Genocid je počinila muslimanska strana

Bošnjaci traže zabranu negiranja genocida samo onog koji se odnosi na njih

Sve dok u Bosni i Hercegovini traje prisila na istinu, ne samo dalje nego i bliže prošlosti, napose ratnog građansko-vjerskog perioda obilježenog genocidom, etničkim i vjerskim čišćenjima osvojenih prostora, prisustvom isilovaca u takozvanoj Armiji Bosne i Hercegovine, u zemlji će trajati nesigurnost, nepovratak prognanih, ubijanje povratnika, betoniranje i hermetiziranje osvojenih teritorija. I dakako trajat će, a i traje, mirnodopsko etničko čišćenje kroz kakvo više od dva desetljeća prolaze Sarajevo, Zenica, Kakanj, Travnik, Fojnica i svi drugi beha gradovi i prostori koje je muslimanska strana u agresiji na hrvatski narod osvojila.

Negiranje i nepriznavanje istine stradanja onog drugog naroda znači i nepriznavanje njihovih žrtava kao i njihovih živih. Ovih lipanjskih i srpanjskih dana dvijetisuće i sedamnaeste u Bosni i Hercegovini se vodi rasprava o usvajanju Zakona o zabrani negiranja genocida. I kao što sve u duboko podijeljenoj zemlji ide teško i više ne ide negoli ide, još bolje rečeno "ne ide, ne ide pa stane", tako i ovaj prijedlog zakona, zasigurno ne će nikada biti prihvaćen od sve tri beha strane. U prvom redu i zbog toga što ni sama Bosna i Hercegovina ovakva kakva jest, koje zapravo i nema, jer nije prihvaćena od sve tri zaraćene strane, koja je svaka od njih u ratu kao i danas zemlju vidjela drugačijom od one druge dvije. To je zapravo glavna barijera u donošenju takvog zakona. On je već u svom prijedlogu diskriminirajući i za beha društvo razarajući. Bez prolaska potrebitog usuglašavanja i konsenzusa sve tri beha nacionalne i vjerske sastavnice već u samoj inicijativi osuđen je na propast i ne prihvaćanje drugih strana.

Osmišljen i upućen iz bošnjačko-muslimanskih političko-vjerskih centara, bez upoznavanja srpske i hrvatske strane htjelo se pokazati i demonstrirati, drugim stranama nametnuti samo jedna ratna beha istina. Ona ratna muslimanska. Tim prijedlogom koji je, kao jednonacionalni i jednovjerski bošnjačko-muslimanski, htjelo se nametnuti i srpskoj i hrvatskoj strani da prihvate, uče i priznaju samo jednu istinu genocida, odnosno htjelo se i hoće svijetu pokazati i za budućnost ostaviti samo "istina" genocida nad Muslimanima i da nije bilo muslimanskog genocida nad nemuslimanima.

A definicija genocida po međunarodnim konvencijama glasi: "Tko s ciljem da potpuno ili djelomice uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu zapovijedi da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesne ozljede ili da im se teško narušava tjelesno ili duševno zdravlje, ili da se pučanstvo prisilno raseljava, ili da se skupina stavi u takve životne uvjete koji bi doveli do njezina potpuna ili djelomična istrijebljenja, ili da se primjene mjere kojima se sprječava rađanje između pripadnika skupine, ili da se vrši prisilno preseljavanje djece u drugu skupinu, ili tko s istim ciljem počini neko od navedenih djela…“ Na temelju te definicije genocida zar onda  muslimanska strana nije počinila genocid nad Hrvatima, svugdje tamo kuda je prošla njihova vehabijsko-mudžahedinska Armija.

Kako, naime, drugačije definirati muslimanski zločin nad Hrvatima Srednje Bosne, od Travnika do Sarajeva, sa kojeg su samo iz Travnika muslimanska Armija i vehabije iz sastava te zloglasne vojske planski protjerali blizu 20 tisuća Hrvata i više od tisuću poubijala s namjerom i planom potpunog istrijebljenja hrvatske nacije i katoličke vjere. Da je to bio genocidni muslimanski plan kazuju i još uvijek neotkrivene masovne grobnice hrvatskih žrtava na tom beha dijelu. No o tom muslimanskom genocidu nad Hrvatima ni traga u predloženom zakonu. Znači, taj genocid se smije i negirati, kao što se i negira, o njemu se ne smije ni govoriti, kao što i ne smije, o njemu se ne smije u školama  učiti kao što i ne smije.

Eto razloga zbog kojeg hrvatska strana ne će i ne smije poduprijeti muslimanski prijedlog Zakona zabrane negiranja genocida. Ako bi se taj predloženi Zakon prihvatio tada bi hrvatska strana, a dijelom i srpska, priznale da je u BiH tijekom građansko-vjerskog sukoba za teritorij jedina žrtva tog brutalnog rata bili samo Muslimani, i da je samo njihova borba za unitarnu i centraliziranu, islamiziranu i vehabiziranu, mudžahediziranu i otomaniziranu Bosnu i Hercegovinu bila opravdana. Takvim prihvaćanjem prihvatila bi se i samo jedna, pored druge dvije, muslimanska istina u Daytonu zaustavljenog beha rata. Bosna i Hercegovina kao zajednica suverenih i konstitutivnih, ravnopravnih i jednakopravnih naroda u Daytonu Muslimana danas Bošnjaka, Srba i Hrvata ima tri svoje istine i sve tri treba jednako zaštiti i braniti.

Bošnjaci traže zabranu negiranja genocida samo onog koji se odnosi na njih. Ne interesira ih ona druga istina muslimanskog genocida nad Hrvatima, pa i Srbima. Kao što u Bosni i Hercegovini nije samo jedan narod, bošnjački, tako i nije samo jedna istina genocida, ona  bošnjačka. Tražiti zabranu negiranja genocida nad svojim muslimanskim narodom, znači i skrivati i nepriznavati genocid koji je počinio njihov narod nad nemuslimanima. A genocid je počinila muslimanska strana napose težak i brutalan nad Hrvatima. No ono  što taj genocid čini teškim je činjenica da se on i dalje provodi nad hrvatskim povratnicima i hrvatskom djecom na način zabrane škola na njihovom materinjem jeziku. Stoga, zakonom je potrebno zabraniti negiranje svih genocida počinjenih na svim stranama ili takvim diskriminirajućim prijedlozima ne dijeliti još više podijeljenu Bosnu i Hercegovinu.

Vinko Đotlo