Na svaki veći jasen i pogotovo rast triba se popeti
Ovaj tekst je iz najnovije knjige Žarka Marića Selo Vrdi kod Mostara (Tkanica, Zagreb, srpanj 2017.)
Kraj je osmoga miseca. Sve je, manje više; pokošeno, sadiveno, omlaćeno, obršeno, izređeno, dotirano i unešeno u pojate i ambare. Žega je nešto splasnula. Na sopi, iznad vrata sidne kuće složeni jedan do drugoga naoštreni kosori. Domaćin kuće se za sve pobrinuo. Nekoliko starih i jedan potpuno nov, tek stigao iz kovačnice sa novom bilom drvenom drškom. Sve je spremno za novi ranojesenski posao.
Hladna i snižna zima se zna otegnuti a hrane za ovce, goveda i paripčad nikada dosta. Zato uz pune pojate sijena, slame i krova triba skresati i saditi i po nekoliko grma, manjih ili većih, zavisno od toga koliko je ograda bogata jasenovinom i rastovinom. Grm se kresao i dio svake četvrte godine. Dobar dio oko kresanja se obavi sa zemlje, a na svaki veći jasen i pogotovo rast se triba popeti, uz veliku dozu spretnosti i hrabrosti, a dakako i rizika. Kresač na visokom rastu djeluje kao pravi čovik viverica. Poslije dan dva sušenja, slijedi laganje grma. U tom lakšem dilu posla sudjeluje i ženska čeljad. Na stotinu strana okrenute i razbacane skresane grane se dovode u red i slažu se u male koke od po desetak grana. Nekoliko koka stegnutih u vuneno uže čine naramak. Naramke dignute na pleća kao teži dio posla, i po par stotina metara nose muškarci, gdje ih ispred same stožine slažu okomito u kamare, odakle se, po nekoliko grana, rukama ili drvenom rauljom dodaje onome koji grm dije tj. slaže ga demet po demet oko drvene stožine.
Stožina je uspravno i okresano stablo odabrano na pogodnom mjestu.Oko stožine se najprije napravi suha podloga od drvenih bilja, suvih grana i sl. Gornji sloj grma visokog i po nekoliko metara, zbog zaštite od prokišnjavanja, se napravi od čitavog reda ili dva lipovih ili javorovih grana gusto zbijenih. Na kraju se stave pritisci – drvene bilje, i ta operacija se zove završavanje grma. Ako kiša ipak prodre u unutrašnjost grma onda se rekne da je grm zakiso, a ako je sve u redu onda se rekne da grm nije niđe zakiso. Kao i za svaki savršeno obavljeni posao tako se i za lipo sadiveni grm može reći da je to pravo umjetničko djelo. I na ovim poslovima se radilo od izlaska do zalaska sunca. Svakih sat ili dva bi se malo silo na zemlju, oda'nulo, otralo znoj sa čela, napilo iz pletare ladne vode, mlaćenice ili surutke, zamotalo ćat ili zapalilo lulu. U dogovoreno vrime stiže i stopanjica sa užinom na leđima i u rukama. Obično je to bronzin sa varenim kompirima, a iz brzdara se vadi urda i sir iz mišine, te topli kruv sa ognjišta, što se sve kvasi sa ladnom kiselinom ili mlaćenicom. Odnekud se nađe i boca ladnog vina koju je domaćin davno pospremio u zemlju da se nađe baš toga dana kad se u toj ogradi obavljaju poslovi.
U zimskim misecima se ovce i krave, zajedno ili posebno oćeraju do grma. Kada im se baci po jedan denak grma prislonjenog uz grabove ili tilove buseve, onda se pastir spretnim penjanjem vrati ponovo na grm, na malo veću nadmorsku visinu, odakle, dobro obučen i bilom vunenom kobanom prikriven, može lakše motriti na svoje stado. Zgodno je to mjesto i za užinu. Iz torbe se izvadi brzdar, a iz brzdara belegija crnog raženog ili ječmenog kruva, suvi sir iz mišine, komad slanine (biline), crveni luk i boca kiseline. Poslije spremanja praznog ili polupraznog brzdara u torbu pastir iz nje vadi sviralu ili knjigu a pastirica igle ili kudilju.
Okružen mirisom suvog jasenovog i rastovog lišća, šuštanjem grančica grma koje se lome pod kravljim i ovčjim zubima, zveketom njihovih zvona, lavežom vjernog psa ovčara, dobroćudnim sivim vrapcina, koji prelijeću sa ogoljelih i smrznutih grabovih grančica na grančice rasta, na kome se još zadržalo nešto žutog lišća; nebeskim plavetnilom, sivim i u nebo dirajućim kamenim vrhovima, te svjetlošću i zracima zubatog zimskog sunca koje nisko nisko iznad Osoja polako plovi prema zapadu – ugodno provodi vrijeme svoga čobanovanja. Suhe složene grane od grma se kasnije koriste za pletenje drvenih plotova, kao trklje za grah trkljaš, kao suho granje za ognjište itd. Ostatak se spali i taj lug je idealan kao rasadište za kupusne sadnice. Kada piće u pojatama nestane, a zbog dubokog sniga ili niskih temperatura se ovce i krave nemogu oćerati u ogradu do grma, tada se isti,na leđima, uskom i dubokom prtinom,ili priko smrznutog sniga, u naramcima nosi na leđima do pojate. Obvezna htz – higijensko tehnička zaštita su bili: vunene rukavice, vunena poša priko ušiju, pričke priko opanaka radi klizanja itd.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više