Hrvatski Fokus
Feljtoni

Povijest Novoga svjetskog poredka (3)

Društvo Fabijanovaca34

 
 
Društvo Fabianovaca35 je organizacija koju je 1884. u Londonu osnovao engleski političar  Sidney Webb (1859. – 1947.), njegova supruga Beatrice Webb i irski pisac George Bernard Shaw (1856. – 1950.). Avangarda ovog društva se razvijala pod utjecajem promotora socijalizma Roberta Owena (1771.–1858.)36 koji je svoj nauk prenio Johnu Ruskinu (1819. – 1900.), profesoru Sveučilišta Oxford37 a koji je sa svoje strane imao utjecaj na Cecila Rhodesa).38 Druge osobe zadojene socijalističkom idejom, kao Christian Frederik Derrison Maurice (1805. – 1872.) udarili su temelje u XIX, stoljeću i otvorili put stvaranju zaklade Fabian Society. Ime “Fabian” izabrano je prema rimskom generalu iz Punskih ratova (oko 200 godina pr. Kr), Fabiusu Cunctator (to jest “upravljač vremenom”). Protiv kartaganskog generala Hanibala rimska vojska se koristila gerilskim ratovanjem koje se sastojalo u tomu da se ne prenagljuje u dosezanju svojih ciljeva. Ovaj način promjene, ljubazan a nesmiljen, je glavni proizvod “tvrtke” Fabian Society. Brani principe jednog besklasnog društva koje dovodi do sinteze socijalizma (Socijalna država) i kapitalizma (snaga tržišta), udruženih u stvaranju jedne monopolističke ekonomije u okviru Svjetske Države.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/08/fabain-2520z.jpg
Da bi zadovoljili ambicije društva, njegove vođe vjeruju u nužnost napredovanja korak po korak ili, prema njihovim riječima, u “Stupnjima”. Utjecaj ovog društva je ogroman, jer su mnogi britanski političari bili članovi Fabian Society.39 Nu, ovaj utjecaj je važniji zbog činjenice da je društvo bilo temelj stvaranja London School of Economics (LSE) 1895. pod vodstvom Sidneyja Webba. Ova prestižna škola ekonomske podloge, koja se razgaranala i kasnije oblikovala Fabijanski duh, odgojila naraštaje britanskih političara, ali i mnoge studente sa svih strana svijeta. A ovi su često postajali glavni akteri političkog i ekonomskog života svojih zemalja. Tako da su, bivši predsjednik Europske komisije, Romano Prodi, predsjednik SAD-a John Kennedy, danska kraljica  Margherita II., kandski premijer PierreTrudeau; zagovarač i član različitih skupina trusta mozgova (think tanks), Richard Perle (“princ tame”), financijaš George Soros (osnivač Otvorenog društva), bivši savjetnik Françoisa Mitterranda, Erik Orsenna i pjevač Rolling Stonesa, Mick Jagger (samo jednu godinu!),40 pohađali ovu školu. Ovaj posljednji, zahvaljujući akciji Društva Fabijanovaca, pridonio je oblikovanju mnogih umova u čitavom svijetu. Unatoč svemu, utjecaj ovog društva je bio različit, štoviše i kroz djelovanje jednog od njihovih članova, pisca Herberta Georgea Wellsa (1866. – 1946.).
 
H. G. Wells (1866.-1946.)
 
Zadojen idealima Fabijanovaca, H.G. Wells je razvijao njihova mišljenja u mnogim svojim knjigama. Kao autor uspješnica kao što su Nevidljivi čovjek, Vremenski stroj ili Rat svijetova, taj engleski pisac je bio u stanju širiti  njihova uvjerenja u knjigi objavljenoj 1928. Open Conspiracy (“otvorena urota”),41 podržavajući Svjetsku Državu bez klasa, s kontrolom sviju (“novo ljudsko društvo” prema njegovim riječima), ohrabrujući drastično smanjenje svjetske populacije i uvođenje u praksu eugenike. Ustvari, već od početka svojeg djelovanja H.G. Wells je predstavljao njihove teorije u jednom nepoznatom radu čije je ime bilo točno masonska formula Ordo ab Chao: Oslobađajuće razaranje. Knjiga je izišla 1914. i pripovijeda povijest jednog općenitog rata koji ima za posljedicu stvaranje jedne Svjetske države utemeljene na 10 blokova (10 “krugova” prema autorovoj formuli).42 U toj knjigi – podsjećam pojavila se 1914. – nalazi se izraz Novi svjetski poredak”.43 Kasnije je H. G. Wells oživljen izdanjem jedne knjige jasnog naslova: Novi svjetski poredak.44
 
Svi predstavnici Fabijanovaca surađivali su užem ili šire s krugom oko Cacila Rhodesa i Lorda Milnera. Vodio ih je i poticao istinski duh zajedničkog cilja, Svjetska država. Ove anglo-saksonske elite, koje su logična posljedica trgovačke srenjovjekovne aristokracije, nastavile su okupljati svoje snage i u drugim klubovima, kao što su Pilgrim Society osnovan 1902. u Londonu i  New Yorku.45 Najveća moć ostvarena je 1910. osnutkom Okruglog Stola.
 
Okrugli Stol i njegovi “sinovi”46
 
Stvaranje Okruglog Stola,47 koji je konačno sljednik posljednjih stoljeća mističnih, financijskih i elitističkih tradicija, bilo je odlučna dionica u pripravi prema stvaranju Svjetske države. Doista, pod vodstvom Lorda Milnera i njegovih suradnika ova ustanova visokog ranga stvorena je u suradnji s američkom financijskom elitom sa svrhom da se zajamči prvenstvo anglo-saksonskog svijeta koja će dovesti do stvaranja jedne svjetske države. Drugi okrugli stolovi uspostavljeni su u svim dominionima Britanskog carstva, ali i u SAD-u. Sljedom ambicija Cecila Rhodesa, financijeri su okružili tim Lorda Milnera, kao što su Alfred Beit (1853. – 1906.), Sir Abe Bailey (1864. – 1940.) i obitelj Astor. I druge skupine su se priključile kolijevci globalizacije oživljene okruglim stolom: JP Morgan,48 banka Lazard ili obitelji Rockefeller i Whitney.49
 
Prije nego nastavimo proučavanje “dobrih djela” Okruglog Stola nužno je istaći slijedeću točku. Ove velike obitelji mundijalizma, podgrijanog zajedničkim ciljem, nisu manje rastrzane međusobnim svađama. Možemo istaći bitno dvije točke. Prva je stara koliko i svijet; i nazvana je unutrašnje rivalstvo. Rivalstvo ambicija i ambicija potrage za većom moći, većim utjecajem i bogatstvom kako bi zauzeli najbolja mjesta što je označilo povijet trgovačkle aristokracije. Ovaj fenomen star je koliko povijest čovječanstva. Naprotiv, drugo je specifičnost okruglog stola. Doista, ispod prividnog jedinstva namjere nalaze se dvije škole mišljenja. U oba slučaja ove struje imaju isti cilj: Svjetsku državu. Ipak, u jednom slučaju, jedna struja brani princip stvaranja jedinstvenog anglo-saksonskog bloka (Britansko carstvo udruženo sa SAD-om), ovaj anglo-američki temelj predstavlja kralježnicu koja dopušta ostatku svijeta da se pridruži. U drugom slučaju, druga struja ne smatra nužnim povlasticu stvaranja Anglo-saksonskog carstva, kao polaznu točku ujedinjenog svijeta. Oni drže da terba stvoriti svijet gdje ni jedna zemlja na bi bila u prilici nametati svoje zakone ili svoju političku filozofiju. Izazov za podupiratelje druge struje je stvaranje neke vrste opće smjese ujedinjenog čovječanstva u jedan jedinstven i jednolik blok. Ovdje imamo sukob zagovaratelja anglo-saksonskog globalizma i podržavatelja planetarnog globalizma.
 
Prvi svjetski rat je bio prijelaz iz jednog u drugi svijet. Premda nije moguće u detalje raspraviti esencijalnu ulogu anglo-američkih elita za vrijeme sukoba,50 ali možemo objasniti odlučnu misiju Šveđanina Olofa Aschberga (1877. – 1960.) direktora banke Banca Nya Banken u Stoccolmu. On je bio veliki financijer posrednik između elita Wall Streeta i Cityja s jedne strane i boljševika s druge strane. Njegov je nadimak bio bankar “svjetske revolucije”. Kako podsjeća  Antony Sutton, banka Olofa Aschberga imala je filijalu u Londonu, Banca Sjeverne trgovine, čiji je predsjednik Earl Gray bio član ekipe Cecila Rhodesa i Lorda Milnera.51 Ovaj posljednji igrao je ključnu ulogu krilu anglo-saksonske oligarhije. Između ostalih aktivnosti gore spomenutih Lord Milner je uspio uvjeriti premijera Lloyd Georga da snažno podrži Boljševičku revoluciju. Ova kapitalna evolucija za budućnost svijeta bila je ostvarena nakon posjeta Londonu krajem 1917. Williama Boyce Thompsona (1869. – 1930.), u pratnji jednog predstavnika JP Morgana, Thomasa W. Lamonta (1870. – 1948.).52 Član upravnog vijeća američke Federal Bank USA (Fed), W.B. Thompson bio je funkcionar u službi oligarhije američkog Crvenog Križa nazočnog u Sankt Petersburgu 1917. godine. Takva maska mu je omogućila da, između ostalog, dade ogromnu svotu za ono vrijeme, od milijun dolara, boljševicima.53 Na povratku u New York, zaustavio se u Londonu da preda Lloydu Georgu jedan memorandum u kojem se traži podrška boljševičkoj revoluciji. Boljševička revolucija ne bi bila moguće bez odlučne podrške anglo-saksonske novčarske oligarhije.54
 
Kraj Prvog svjetskog rata otvorio se pokroviteljstvu anglosaksonskih novčarskih pobjedničkih elita i Francuskoj ljudski i ekonomski uništenoj. Versailleski ugovor nije Fancuskoj zajamčio sigurnost u odnosu na oslabljenu Njemačku i ovisnu velikim dijelom od posudbi anglo-saksonskih posudbi njezinoj ekonomiji. Paraliza Francuske pred velikim anglo-saksonskih financijera se pogoršala kada su ovi posljednji uglavili posudbe kroz plan Dawesa (1924.) i Younga (1928.) koji su, nakon što su doveli njemačku ekonomiju pod kontrolu banaka Londona i New Yorka,55 pridonijeli ojačavanju njemačke industrije. Doista, ogromni kompleksi za čelik i kemijsku industriju, čiji su proizvodi bitni za rat, nikli su (IG Farben i Vereinigte Stahlwerke) dvadesetih godina. Francuski poraz iz 1940. prouzročen je djelomično aktivnosti anglo-saksonskih financiijera koji su pomogli tehničku i ekonomsku obnovu Njemačke (posebno proizvodnju čelika benzina i umjetne gume).56
 
Colonel Edward Mandell House (1854.-1938.)
 
Usporedo s ovom politikom, anglo-saksonska elita odlučila se  1918. – 1919. promijeniti Okrugli Stol. Doista, iz razloga veće djelotvornosti, odlučeno je da se stvore dvije skupine za promišljanje, s obje strane Atlantika, koje će biti zadužene za promicanje vanjske politike obje države. S engleske strane ta skupina je 1919. osnovana pod nazorom Lionela Curtisa i u suradnji Milnerovim institutom Royal Institute of International Affairs (RIIA, poznat i kao Chatham House).57 To je isti onaj Lionel Curtis koji je podržavao federalni Commonwealth koji bi postupno uključio različite zemlje u svijetu.58 Ove ciljeve je u USA podržavao Clarence Streit (1896. – 1986.),59 dopisnik New York Timesa iz Društva naroda (stipendist Cecila Rhodesa, klasa 1920.) i američki predstavnik “Milnerove skupine”, Frank Aydelotte.60 S američke je strane 1921. osnovan je Savjet za vanjske odnose (Council on Foreign Relations- CFR)61 pod okriljem središnje ličnosti, pukovnika Edward Mandell House (1854. – 1938.). Bliski savjetnik predsjednika Wilsona,62 ovaj je lik bio posrednik  između Milnerove skupine i “glavešina” Wall Streeta (JP Morgan, Vanderlip, Rockefeller, Warburg…). U ovom necjelovitom popisu može se naći važno ime  Paula Warburga, koji je bio ravnatelj U. S. Federal Reserve (Fed) od njezina osnutka 1913. godine. Ova privatna banka, neovisna od središnje vlasti i odgovorna za novčanu emisiju,63 bila je Država u Državi. Upravo je taj Paul Warburg vodio CFR od početka. Nalazimo se pred klupkom odgovornih prvog reda među anglo-saksonskih oligarha, naročito zbog toga što ćemo morati još govoriti o Paulu Warburgu u slijedećim poglavljima posvećenim Paneuropi.
 
Djelatnost pukovnika Housa treba zaokružiti navođenjem jednog remek-djela mundijalističke mistike, njegove knjige pod naslovom Filippo Dru, administrator.64 Napisana 1912. godine, ova knjiga priziva na jedan državni udar kojeg je autor bio visoki dužnosnik West Pointa (Philip Dru) koji nameće diktaturu u SAD, eliminirajući Ustav. Kao i Lord Milner, pukovnik House nije se libio izložiti svoja duboka uvjerenja, tvrdeći da je njegov junak uspostavio “socijalizam onakav kakav je sanjao Karl Marx.” On kaže, i u poglavlju 52., da će ujediniti čitav sjevernoamerički blok. To je projekt koji je službeno prihvaćen u Wacu, Texas, u ožujku  2005., koji smo naznačili na početku ovog teksta. Jasno je da su ove elite nametnuli ton događaja od prije više od sto godina. Mundijalistička mreža je ojaćala svoj utjecaj kroz stvaranje jednog instituta koji će odigrati ulogu u prvom planu, u europskoj konstrukciji, a to je: Paneuropa.
 
Bilješke:
 
34. Ci affidiamo al lavoro di Edward R. Pease, The History of the Fabian Society (EP Dutton and Company, 1916), più volte ristampato.
35. Sito ufficiale della Fabian Society.
36. Robert Owen si basava sui principi del filosofo Platone, in particolare il suo libro La Repubblica, difendendo l’ideale di una società guidata dall’élite aristocratica, eliminando il matrimonio, mentre favorisce la riproduzione dei migliori. Questa teoria si è propagata. Troviamo questi concetti in Brave New World di Aldous Huxley, 1984 di Orwell o anche in alcune opere di Herbert George Wells, uno dei principali membri della Fabian Society. 
37. L’Università di Oxford, è diventata un centro di reclutamento elitaria tramite la “Borsa di studio Cecil Rhodes” in Gran Bretagna. 
38. Tenete a mente che tutto è collegato.
39. Ai primi del XXI secolo, 200 parlamentari britannici appartenenti alla Fabian Society, come l’ex primo ministro Tony Blair (promotore della politica economica denominata “3. za via“, principio fabiano per eccellenza) o Gordon Brown.
40. Non sembra aver trovato soddisfazione.
41. Ouvrage paru en 1928, réédité en 1931 sous le titre What are we to do with our Lives ?.
42. The War That Will End War, par H. G. Wells. Version française : La destruction libératrice, réédité aux Editions Le passé du futur, Grama, Bruxelles, 1995, p. 214.
43. Ibid., p. 134 : « Ce fut dans une ambiance légèrement incrédule que démarra la réunion qui devait instaurer le nouvel ordre mondial ».
44. The New World Order, par H.G Wells, réédité par Filiquarian Publishing, LLC, en 2007.
45. La plupart des responsables économiques de l’administration Obama sont issu de la Pilgrim Society.
46. Voir The Anglo-American Etablishment, op. cit, p. 82 et pages 117 et suivantes.
47. Site officiel de la Round Table
48. L’entreprise JP Morgan, pilier de la finance anglo-saxonne, fut fondée par John Pierpont Morgan (1837.-1913.).
49. Voir les ouvrages de l’extraordinaire Antony Sutton (1925-2002), chercheur à l’institution Hoover et à l’université Stanford, décrivant le soutien de Wall Street aux trois éléments suivants : Wall Street and the bolshevik revolution, Arlington House, 1974 ; Wall Street and FDR (ndlr : Franklin Delano Roosevelt) et Wall Street and the rise of Hitler. Il faut ajouter aussi cette série en trois volumes : Western technology and soviet economic development 1917-1930 ; Western technology and soviet economic development 1930-1945 et Western technology and soviet economic development 1945 to 1965 prouvant à partir d’une documentation de première main le soutien économique et financier de l’occident à l’Union soviétique et à ses affidés.
50. Nous invitons le lecteur à s’intéresser à Basil Zaharoff (1850-1936) qui fit fortune en vendant des armes aux acteurs du conflit de 1914-1918.
51. Wall Street and the bolshevik revolution, op. cit, p. 57.
52. Ibid., pp. 83.
53. Ibid., p. 82. Il est intéressant de noter que Harry Hopkins (1890-1946) qui devint plus tard l’éminence grise du président Roosevelt, fut l’intermédiaire entre la Croix-Rouge états-unienne dirigée par William Boyce Thompson à Petrograd en 1917 et sa représentation à Washington in Ibid., p. 72.
54. Ibid., pp. 89-100. Le mémorandum de William Boyce Thompson présenté à Lloyd George peut être lu en entier à la page 197 et suivantes au paragraphe intitulé "Document 4".
55. Pétrole, une guerre d’un siècle, par William Engdahl (Editions Jean-Cyrille Godefroy, 2007), p. 94 et suivantes.
56. Wall Street and the rise of Hitler, op. cit, voir les chapitres de 1 à 5 en particulier page 47.
57. The anglo-american Etablishment, op. cit, p. 182.
58. Outre la Grande-Bretagne et ses dominions, Lionel Curtis n’hésitait pas à y ajouter : la France, les pays scandinaves, l’Irlande, l’Egypte, l’Inde, la Belgique, les Pays-Bas, le Canada et les Etats-Unis. Ces projets ont été présentés dans son livre paru en une seule édition en 1938 : The Commonwealth of God in The Anglo-American Etablishment, op. cit, pp. 282-283.
59. Union Now : A Proposal for a Federal Union of the Democracies of the North Atlantic, par Clarence Streit (Harper & Brothers Publishers, 1939).
60. The Anglo-American Etablishment, op. cit, p. 283.
61. “Comment le Conseil des relations étrangères détermine la diplomatie US”, Réseau Voltaire, 25 juin 2004.
62. Predsjednik Wilson ga je zvao moj “alter ego”.
63. Wall Street and FDR, navod str.  92 i slijedeće.
64. Pogledati našu knjigu La Marche irrésistible du nouvel ordre mondial (Nezaustavljiv marš novog svjetskog poredka), navod str. 14 i stran. 80-81. Philip Dru, administrator, Edward Mandell House, novo izdanje Robert Welch University Press, 1998.
(Preveo: Josip Nikšić)

 

(Nastavak slijedi)
 

Pierre Hillard, doktor političkih znanosti i profesor međunarodnih odnosa. Njegovi istraživački radovi poglavito su usredotočeni na instrumentalizaciju Europske unije s obzirom na stvaranja jedinstvenog euro-atlantskog bloka. Posljenje objavljeno djelo je: Bertelsmann: Un empire des médias et une fondation au service du mondialisme (François-Xavier de Guibert éd., 2009.)

Povezane objave

HRVATSKE AUTOCESTE I KONCESIJA (7)

HF

VELEIZDAJNICI – Udba i dalje razbija zdravo hrvatsko tkivo (6)

HF

Gvozdansko, predziđe kršćanstva (4)

HF

Kakav će biti svijet nakon koronavirusa? (1)

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više