Uništili sela – dobili požare

Davanje zemljišta u zakup može biti oslobođeno poreza na dugi niz godina

Ovdje se ne ću baviti povodom nastanka požara (opušak, paljenje korova, piromanija, terorizam, specijalni rat), zanima me prevencija. Jedan od uzroka katastrofa na Mediteranu jest i prekomjerno širenje bora, koji je dekorativan (alepski bor, pinija) u priobalju, ali nema nikakvoga razloga da brda i Zagora zarastu u makiju. Na selima žive uglavnom starci, te se namjesto masline, smokve, rogača, badema, šipka, lavande, smilja, buhača itd. susrećemo sa kupinom, dračom, borom, bršljanom. Nestanak sela je smrt za hrvatski narod; selo je davalo gradu obrtnike, vojnike, svećenike, radnike ali i genijalne praktičare poput Nikole Tesle.

Služba OJOU („osmatranja“, javljanja, obavještavanja, uzbunjivanja) nije funkcionirala ni za vrijeme SFRJ, a Dobrovoljna vatrogasna društva moraju biti brojnija i bolje opremljena. Makar preko ljetnih mjeseci može se uvesti noćna dežurstva i obilazak terena. Mišljenja sam da bi počinitelji manjih komunalnih i prometnih i sl. prekršaja mogli obaviti društveno korisni rad kroz dežurstva, krčenje protupožarnih presjeka, rijeđenje šume, da ne bude "kupus" kao u Trsteniku na Pelješcu gdje je stablo raslo do stabla, te je prošle godine izbio užasan požar. I maloljetni delinkventi, pa čak i osuđenici i ovisnici u komunama mogli bi očistiti seoske putove, prorijediti raslinje, saditi korisne vrste itd. Isto se odnosi i na vojsku, te na vatrogasce.

Ovdje je idealna taktika mrkve i batine, tj. poticaj za obrađeno tlo i porez na zapušteno tlo. Uvođenje koza bi moglo ponegdje biti korisno za rijeđenje korova, a onima koji korisno stablo paulovnije (slabe gorivosti i velike koristi za tlo, pionir u kršu!) smatraju inavazivnom vrstom odgovaram da ni bor (pogotovo alepski), ni čempres, ni agava i dr. simboli Dalmacije nisu tu oduvijek. Što se sadnje paulovnije (svestrano korisnog drveta) tiče tu su nas pretekli Mađari, Srbi, Bugari, Talijani… Naravno i kazna za uzročnike požara može biti znatno stroža, čak i da se radi o nenamjernom bacanju običnog opuška.

Ne znam kako zakon regulira privatno zemljište, smije li država zapuštene površine dirati ako predstavljaju ugrozu, bilo kroz mogući požar bilo kao leglo miševa, zmija, divljih svinja itd. To je stvar za naše sabornike ali i lokalnu samoupravu, gdje se može selo ili naselje okupiti da malo pročisti teren. Davanje zemljišta u zakup može biti oslobođeno poreza na dugi niz godina. Prepuštanje sela stihiji vodi dakle ne samo demografskoj smrti, ovisnosti o uvozu hrane i stanovništva (sezonski radnici koji ostanu zauvijek), već vidimo i opasnosti po materijalna dobra (dalekovodi, trafo stanice, kuće, vozila) i ljudske živote. Glupo je i neesteski obalni pojas i gradove pretvoriti u beton a izvangradska zemljišta u šikaru i makiju. Zar zaista nismo sposobni za kultivirani seoski krajolik i kultivirani turizam bez Zrća i splitskih ultri?

Teo Trostmann