Glad djece ne zanima ratne vođe

Važno upozorenje egipatskoga predsjednika El-Sisija

Predsjednik Egipta Abdel Fattah el-Sisi je upozorio narod  svoje države da ne rađaju više od troje djece, rekavši kako će „svi oni koji budu imali ih više odgovarati pred Bogom“. To je prvi put da predsjednik jedne muslimanske zemlje upozorava svoju naciju o opasnosti nekontroliranog nataliteta, koji je za mnoge islamske zemlje, pa i za svijet u cjelini, jednako opasan kao i terorizam. Pa čak i opasniji.

Abdel Fattah el-Sisi

Naime, mnogi analitičari islamskog nekontroliranog nataliteta tvrde kako je upravo toliko rađanje u muslimanskim zemljama da čak ne mogu prehraniti ni daleko manji broj rođenih, glavni razlog islamskog terorizma. Ako je čovjek svjestan svoje egzistencijalne stvarnosti u kojoj ne može nahraniti niti jedno djete, a i dalje rađa njih i po desetero, tada se postavlja pitanje je li to rađanje za život ili smrt. Je li to rađanje gladni, i za neke osvajačke ciljeve. Je li to rađanje plod roditeljske ljubavi ili izvršavanje zapovijedi vjerskih vođa koji su u islamskim zemljama uzdignuti na razinu nedodirljivosti i svetosti. Te vjerske vođe su apsolutni vladari zemlje i ljudskih sudbina.

Svjestan opasnosti, koja u konačnici može biti pogubna i za egipatsku naciju u budućnosti, a koja bi mogla biti vrijeme nezabilježene i nepreživljavajuće gladi, predsjednik veli: "Vidimo neke ljude koji imaju i po četvero djece. Nemaju čak ni za hranu. Ovi ljudi će biti pitani pred Bogom. Zato što su učinili nepravdu prema svojoj djeci". I zaista to je velika nepravda, to je neki oblik zločina nad vlastitom djecom. Pitanje je, je li samo roditelj kriv i odgovoran za tu nepravdu, za taj zločin izgladnjivanja rođene djece, ili su krive vjerske vođe kako u Egiptu tako i diljem muslimanskog svijeta koji, pa gotovo izdaju fetve, muslimankama da moraju roditi toliko i toliko djece. Ta praksa se prenijela i na muslimane koji žive u Europi, što kazuje o vrlo koordiniranoj strategiji demografskog rata protiv krščana. Brojem muslimana u Njemačkoj Erdoğan je zaprijetio i Njemcima, ali time i Europi.

Nije davno, toliko prije da se već rodila jedna ratnička muslimanska generacija, u Bosni i Hercegovini je bivši poglavar IZ BiH Mustafa Cerić izda također fetvu bosanskohercegovačkim Muslimankama da svaka mora roditi najmanje petero djece. Dvoje za sebe i troje za Bosnu i Hercegovinu. Zapovijeđeno izvršeno. Ono što je tu zapovijed činilo, i čini još strašnijom, neljudskijom, bezvjernijom i opasnijom je timing kada je izdata. A izdata je u vrijeme poslijeratne  gladi muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini, dok se još ponegdje čulo puškaranje od građansko-vjerskog beha sukoba za teritorij i dok je bilo stotine tisuća Muslimana u progonstvu i izbjeglištvu, diljem razorene zemlje, Hrvatske i svijeta. Oni ostali u Bosni i Hercegovini gladni.

Tadašnji muslimanski, a danas bošnjački politički i vjerski, u islamskom se svijetu i ne zna granica između svjetovnog i vjerskog,  vrh nije razmišljao o gladi naroda koji je tek izašao iz krvavog i strašnog rata. Ne, gospoda je mislila i misli, Bošnjake je dužna  hraniti Europa, koja ih i hrani, mi ćemo se rađati, i rađamo se, jer tamo gdje je Europa zaustavila pod Bečom krvoločne Osmanlije danas rođeni za Bosnu će nastaviti demografskom okupacijom. Europa nas hrani, islamske zemlje nam grade džamije, isilovci nam mlade obučavaju po Gornjim Maočama, žene naše rađaju i eto nam svijetle budućnosti u dekristijaniziranoj, mračnoj i mortalitetnoj Europi. A gdje je u toj politici demografskog osvajačkog rata roditeljska ljubav, osjećaj roditeljske odgovornosti prema datom životu. Nema  je, to i  nije cilj nekontroliranog rađanja. Rađanja po zapovijedi vjerskih vođa.

No, je li egipatski predsjednik pijetao koji je rano zakukurijekao, i hoće li završiti u loncu islamskog radikalizma poput mnogih muslimanskih vođa koji su pokušali u demografiju nacije unijeti i osjećaj roditeljske odgovornosti da je djetetu potrebno dati i komad kruha, a ne samo opasati ga eksplozivom i poslati u samoubilačke akcije. Je li i Mustafa Cerić razmišljao kada je zapovijed davao imaju li ti roditelji sutra kada im se rodi petero i više djece dati im komad kruha. Zasigurno ne. On tog osjećaja nema prema tuđoj djeci, on ih i nije naručivao da žive več da ratuju. I za njegove mračne ciljeve i za njegova skupa odjela što ih nosa kada nagovara mlade muslimanske majke da rađaju što više djece. No, nažalost u ratu ne prežive svi. Cilj je važan, i to je vodilja svih muslimanski vjerski i politički vođa kao što je to današnji turski sultan Erdoğan.

Jesu li žene u muslimanskom svijetu samo neke vojne tvornice u kojima vjerske i političke vođe naručuju  oružje u liku dijeteta. Nažalost, sve danas viđeno u tom svijetu to potvrđuje. Zbog toga će egipatski predsjednik koji je pokazao veliki senzibilitet prema gladnoj djeci koja sa roditeljima prevrču tone i tone smeća po deponijima egipatskih gradova da bi našli nešto za ručak biti osuđen od islamskih radikalista kojima djeca ne znače baš ništa, i koju zloporabe u najprljavije terorističke akcije. No, njegov apel svom narodu zaslužuje veliku pažnju, veliku nagradu, i potporu od svijeta, jer trebalo je imati hrabrosti u ovom radikaliziranom vremenu islamskog svijeta koji je nemuslimanima najavio 11. rujna 2001. veliki sveti rat do istrijebljenja.

Očito da egipatski predsjednik nije dio tih džihad ratnika, zbog čega će najvjerojatnije završiti kao izdajnik. Glad djece ne zanima ratne vođe. Bio je njegov vojnik gladan ili sit, s gladnim se lakše manipulira, a više je gladan negoli sit, i ovako i onako on mora izvršavati zapovijed. U ime te zapovijedi je i rođen. On nije bio ionako ljubav svojih roditelja. On je samo neki proizvod kojeg su naručili mnogi muslimanski Cerići u Bosni i Hercegovini i svijetu.

Vinko Đotlo