Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Opasni svijet banaka

Na kocki je sedam posto britanskog BDP-a

 
 
Bilo je i zluradosti nakon brexita: borbeni pristaše Europe najavljivali su kobne posljedice za gospodarstvo Velike Britanije. Ali čini se da će i bez ideološkog slijepila posljedice  biti vrlo teške. "To je najgluplja odluka koju su Britanci donijeli u svojoj povijesti", rekao je šef irske zračne kompanije Ryanaira Michael O'Leary o brexitu. Čak i kad je riječ samo o zračnom prijevozu, posljedice izgledaju  goleme: koncem prošlog tjedna  i zračni prijevoznik Easyjet objavio je da europsko sjedište svog poslovanja seli u Beč. On će i dalje svoje poslove voditi i u Velikoj Britaniji, ali čitav europski promet  bit će organiziran "pod crveno-bijelo-crvenom" austrijskom zastavom, kako je ponosno istaknuo kancelar Kern u Beču.
http://www.irishtimes.com/polopoly_fs/1.2776292.1472757507!/image/image.jpg_gen/derivatives/box_620_330/image.jpg
Ali promjene u zračnom prijevozu nad nebom Europe izgledaju gotovo nevažno u usporedbi s tim što se događa u svijetu novca. Kao i u stvarnom životu i bankama treba svojevrsna "euro-putovnica" da nesmetano odvijaju svoje poslove diljem EU-a. Dogovor će se sigurno naći – ali  pitanje je kada. Vrijeme ide, sada je još ostalo samo 20 mjeseci do izlaska Velike Britanije iz EU-a, a šanse da se u tom roku postigne dogovor  "gotovo su ravne  nuli", procjenjuje i Andrew Kail iz Pricewaterhouse Coopersa.
 
Uoči ovog kruga pregovora o brexitu, do konca prošlog tjedna banke i novčarske institucije sa sjedištem u Velikoj Britaniji trebale su  Bank of England predati svoje planove o razdoblju nakon brexita. Ako je nakon referenduma možda i bilo institucija koje su se nadale kako će se to "već nekako" srediti, sada je i novčarima postalo jasno da trebaju donijeti odluku – koja se u pravilu svodi na odluku o pakiranju kofera. O važnosti i posljedicama za čitavo britansko gospodarstvo dovoljno jasno govori direktor Bank of England Mark Carney: "Milijun ljudi u ovoj zemlji radi u financijskom sektoru, on predstavlja 7 % čitavog BDP-a Velike Britanije, a samo porezi koje plaća taj sektor pokrivaju dvije trećine čitave nacionalne zdravstvene skrbi."  Naravno da Britanci žele da tako i ostane, ali to će biti vrlo, vrlo teško dogovoriti.
 
Konkretni planovi o selidbi  već su se mogli čuti. Čak i londonski Lloyd planira proširiti svoj ured u Bruxellesu, ali u načelu i dalje namjerava voditi svoje poslove iz Londona. Hoće li to tako ići – da banke samo  otvaraju "poštanske sandučiće" u EU-u i da se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo – to nije baš sigurno, jer tu je i europska institucija za nadzor banaka koja takvo što ne želi dopustiti. Zato su u mnogim drugim financijskim institucijama već daleko odmaklo o planovima za selidbu barem dijela ureda.
 
Jedan od gradova koji će imati koristi od toga svakako je i Frankfurt (Frankfurt želi imati koristi od brexita ). Apsurdno je da će u taj grad sada preseliti i novčarska institucija koja zapravo ima sjedište u tom gradu – Deutsche Bank. Ona naime u Londonu ima odijel za promet vrijednosnicama i za međunarodno poslovanje koji je dosad zapošljavao gotovo 8.600 ljudi. Gotovo polovica njih sada seli u Frankfurt, odakle će biti uspostavljeni i sustavi nadzora i kontrole, što je također bilo u Londonu. Ali tu je i čitav niz drugih novčarskih institucija: najveća američka banka JP Morgan Frankfurt će odrediti za pravno sjedište, iako će proširiti svoje urede i u drugim europskim metropolama: "Zaposleni će možda sjediti i u Parizu, Nizozemskoj ili Madridu. Još se nismo odlučili", izjavio je glavni direktor JP Morgana Jamei Dimon.
 
I britanska banka Standard Chartered također namjerava uvelike proširiti svoj ured u Frankfurtu koji je dosad zapošljavao stotinjak suradnika i u tom gradu stvoriti središte poslovanja za Europu. Predsjednik uprave Jose Vinals smatra "logičnim" što su se odlučili za Frankfurt, jer tamo ionako vode svoje poslove s "euro-clearingom" (bilježničko praćenje kupoprodaje vrijednosnicama, op. a.), iako nije sigurno koliko će suradnika na kraju imati u Frankfurtu: to ovisi o pregovorima o brexitu. Nije još sigurna niti američka financijska institucija Goldman Sachs: ona zapravo već ima dozvolu za otvaranje vlastite banke u Njemačkoj i Francuskoj i za podružnice u čitavom nizu drugih zemalja EU-a. Ona u Londonu trenutno ima 6000 zaposlenih, u Frankfurtu oko 200: na kraju će ih u Njemačkoj sigurno biti najmanje dvostruko više, ali koliko će ih biti gdje, to još nije odlučeno. Slično razmišljaju i u američkoj investicijskoj banci Morgan Stanley.
 
Tu je i čitav niz banaka s Dalekog istoka: treća po veličini banka Japana, Sumitomo Mitsui Financial Group, osniva svoju podružnicu u Frankfurtu i još je pitanje koliko će od 1000 njezinih zaposlenih iz Londona preseliti u metropolu na rijeci Majni. Tamo dolazi i japanska investicijska banka Nomura koja je dosad imala oo 3000 suradnika u Europi, dosad ih je većina bila u Londonu. Japanska novčarska institucija Daiwa Securities zapravo već ima svoj odjel investicijskog bankarstva u Frankfurtu, ali sada želi svakako proširiti svoj tamošnji ured i premjestiti određeni broj od 450 suradnika koji su do sada radili u Velikoj Britaniji. Frankfurt nipošto nije jedina metropola Europe kamo sele novčarske institucije iz Velike Britanije. Pariz je za svoje europsko sjedište odredila i banka HSBC i tamo namjerava premjestiti najmanje tisuću zaposlenih. Težište želi i dalje ostaviti u Velikoj Britaniji gdje zapošljava oko 43 tisuće ljudi.
 
Slično kao i Deutsche Bank, tu je i čitav niz zapravo francuskih banaka koje nakon brexita svoje urede iz Velike Britanije – gdje su se u pravilu bavile međunarodnim poslovanjem, prometom vrijednosnica ili investicijskim bankarstvom – vraćaju u domovinu: na primjer Societe Generale, BNP Paribas ili Credit Agricole. Ali ima i drugih gradova Europske unije kamo odlaze novčarske institucije iz Velike Britanije: često je to i Bruxelles, Amsterdam, institucije Južne Amerike naravno teže Madridu… Jedino što bi moglo zaustaviti ovaj egzodus novčara iz Velike Britanije jest da se u pregovorima o brexitu dogovori "prijelazno razdoblje", misli Kail iz ca. To bi značilo da se dogovore pravila u razdoblju nakon odlaska Velike Britanije iz Europske unije pa do konačnog sporazuma o slobodnoj trgovini između te zemlje i Unije. To bi moglo potrajati od tri do pet godina i Kail naravno želi da u tom razdoblju "sve ostane kao što je bilo." No to očekivanje teško da je realno. (d.k.)

Povezani članci

Stručni skupovi Energetike Marketing

HF

HNB i prodano hrvatsko zlato

HF

Svi se oporavljaju osim Hrvatske

HF

Doživi Sloveniju!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...