaljujući visokim postignućima svoga oca, Jespera Swedberga, Emanuel i njegova braća i sestre dobivaju plemićku titulu te mijenjaju obiteljsko ime u Swedenborg (tada je u Švedskoj običaj bio da djeca biskupa dobivaju tu počast).
Emanuel Swedenborg bavio se raznim područjima, poput metalurgije, minerologije, kemije, geologije, anatomije, fiziologije, psihologije, paleontologije, biologije, astronomije, čak je pisao i pjesme, na latinskom, od kojih su mu neke objavljene već za života. Poliglot, služio se latinskim, engleskim, njemačkim, francuskim, talijanskim, grčkim, latinskim, hebrejskim i, naravno, švedskim. Svojim je teološkim djelima utjecao na mnoge, među kojima se ističu: Honoré de Balzac, Charles Baudelaire, William Blake, Jorge Luis Borges, Samuel Taylor Coleridge, Ralph Waldo Emerson, Johann Wolfgang von Goethe, Immanuel Kant, Ezra Weston Loomis Pound, August Strindberg, da nabrojimo samo neke.
Njegove mistične vizije (npr. Krista i razgovori sa anđelima i mrtvima – usporedi Carl Jung) imali su znatan utjecaj u XIX. stoljeću kada su duhovi zasićeni vladajućim materijalizmom. Najpoznatiji aspekt njegove teologije je doktrina o duhu. Osnova svega je sloboda ljudske volje koja nam omogućuje da sami odlučujemo o svojoj volji (učenje o slobodnoj volji zastupaju katolici, posebice istaknuti isusovci). Nakon smrti, duša se kristalizira u onu vrstu ljubavi koja je dominirala individuom tijekom njezina života. Nagrada i kazna su stanja, ne posljedice, a raj ili pakao su u nama samima.
Naravno da su pojedini dijelovi nejgova učenja teološki sporni. Slikar George Innes je poput kolege Jean Francoisea Milleta njegovao zaljubljenost u prirodu, što uz učenje Swedeborga da sve ima dušu vodi do vrste poganstva zvane deizam. Slično se zbivalo i s Tolstojem, možda davno prije već i sa Spinozom. Innes je imao šestero djece.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više