Jugoslavenstvo franjevaca iz Rame

Bio je osnivač unitarnoga Glasnika jugoslavenskih franjevaca

Fra Jeronim Vladić (Ustirama kod Prozora, 1848. – Šćit, 25. VI. 1923.) uređuje list Glasnik jugoslavenskih franjevaca koji je u Sarajevu pokrenut 1887. Fra Jeronom ga uređuje sve do 1894. godine. Otkud u to vrijeme – reći će (pravo)vjerni hrvatski nacionalni čistunci – taj naziv? Pa zar Jugoslavija nije nastala 1918? Zar u to vrijeme nije bilo drugoga imena kojim bi fra Jeronim nazvao svoje hrvatsko i katoličko franjevačko glasilo? Zapravo, odakle u to vrijeme ideja jugoslavenstva u Katoličkoj Crkvi uopće, a kod bosanskih franjevaca, posebno?

A da je ta u gore navedenom smislu „osloboditeljska ideja“ postojala i da je uistinu bila opasna za ondašnju austro-ugarsku vlast svjedoči svojim iskazom i sâm fra Jeronim Vladić, a što Vlado Vladić donosi u svojoj knjizi posvećenoj fra Jeronimu Vladiću pod naslovom „Cjelov mira. Probrana misao“. Zagreb, Vlastita naklada, 2011., str. 322.

„Kada smo 1886. osnovali svoj list, imali smo pred očima barem franjevačku Jugoslaviju i nadajuć se, da će se tako brzo ostvariti želje biskupa Strosmayera i Mihajla Obrenovića, za čim su oba težila svim silama. Imali smo pred očima i Bosnu i Hercegovinu i Slavoniju i Hrvatsku i Dalmaciju i Slovensku i Vojvodinu i Albaniju, čiji su se klerici počeli odgajati u Bosni, a bijaše ih i iz stare Srbije – Janjeva: Palić, Mitrović, Kolić, Gečović, Glasnović i t. d. I prvi broj iziđe pod nazivom „Glasnik Jugoslavenskih Franjevaca“. Što vidivši bos. vlada, pozva na odgovornost i mene koji u predloženom vladi programu okrstih list nazivom: Gl. Bosansko-Hercegovačkih Franjevaca. Dok smo se tude pravdali civilni adaltus zovne vladina cenzora i referenta za novine Gezu Szyrmaya i pita ga: kako je mogao propustiti list s onim nazivom? Ovaj mu odgovori da je u programu označen taj naziv. na što sam i ja dvaput upozorio  civilnog adaltusa i premda je držao u ruci prvi broj Glasnika i ne htjede da u nj pogleda, nego je jednako osto kod pisma o. Provincijala. Kad je čuo Szyrmayevu izjavu, prevrne prvi list i vidi da je ondje razmaknutim slovima napisano: Glasnik Jugoslavenskih Franjevaca; ali pri tom da se tako ne smije zvati – ko da će Jugoslavija umah progutati sve Nijemce i Madžare – nego kako je označio o. Provincijal. I ne bi druge, nego se sili pokoriti. Ali sam kroz cijelu godinu 1887. kopo posvuda, da prodrem s nazivom: Jugoslavenski, dok u mjesecu prosincu ne dobijem pismene dozvole, da se može unaprijed tek izdavati pod nazivom Jugoslavenski, koji je pod tim nazivom izlazio sve do godine 1895. Kad je iza mene uredništvo preuzeo pok. o. Ignacije Strukić, koji mu te godine promijeni naziv u Franjevački Glasnik, a kašnje u „Serafinski Perivoj“ dok se ne obrati u „Naša Miso“ koja uze posve drugi smjer. (Fr. Jeronim Vladić, Anketa Naše misli, NM, XXXIII./1919/3-4(45).)

Fra Jeronim Vladić bio hrvatski i bosanskohercegovački pisac. Osnove pismenosti naučio je kod župnika u Triešćanima, latinsku školu i novicijat završio u Fojnici, Gučoj Gori, Bugojnu, Carigradu i Livnu. Filozofsko-teološki studij okončao u Đakovu i Rimu. Pisao pjesme i prikupljao narodne pripovijetke, kao veliki ljubitelj narodnog blaga. On je jedan od predvodnika frajevaca iz ramskoga kraja koji je bio i ostao zadojen jugoslavenstvom. Njegovi nasljednici i dandanas slijede ga slijepo.

Vid Hinković