Njegovo slikarstvo i njegova poezija duboko su prepleteni, nerazdvojno kobno i sudbinski povezani
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, ugledni akademski slikar i priznati pjesnik iz Dubrovnika, Josip Škerlj, godinama i desetljećima vješto se ali s respektom kontinuirano kreće između dvije, gotovo bi se moglo reći, jednako snažno opčinjavajuće, očaravajuće , neodoljive i svakako nejedinstvene ljubavi, između i tako blizu i blisko, slikarstva i poezije. Naravno, njegovo slikarstvo i njegova poezija duboko su prepleteni, nerazdvojno kobno i sudbinski povezani u nerazmrsivi čvor (nema toga Aleksandra koji bi ga razriješio), katkada smo dojma kako neka od ove dvije strane, od aversa i reversa, od lica i naličja, ima trenutnu, kratkotrajnu prednost, izrazitiju motivaciju i gorljivost kojim izriče svoju osobnost.
No dvojbi nema, i jedna i druga strana posvećena je samo jednom cilju, opažanju i bilježenju javno tajnih, poznatih i nepoznatih trenutaka Grada i njegovih stanovnika, njihovih tajnih i skrivenih emocija i strahova, slučajnih, ulovljenih pogleda, strastnih uzdaha i milovanja, prošaptanih i prešućenih riječi i misli, koje su se poslije neizrečene izgubile u uličicama, pojavi i trajanju čovjeka koji dugo nije svjestan svoje kratkotrajne nazočnosti u tisućljetnom prebivalištu, često hodajući između neba i zemlje kao jedina pojavnost, nesvjestan svoje krhkosti i slabosti, istina ponekad začuđen kada i ono trajno ustukne pod pritiskom Vremena i ukaže se potrošeno lice zdanja, urušeno i neprepoznatljivo. Sva ta lica, događaje, slijed dana, vrijeme i nevrijeme bilježi Škerlj, u stihu ili u crtežu, zapisujući s istim žarom raznolika lica Grada i njegovih znanih i neznanih stanovnika, nositelja monotonih i uzbudljivih životopisa, robova ljubavi i onih slobodnih i oslobođenih svega, koji posve sami lutaju svijetom tražeći tko zna koga, tko zna što.
Možda ipak malu, sasvim malu prednost u odabiru motiva Škerlj pridaje tihim i hladovitim sjenama u drevnim ulicama Grada, tihim i gotovo nečujnim riječima kada se stidljivo izriče ljubav i pogledi se iznenada susretnu i nitko ne zna što će se u idućem trenutku dogoditi i hoće li se planeta za trenutak ipak zaustaviti ili lijepom komada namještaja u kome se kriju nečija i već davno zaboravljena pisma a i ona više ne mari za ljepotu i osjećaje i za hod pored tihog starodrevnog drveća do atelijera ili ispod nečijih prozora, čuje se glazba i riječi, život teče, sumrak se bliži, zvuci će utihnuti i prekriti će nas noć i osvijetliti zvijezde.
Škerlj je pjesnik i slikar onih malih, rijetkih trenutaka u našim životima koji tako puno znače i to se bojimo sami sebi priznati, ali i onih kada nemoćni i shrvani sjedimo u kutu sobe jedva čekajući mrak kako nam lice ne bi bilo vidljivo za druge i kako oni ne osjetili našu bol, tugu, ali i kratkotrajnih zbivanja koji traju poput vječnosti i u njima se ne događa ništa, tek protekne dan i nema ga, slijedi noć, kada ćemo samo promišljati i čekati novo jutro. Josip Škerlj autor je snažnog i vrlo osobenog slikarskog opusa posvećenog Gradu i čovjeku, vrlo specifičnog i nadasve prepoznatljivog rukopisa, zauzimajući svoje istaknuto mjesto u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Naravno, poezija Josipa Škerlja duboko je i mnogoznačno prepletena sa slikarstvom, nadopunjući ga, nadopunjujući se.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više