Kletva ili gorka zbilja

Čekaju nas olovna vremena

 

 

Svaku večer sa zalaskom sunca

Ugasi se gradić ili selo.

Niti ga je bolest poharala

Niti su ga spalili vandali.

Domaćini pogasili vatru

I otišli trbuhom za kruhom

Te za sobom vrata zaključali.

Zar će Jadran ostat bez ribara?

                    Vinogradi bez kapljice zlatne?

Žitna polja bez pjesme kopača?

A šorovi, bez crnog dorata,

Meke zipke i dječjeg plača?

 

Već je ponoć san na oči ne će.

Sam se pitam sam odgovaram

Jeli to kletva kralja Zvonimira?

Pa nas stiže Svevišnjega kazna?

Da nam bježe majke u svijet bijeli

A gazdinstva zjape pusta, prazna?

                    

                     Ne nikako.

                     Niti je kazna svemogućeg Boga,

                     Nit su grijesi naših pradjedova,

                     Nit je kletva Zvonimira kralja.

                     Samo treba srca junačkoga

                     Uprti prstom u sve što ne valja.

 

Zašto tražiti krivca gdje ga nema

Na istoku, zapadu i jugu?                   

                    Ovaj put smo sami sebi krivi.

                    Svaka vlast je za svoga mandata

                    Raselila tisuće Hrvata.

 

Gospodo s Banskih dvora i Markova trga,

Dok nam kroje zemljopis i povijest,

Budućnost je šaptom iseljena.

Kanite se floskula i fraza.

Čekaju nas olovna vremena.

 

Još je samo minuta do dvanaest.

Dali smo vam i vlast i alate.

Praznom puškom za dom se ne bori.

Među vama je uzrok i rješenje.

Češljate se a zemlja vam gori!

 

Pejo Šimić