Samozatajnost Viktora Šerbe

Umjetnik uživa u svome radu, u ocjeni i procjeni vlastitih umjetničkih dosega

Imao sam izimno zadovoljstvo u proteklom razdoblju, od nekih dvadesetak godina, napraviti nekoliko razgovora (svaki sam ga puta jedva nagovorio, pristao je ali s teškom mukom, odmahujući rukom) s dubrovačkim umjetnikom, akademskim slikarom, Viktorom Šerbuom, u povodu izložbi njegovih djela, objave reprezentativne monografije ili smo jednostavno razgovarali o temi kako slikar vidi svijet oko sebe, komentirajući različite pojave, kada je pomalo i bio začuđen i iznenađen,i objavljujući ih  u nizu glasila, od dnevnih novina, tjednika a u zadnje vrijeme i na portalima.

Viktor Šerbu realizirao je izniman opus, razdijeljen u nekoliko ciklusa, od nepotrošivog motiva Grada (Dubrovnika) u kojima je doista, na svoj specifičan način izveo niz izvrsnih ulja, otočkih pejsaža, mrtvih priroda, aktova, slikajući u ulju, na platnu, drvu, u raznim formatima ali uvijek vrlo ekspresivno bilježeći na svoj pjesnički način mijene koje se događaju svijetu i ljudima, i one dobre i one loše, vodeći svoj kist u lepršavom kretanju po obrisima motiva, progovarajući kroz svoj snažni ali ne robusni već lirski kolorizam o svijetu oko sebe, o ljepotama koje se ne smiju zaboraviti, o jednostavnosti jutra, o susretu s morem o pogledu koji se zadržao na nekoliko jabuka na sredini staroga stola pa sve do mitske privlačnosti mladih žena i njihovih nagih tijela i velikih ploha gradskih palača i posve tihih zakutaka skrivenih vrtova.

Istodobno moramo ukazati na vrlo važnu komponentu života Viktora Šerbua, riječ je o slikarevoj samozatajnosti, povučenosti i o njegovoj iskrenoj, nepatvorenoj zaljubljenosti u slikarstvo, o respektu koji osjeća prema svakom potezu koji učini s kistom, prema svakome motivu koji ga privuče. Da, umjetnik uživa u svome radu, strog je u ocjeni i procjeni vlastitih umjetničkih dosega, kontinuirano tražeći mogućnost svog osobnog  pristupa, osobenog i karakterističnog izražavanja.

Viktor Šerbu je slikar svjetla i ljepote, zanosne arhitekture koja se krije u sjeni, geste osobe koja nam je nenamjerno promaknula a tako je puno kazivala, dijela staroga trga koga je preplavilo cvijeće i prikrilo nedostatke i rane što mu ih je nanijelo vrijeme i naravno tihe i otmjene, nježne erotičnosti djevojaka, mističnih portreta žena, čudesnih očiju. Opus Viktora Šerbua bez ikakve  dvojbe zauzima vrhunce suvremene hrvatske umjetnosti (na to je posebno ukazala, prije par godina objavljena reprezentativna monografija o njegovu djelu), ističući se kolorizmom i snagom ekspresije, te realizacijom obimnog i značajnog opusa s nekoliko ciklusa koji se skladno, međusobno prepliću. Viktor Šerbu je iskreni umjetnik, zanijet, očaran ljepotom, skladom jednostavnosti, čovjek koji je cijeli svoj život posvetio umjetnosti, doprinoseći joj svojim nadahnutim i nesvakidašnjim opusom.

Miroslav Pelikan