Frontex nas košta milijardu eura, a granice EU-a propusne su kao sito
Zabava je završena. Agencija koja je stvorena da bi nadzirala granice, a koja od 2005. godine rasipa milijune eura, u sklopu čijih aktivnosti se organiziraju i zabave, već je barem godinu dana pod pritiskom. Međutim, okrenuti novu stranicu i početi na učinkovit način i bez rasipništva upravljati sredstvima koje Frontex ima na raspolaganju, nije lagan posao i ne može se napraviti preko noći.
O 2005. godine, otkada je počela raditi, spomenuta agencija je europske porezne obveznike, uključujući i one talijanske, koštala više od 1,1 milijardu eura, a rezultati su joj bili praktički nepostojeći ili totalno nevidljivi i neučinkoviti. Agencija sa sjedištem u Varšavi našla se potpuno nespremna u odnosu na razmjere imigrantske krize čiji okidač je bilo Arapsko proljeće. Do osnivanja Frontexa, nadzor na granicama EU-a bio je samo nominalan jer su nacionalne obalne straže vrlo ljubomorno čuvale svoju nadležnost nad tim područjem. I dok se u Varšavi trošilo i po 350.000 eura na proslave obilježivanja obljetnica osnivanja Frontexa, 22. 000 eura na božićnu večeru osoblja, 40.000 eura za cvjetne aranžmane, 17.000 za nabavku super modernih kožnatih sjedalica za opremanje super moderne središnjice Agencije (za koju se samo najam povećao sa 120.000 na 5.000.000 eura godišnje), europske granice sve više su se pretvarale u sita koja propuštaju na sve strane.
Do prvog većeg zatvaranja rupa na granicama EU-a došlo je do 2015., kada je pragmatična Angela Merkel odlučila prihvatiti milijun izbjeglica, ali je u isto vrijeme zatvorila granice delegirajući nekoliko država, od Turske do Austrije, da učine to isto. Takav potez rezultirao je smanjenjem broja izbjeglica na njemačkim granicama dok se u isto vrijeme povećao broj izbjeglica koje su se iskrcavale u Italiji. Veliki dio odgovornosti za ovo snosi i bivši premijer Matteo Renzi koji je, nakon što je zatvorio talijansku operaciju spašavanja izbjeglica iz mora pod nazivom Mare Nostrum, za Italiju preuzeo odgovornost pokretanja nove operacije spašavanja imigranata pod nazivom Triton, za Italiju „samoubilačku“ misiju koja podrazumijeva iskrcavanje spašenih imigranata isključivo u talijanske luke. Renzijeva računica vezana uz operaciju Triton i Frontex bila je pogrješna tako da bi i sam Renzi danas napravio drugačije. Bez obzira na rasipništvo sredstava koje Frontexima na raspolaganju, koje su ipak puno manje od nekih drugih stavki proračuna EU-a, njegov najveći problem je loša djelotvornost kojoj ne idu u prilog često sasvim oprečni stavovi država članica po pitanju rješavanja imigrantske krize.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više