Priorix sadrži oslabljeni virus rubeole

Vakcine proizvedene na stanicama koje potječu od abortirane djece

Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske je u tzv. obvezna cjepiva uvrstilo i ona protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MO-PA-RU). Agencija za lijekove i medicinske proizvode HALMED, koja je u nadležnosti istoga Ministarstva, dala je odobrenja za Priorix i M-M-RVAXPRO cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, te za Priorix, koje je cjepivo ne samo protiv ovih bolesti, nego još i protiv vodenih kozica.

Preko web stranice HALMED-a se dolazi do poveznica koje govore o sadržaju i načinu proizvodnje ovih cjepiva. Tako se dolazi do podatka da Priorix sadrži živi, oslabljeni virus rubeole (soj Wistar RA 27/3 ), umnožen na ljudskim diploidnim (MRC-5) stanicama. M-M-RVAXPRO cjepivo sadrži isti taj živi, oslabljeni WISTAR RA 27/3 soj virusa rubeole, proizveden na WI-38 ljudskim diploidnim fibroblastma pluća. ProQuad, sadrži živi, oslabljeni virus rubeole Rubella Wistar RA 27/3 proizveden na ljudskim stanicama pluća WI-38 i  živi, oslabljeni virus vodenih kozica OKA/Merck proizveden na ljudskim MRC-5 stanicama.

Internet vrvi podatcima da je podrijetlo MRC-5 stanica plućno tkivo 14 tjedana starog abortiranog dječaka. Ove stanice je izolizrao J. P. Jacobs s kolegama u rujnu 1966. godine. Na isti način se doznaje da su WI-38 ljudske stanice porijeklom od plućnog tikva djevojčice, duge 20 cm, abortirane 1962. u Švedskoj. Naravno, moramo se protiviti ubijanju ljudi, sve od začeća pa nadalje, bez izuzetka, kao i svim drugim grijesima. Međutim, ovdje je riječ ne samo što se prigodom cijepljenja u tijelo ubrizgavaju virusi koji su se razmnožavali, u laboratorijskim uvjetima, na stanicama koje potječu od abortiranog djeteta. Prema mome mišljenju, proizvođači cjepiva nisu mogli od oslabljenih virusa ovih bolesti odvojiti sve dijelove stanica u kojima su se virusi razmnožavali.

Uputio sam pismo Ministarstvu zdravstva RH i HALMED-u s pitanjem da li u ovim cjepivima ima stanica koje potječu od abortirane djece, genetskog materijala abortirane djece ili nekih drugih dijelovi takvih stanica. Ako ih ima, to bi značilo da onima koje cijepe, ubrizgavaju dijelove tijela abortiranog djeteta, što me asocira na kanibalizam – ljudožderstvo. Čak ako mi odgovore da u cjepivima nema stanica niti dijelova stanica koje potječu od aborirane djece, ja im ne ću vjerovati. Naime, kada se virusi u stanicama namnože, ostanu pomiješani virusi sa stanicama i dijelovima stanica.

Proizvođači cjepiva su vjerojatno centrifugiranjem, a možda i nekim filtriranjima pokušavali odvajati viruse od stanica u kojima se se umnažali i od dijelova tih stanica. Međutim, radi se o ogromnim količinama vrlo sitnih čestica koje se, prema mom mišljenju, u potpunosti ne može razdvojiti. Ne bi bilo dovoljno promatrati cjepivo pod običnim, svjetlosnim mikroskopom i istraživati da li će se tamo naći stanice abortiranog djeteta. Zanima me što bi se vidjelo kada bi se cjepivo promatralo pod elektronskim mikroskopom. A za dokazivanje postojanja nukleinskih kiselina, genetskog materijala što potječe od abortiranog djeteta, trebali bi još drugi postupci.

Međutim, imam jedan vrlo jednostavni argument koji pokazuje da proizvođači cjepiva ne uspijevaju u potpunosti razdvojiti viruse od stanica ili dijelova stanica u kojima su se umnažali. Znam ženu koja ne smije primati cjepivo protiv gripe, jer je taj virus gripe, tijekom proizvodnje cjepiva, umnažan na pilećem embrionu. Od takvog cjepiva dobije alergijsku reakciju. Naime, ona je alergična na kokošja jaja. Ako dakle tijekom proizvodnje ovog cjepiva nisu uspjeli viruse gripe potpuno odvojiti od svih čestica koje potječu od pileta ili od drugih sadržaja jajeta, tko me može uvjeriti da uspijevaju odvojiti viruse rubeole, vodenih kozica ili bilo koje druge viruse koji su se razmnažali u stanicama što potječu od abortiranog djeteta. Još nisam čuo da bi netko kopao bunar na groblju ili da bi pio vodu iz takvog bunara. Svakome bi se gadilo piti vodu, ako postoji mogućnost da su u nju dospjele čestice koje potječu od mrtvih ljudi.

Zemne ostatke ljudi, nakon njihove smrti, treba na dostojan način sahraniti. Za tu svrhu postoje groblja. Ako cjepiva sadrže čestice koje potječu od ubijene djece, onda mislim da bi ih trebalo sahraniti u grobnicu, a ne ubrizgavati ih u ljude. Međutim, ako netko ubrizgava u tijelo čovjeka čestice koje potječu od abortiranog djeteta, to znači da od toga čovjeka na neki način pokušava stvoriti grobnicu. Ne može me nitko uvjeriti da je jedini način za sprječavanje rubeole, vodenih kozica ili bilo kojih drugih bolesti, ubrizgavanje vakcina proizvedene na neprihvatljiv način koje uz to još sadrže dijelove stanica koje potječu ubijene djece. Uvijek postoje etički prihvatljiva rješenja. Oni koji proizvode, odobravaju, uvoze cjepiva ili se na bilo koji drugi način bave cijepljenjem, trebali bi o tome voditi računa. Smatram da se ne može optuživati, pa niti kažnjavati one roditelje koji ne prihvaćaju da im se djeca cijepe ovakvim proizvodima. Osim toga, pred izazovima savjesti se nalazi i medicinsko osoblje od kojega se traži provođenje cijepljenja a i mnogi drugi.

Dr. med. Antun Lisec