Spomen-ploča zločincu u Bolnici Vrapče

Pošteni Hrvati nemaju mira ni u staračkim domovima

U ovim ljetnim vrućinama, k'o u vrući krompir, pušem po šarafcingeru za skidanje tito ploča, da ostane hladan i sposoban za naredna lančana skidanja.

Vjerovali ili ne, na samom ulazu u poznatu zdravstvenu ustanovu, Bolnicu Vrapče, već desetljećima Vam se oči sudaraju sa velikom spomen-pločom i njenim šizofreno uvrjedljivim sadržajima. Ovu bolnicu je odlikovao drug tito ordenom crvene zvijezde i tome slično. Što je to ta bolnica zaslužila pa joj se ovako odužilo? Politička psihijatrija je u pitanju. Što bi bilo drugo.

Mračnih sedamdesetih godina, kada je tito-represivni aparat bio na vrhuncu, prilikom njegovih dolazaka u Zagreb, sve one, i mlade i stare, nacionalno svjesne i povjesno obrazovane bi se uhićivalo i dovodilo i u spomenutu bolnicu kao "duševno bolesne i na terorizam spremne". I sam pisac ovih redaka, kao tadašnji djelatnik bolnice i kao žrtva spomenute represije, može o tome svjedočiti, no ovoga puta ću citirati dvojicu još živih mojih kolega iz toga vremena. "Kada bi napunili Petrinjske i Remetince, onda su ih dovodili i u našu bolnicu. Kako se titov avion dizao u zrak sa aerodroma Pleso, tako smo preko bolničkog kruga gledali kolonu otpuštenika sa torbicama preko ramena" (Marijan Komesarović), "I dijagnoze su im nekakve upisivali" (Jozo Margeta).

O uklanjanju ili ne uklanjanju takvih obilježja odlučuje lokalna samouprava, što bi se reklo djelatnici ustanove. No koliko su oni u tome moćni, s obzirom na činjenicu da spomenutu ustanovu i dan danas bije glas političke psihijatrije. Od mnoštva medijskih napisa o tome izdvojit ćemo tekst uglednog novinara Damira Kramarića od 25. 2. 2015, (Direktno.hr). Ugledni njemački Hrvat, Karl Kutniak je o tome upozorio njemački Bundestag i mnoge njemačke akademike, a ovaj tjedan se obratio i glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu. "Poštovani gospodine Cvitan. Zgrožen sam činjenicom da se u bolnici Vrapče de facto vrši tiha likvidacija svih političkih nepodobnih građana RH, prvenstveno mlade populacije, i da u tom zločinu sudjeluje ravnatelj Vlado Jukić i svi liječnički i kontrolni organi bolnice. Evo kako izgleda taj zločinački krug: ministar Ostojić i njegovi iz policije nasilnički privode već odabranom sucu "okrivljenika" (Kvesić, Francišković, Kakarić, Franklin i mnogi drugi). U kratkom vremenskom roku "okrivljeniku" član zločinačke liječničke organizacije bivšeg ministra Rajka Ostojića i sadašnjeg Varge postavlja dijagnozu, uobičajeno: paranoidna šizofrenija… Slijedi prisilna hospitalizacija u Vrapču pod vodstvom dr. Aleksandra Haida i njegovih ostralih kolega zločinaca."

Ne znam kako su se kasnije odvijale stvari na relaciji Bolnica – ugledni Njemac Kutniak, no stvar je šokantna i zastrašujuća. Zar ne? No evo i jedne u takvim prilikama, istinske liječničko-znanstvene ocjene zdravstvenog stanja pacijenta. "Idi ti Pero doma, i onome tko te poslao meni kaži da je on duševno bolestan". Rekao mu je psihijatar. Radi se o Peri Tadiću, dugogodišnjem zeničkom nedužnom političkom robijašu, koji je u staračkom domu na Ksaveru slobodno pričao o udbo-torturama, koje priče su stanari doma, stari jugo-partizani ocijenili kao ustaško-fašističke, pa su mu slobodno psovali „U majku“, istu onu majku čijem je udbo ubojstvu kao dječak svjedočio, pa su ga, zajedno s ravnateljem doma (Vidoje Goluža), sa socijalnom radnicom ispod ruke, poslali psihijatru. (Iz knjige "Bosna koje više nema" jedne od desetak Perinih izdanih knjiga.) Pero Tadić je danas stanar staračkog doma u Klaićevoj ulici.

Žarko Marić