Treba se dobro pripremiti za eurozonu

Smanjite broj agencija, racionalizirajte socijalu i uvedite porez na nekretnine

 

 

U njegovoj kratkoj službenoj biografiji piše da je Poul Mathias Thomsen (62) danski ekonomist zaposlen u Međunarodnom monetarnom fondu od 1982. godine, da je danas direktor MMF-ova odjela za Europu i da je izuzetan poznavatelj ekonomskih i društvenih problema u bivšim socijalističkim zemljama. Piše i da je vodio MMF-ove urede u Beogradu i Moskvi te misije Fonda za Rumunjsku, Rusiju i Poljsku. Ne piše da su ga 2015. proglasili najomraženijom osobom Grčke jer je, kao MMF-ov član europske izbaviteljske trojke od Alexisa Tsiprasa i njegova ministra financija Yanisa Varoufakisa tražio da privedu grčke javne financije razumu i krenu u ozbiljne reforme rastrošnog sustava. Sukobio se i s Varoufakisovim nasljednikom Euklidom Tsakalotosom, koji je smatrao da MMF drakonskim mjerama od Grka traži nemoguće, ali i s Angelom Merkel kada je odbijala razgovarati o smanjivanju grčkih dugova. Razgovarali smo u dubrovačkom hotelu Hilton gdje su MMF i Hrvatska narodna banka bili domaćini rasprave o opasnostima postkriznog zaostajanja tranzicijske Europe za starim članicama Europske unije.

• Hrvatski javni dug nije poput grčkog, ali je previsok da bi dugoročno bio održiv. Hrvatske obveznice sve su tri velike bonitetne agencije svrstale u kategoriju smeća. Hrvatska je preživjela najdulje razdoblje recesije i sada raste umjerenom stopom od 2,9 posto godišnje. Što biste sugerirali Vladi: da stisne financijski pojas sve dok se stope rasta ne pojačaju ili da popusti disciplinu kako bi dala impuls ekonomiji?

– Hrvatski rast i način trošenja značajno su se popravili u proteklih nekoliko godina. Ekonomija raste treću godinu zaredom, nakon duge recesije. Dobar rezultat fiskalne politike na kraju 2016. i izlazak iz europske procedure prekomjernog deficita u lipnju ove godine također su važna postignuća koja odražavaju Vladinu posvećenost fiskalnoj konsolidaciji. Ipak, krajnji rezultat još je slabiji od razine na kojoj je bio prije velike globalne financijske krize, a nezaposlenost je i dalje dvoznamenkasta. Javni dug i potrebe za financiranjem ostaju visoki, što je ključan izvor ranjivosti. Zato, sada kad se rast vratio, najbolje je vrijeme za daljnju konsolidaciju kako bi se fiskalnoj politici napravilo prostora za manevar kada se ciklusi ponovno okrenu. Ključne komponente fiskalne prilagodbe koja je prijateljska rastu uključivale bi umjereni porez na nekretnine, dok bi se velika javna administracija pojednostavljivala, što uključuje i njezinu lokalnu razinu, dok bi se smanjivao broj državnih agencija koje stvaraju nepotrebne birokratske barijere biznisu. Racionaliziranje i bolje usmjeravanje ekstenzivnog sustava socijalnih povlastica također bi povećalo poticaje na rad, dok bi se i dalje štitile najranjivije grupe stanovništva. Takve mjere, kao i druge strukturne reforme koje služe poboljšanju poslovnog okruženja i za domaće i za strane ulagače, poduprle bi rast i stvaranje radnih mjesta.

 

• Hrvatska će uskoro pokrenuti prve korake za ulazak u eurozonu. Za jesen je najavljena javna rasprava o euru. Opet se otvara vječno pitanje hoćemo li izgubiti monetarni suverenitet i koliko je usvajanje zajedničke europske valute pametna odluka?

– Jasno mi je zašto zemlja poput Hrvatske sama sebi postavlja takvo pitanje jer je već danas njezina monetarna politika u velikoj mjeri ograničena zbog visoke euroiziranosti, što se opet dogodilo zbog povijesnog straha od visoke inflacije. Jasno je i da su potrebne reforme kako bi Hrvatska, jednom kada usvoji euro, funkcionirala. To nisu ni po čemu drukčije promjene od onih koje Hrvatska mora napraviti u svakom slučaju, neovisno o euru.

 

• Treba li Hrvatska ubrzati svoj put prema eurozoni ili u tim koracima treba biti pažljivija nego dosad? Gdje vidite najveće prednosti eura, a gdje se usvajanje zajedničke valute i dalje može smatrati opasnim?

– Hrvatska je već profitirala od članstva u Europskoj uniji boljim pristupom tržištu te strukturnim i kohezijskim fondovima, kao i provođenjem reformi koje su poboljšale upravljanje. Nadalje, kriteriji za približavanje igraju važnu ulogu u ohrabrivanju usvajanja zdravih makroekonomskih i financijskih politika i okvira. Priključivanje eurozoni može produbiti benefite od europske integracije, ali određivanje kada je za to najbolji trenutak je nešto što Hrvatska sama treba odlučiti i dogovoriti s institucijama EU-a. U međuvremenu, važno je da hrvatska ekonomija ostane dinamičnija i izdržljivija. To je fokus naših savjeta za Hrvatsku.

 

• Na nedavnoj konferenciji u Dubrovniku govorili ste o institucijama demokratskog sustava i o tome kako ljudi očekuju da se njihov razvoj događa evolucijski, da se događa s vremenom, te ste upozorili da je ta predodžba pogrešna.

– Treba vidjeti veliku sliku, prepoznati jesu li se institucije razvile u pravom smjeru. Pogledate li bivše planske ekonomije, one su odvalile velik dio puta u razvijanju svojih institucija, ali i dalje moraju prijeći velik dio puta. Neke su se zemlje u tome pokazale izuzetno uspješne. Uspjele su osigurati nezavisnost svojih središnjih banaka – i moram reći da je nezavisnost središnjih banaka ključna; čak i tamo gdje danas imaju najviše nezavisnosti, neprekidno rade pod velikim pritiskom i prijetnjom smanjivanja te nezavisnosti. To je neprekidna bitka. Ne možete ni trenutak ostati mirni.

 

• Bili ste glavni pregovarač u krizama u Grčkoj, Portugalu, Ukrajini i na Islandu. Smatrate li da je i za te krize bila kriva nedovoljna razvijenost kvalitetnih institucija?

– Kada pogledam te slučajeve u koje sam bio sam duboko uključen, imovina islandskoga financijskog sustava bila je dopuštena da naraste na veličinu 12 BDP-a. Grčka i Portugal su zemlje koje su na početku izvukle golemu korist od uvođenja eura, od niskih kamatnih stopa i lakših uvjeta financiranja, ali u Grčkoj se to brzo pretvorilo u izvor financiranja neodrživih fiskalnih iskoraka, što je bila očita pogreška institucija koje kreiraju i provode politiku. U slučaju Portugala problem je bio mješavina fiskalnih pitanja i pretjerano financiranje privatne potrošnje. Govorimo o različitim slučajevima i različitoj vrsti problema. U Ukrajini je, primjerice, riječ prije svega o velikoj zemlji koja se našla pred velikim tranzicijskim problemima. To je zemlja koja je do samog početka tranzicije bila dio Sovjetskog Saveza, što je samo po sebi donijelo specifičan set problema. Svi ti slučajevi bili su međusobno vrlo različiti i naša rješenja, koja smo predlagali tim zemljama, morala su biti vrlo različita. Zato zamjerka da MMF prema svim zemljama postupa jednako i da za sve nudimo jednak recept za izlazak iz krize jednostavno nije točna. Programe krojimo prema situaciji u kojoj se pojedina zemlja nalazi. U svim tim slučajevima, međutim, pokazala se potreba za jačanjem institucija. U Grčkoj smo napravili velik posao kako bi reformirali i poboljšali poreznu upravu. To je bio jedan od ključnih problema.

 

• Island je bio vrlo brz u obračunu s krizom…

– Islandski program je morao biti drukčiji, djelomično zbog toga što zemlja nije u eurozoni. Tu se najviše pokazalo kako ova ideja da MMF sve zemlje tjera na čeličnu štednjunije istinita. Islandu smo u prvoj godini oporavka dopustili da svoj fiskalni deficit podigne od nule na 14 posto BDP-a. Nismo u tom razdoblju tražili nikakve mjere stezanja troškova. Željeli smo da se ekonomija stabilizira prije nego što počnemo s fiskalnim prilagodbama. Island je, naravno, imao prostora za to povećanje. Moglo se dopustiti da se to dogodi. U drugim slučajevima taj prostor ne postoji. Po tome se Grčka i Island uopće ne mogu uspoređivati.

 

• Na početku krize, kada su se zaredom urušavali Irska, Portugal, Grčka i Italija, koja se i danas nalazi na rubu kolapsa, činilo se da bi se mogla urušiti cijela eurozona. Danas se takva mogućnost više ne čini vjerojatnom. Koliko se eurozona promijenila od krize do danas?

– Eurozona je napravila značajan pomak nabolje od 2010. godine. Tada nije postojao nikakav mehanizam za suprotstavljanje mogućim krizama. Te zaštite danas postoje. Napravio se velik korak na putu uspostavljanja bankarske unije. Ona još nije dovršena, ali napravljeni su značajni pomaci prema tome da se to uskoro dogodi. Danas postoji jedinstveni nadzorni mehanizam unutar Europske središnje banke (ECB) koja sada nadzire sve velike banke u eurozoni. Oni još uvijek trebaju razvijati zajedničko osiguranje depozita i za to će im trebati vremena. Slabiji su rezultati u uspostavljanju zajedničke fiskalne politike. Junckerova je inicijativa (za poticanje europskih infrastrukturnih projekata), naravno, dobrodošla, ali ona ima ograničen utjecaj. Ipak, mislim da je u mnogo točaka postignut značajan napredak. Ako pogledamo današnju eurozonu, prvo ćemo vidjeti dobru stranu oporavka. Rast je uhvatio ritam u cijeloj eurozoni i mi smo morali svoja predviđanja korigirati nabolje. To je pozitivno iznenađenje. Makroekonomski uvjeti u eurozoni danas su dobri, fiskalna politika je blago ekspanzivna, ali to je odgovarajuće ovom trenutku uzlaznog ciklusa. Monetarna politika treba ostati prilagodljiva jer inflacija je još značajno ispod ciljane. Problem je neujednačena distribucija fiskalnog prostora između zemalja. Zemlje koje imaju fiskalni prostor ne trebaju podržavati ekonomiju jer su blizu punoj zaposlenosti. I dalje postoje zemlje koje imaju vrlo mali ili nikakav prostor za povećanje fiskalnog deficita, zato što su visoko zadužene, i te zemlje moraju nastaviti s konsolidacijom i u tom procesu bi trebale biti brže nego što su danas. Ali imate i druge zemlje koje imaju značajan prostor za manevriranje troškovima države, poput Njemačke.

 

• Može li se smanjiti ta vrsta neravnoteže prije nego što unija ne postane i politički čvršće povezana?

– Eurozona se nalazi pred izazovom da poveća potencijale rasta. I dalje je velika razlika između rasta produktivnosti u pojedinim zemljama. To je dugoročno neodrživo – te zemlje s niskom produktivnošću moraju svoje nacionalne politike prilagoditi njezinu povećanju. To je jedan od temeljnih zahtjeva u popravljanju eurozone. U protivnom, imat ćete nemali broj zemalja koje će zapeti u produljenoj stagnaciji, zbog nedostatka strukturnih reformi.

 

• O tim se reformama stalno govori, ali mnogi ljudi zapravo ne znaju što se pod tim imenom podrazumijeva. Boje se mogućih negativnih promjena…

– Mislim da je to na nekoj višoj razini prilično dobro prihvaćeno. Sada je težak posao na političarima koji te reforme trebaju predstaviti svojim biračima i uvjeriti ih u njihovu nužnost. Naravno, teško je generalizirati, u svakoj zemlji strukturne reforme podrazumijevaju drukčiji komplet nužnih promjena. Na primjer, pogledajte Francusku: svima je jasno da tamo slijedi čvrsta reforma tržišta rada. To je vrlo važna reforma.

 

• Kakve posljedice eurozona može očekivati od Brexita?

– Brexit definitivno nije dobar ni za Ujedinjeno Kraljevstvo, ni za Europsku uniju. Moramo čekati da vidimo kako će se tim procesom upravljati prije nego što zauzmemo neko stajalište o dugoročnom utjecaju. Ono što znamo danas, to je da se već jasno vidi negativan utjecaj tog procesa u Velikoj Britaniji. Funta je značajno devalvirala, rast cijena počeo je nagrizati prihode građana što je posljedično dovelo do pada privatne potrošnje, a to uvijek vodi prema zaustavljanju rasta. Na dulji rok, međutim, mi za realne procjene tek trebamo vidjeti kako će teći pregovori između UK i europskih partnera.

 

• Možemo li zasad reći da je iznenađenje koje je donio Brexit poslužilo kao otrježnjujući trenutak za EU, točka nakon koje se EU okrenuo u boljem smjeru?

– Europa ima reputaciju kontinenta koji se služi krizama kako bi pokretao promjene. Velik dio europskih integracijskih procesa dogodio se u velikoj mjeri kao odgovor na krize. Moguće je da događaji poput Brexita posluže kao katalizatori za preusmjeravanje kontinenta u pozitivnom smjeru.

 

• Gdje, kao MMF-ov prvi čovjek za Europu, vidite danas najslabije i najopasnije točke za EU?

– Kada razmišljam o mogućim rizicima, u kratkom roku ih ne vidim puno i ne bih bio iznenađen da opet moramo revidirati naše prognoze nabolje, za nekoliko sljedećih tromjesečja. Mislim da smo u dobrom razdoblju. Rast je robustan. Na srednji rok, i na starom europskom Zapadu, kao i u Istočnoj Europi, vidimo manje potencijala za rast od onih koje smo vidjeli prije krize. Više je razloga za to, od demografskih do smanjivanja produktivnosti.

 

• Dugo ste bili u Srbiji. Kako danas s europske razine vidite razvoj te države?

– Današnji program koji imamo u Srbiji značajno je uspješniji od prijašnjih. Proveli su značajne strukturne reforme i vidjeli smo kod njih značajnu konsolidaciju državnih troškova. To su dobre vijesti.

 

• Jeste li zadovoljni utjecajem kakav Europska središnja banka danas ima u eurozoni ili smatrate da bi taj utjecaj trebao biti jači?

– ECB je potpuno nezavisna institucija i on je tu svoju nezavisnost pokazao. Mislim da je to dobro. Protukrizni mehanizam je danas također dobro razvijen.

 

• MMF je u permanentnom procesu promjena još od azijske krize 1997. godine. Snažni pritisci na instituciju dolaze iz globalnih nevladinih organizacija, ali i od renomiranih znanstvenika poput nobelovaca Josepha Stiglitza, Paula Krugmana, francuskog superstara Thomasa Pikettyja. Gdje vidite MMF u budućnosti?

– Već smo pokazali golem kapacitet za unutarnje promjene i prilagodbu mijenjajućim okolnostima. Još prije nekoliko godina nevladine su organizacije dizale barikade i organizirale prosvjede pred sjedištima Svjetske banke i MMF-a. Danas oni zajedno s nama raspravljaju o važnim problemima, primjerice tijekom proljetnih i godišnjih sastanaka. Mi danas često počinjemo važne rasprave, poput problema u globalnoj distribuciji bogatstva, prije nego što ti problemi postanu vrući u javnosti. Mi smo u Davosu prije nekoliko godina upozorili na problem nejednake raspoređenosti plodova globalizacije. Pojačali smo i raspravu o problemima spolne nejednakosti. Kapacitet institucije da se prilagođava svjetskim potrebama nikad nije bio veći.

 

Viktor Vresnik, Jutarnji list, http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/intervju-s-mmf-ovim-direktorom-za-europu-smanjite-broj-agencija-racionalizirajte-socijalu-i-uvedite-porez-na-nekretnine/6391529/