Hrvatski Fokus
Hrvatska

Obmana koja pogoduje vladajućoj klasi

"Antifašistički" pokreti u službi samoproglašene globalističke "svjetske elite"

 
 
Europski "Antifa" pokret, koji nije homogen i riječ je o galaksiji bezbroj lokalnih ogranaka iz svih zemalja Europske unije i šire, od kojih mnogi djeluju upravo suprotno načelima koja navodno zastupaju. Doduše, svi koriste istu simboliku, crvenu zastavu s bijelim krugom u kojem se nalaze dvije male zastavice, crvena i crna. Nazivaju se "Antifašistička akcija", "Antifašistička fronta" i slično. Međutim, obzirom da ne djeluju koordinirano, mnoge od njih zaista zaslužuju to ime, ali mnoge ne.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/08/rca.jpg
Pierre Lévy, francuski filozof, teoretičar kulture i medija, znanstvenik koji se specijalizirao za razumijevanje kulturnih i kognitivnih utjecaja digitalnih tehnologija i fenomena ljudske kolektivne inteligencije, za Comité Valmy upozorava na ovu opasnost. S punim pravom, jer je kod neonacističkih pokreta sve jasno i tu se nema što raspravljati, stoga su pokreti koji sebe nazivaju "antifašističkima", a djeluju u službi oligarhije puno opasniji, jer apsorbiraju iskrene i uvjerene antifašiste, koji onda počnu djelovati u sasvim suprotnom smjeru. Pierre Lévy upozorava kako su neki od ovih pokreta, dok tvrde da se bore "crne nacističke kuge", pokazali da su i sami fascinirani upravo neonacističkim metodama.
 
Samozvani "antifašisti" redovito traže da budu u središtu pozornosti i 4. lipnja 2017. su se u Parizu sukobili s policijom i to prilikom manifestacije kojom su željeli odati počast mladom Clementu Mericu, koji je umro 5. lipnja 2013. Militanti i simpatizeri ovog pokreta su također priopćili kako se pridružuju "Pariškim noćima", mobilizaciji sindikata u borbi protiv novog neoliberalnog "Zakona o radu" francuskog predsjednika Hollandea.
 
Na marševima, na kojima je znalo biti i nekoliko stotina mladih, uzvikivalo se "kako svi mrze policiju", ali je to slogan koji ne govori ništa o njihovoj političkoj misli. U stvari, riječ je o poznatom sloganu "All Cops Are Bastards", skraćene verzije "A.C.A.B" koju su mnogi vidjeli kao grafite ispisane diljem europskih gradova. No, u političkom smislu, to je isprazni slogan kojeg koriste gotovo svi, od radikalne desnice i neonacista do anarhista, preko navijačkih skupina sada do mladih francuskih "antifašista".Međutim, Pierre Lévy piše kako ova mladež, urlajući protiv policije i ponosno se nazivajući "antifašističkim" imenom, nije uopće vodila bitku protiv policije, nego su u stvari fizički napali novinare i ranili više desetak članova najvećeg francuskog CGT sindikata, koji su bili zaduženi za održavanje reda u događajima 12. svibnja.
 
Takozvani pokret "Antifa" je nejasan u Francuskoj i Njemačkoj
 
Naime, u Njemačkoj su aktivisti pokreta "Antifa" 28. Svibnja 2017. napali visoku dužnosnicu stranke Die Linke, Sarah Wagenknecht, koju su kritizirali zbog njenog stava oko migracijske krize. Sarah Wagenknecht uporno upozorava da Njemačka ne može primiti sve imigrante bez ikakvih kriterija, a posebno je aktivna oko ove teme bila nakon nakon otvaranja granica i izjave od prošlog ljeta Angele Merkel "kako su svi imigranti dobrodošli". Sarah Wagenknecht je izjavila da je njemačka kancelarka licemjerno prizivala priljev jeftine radne snage, na čemu su joj zapljeskali poslodavci, a stvorila je još veću konkurenciju među radnicima.
 
Takozvani pokret "Antifa" je posebno nejasan u Francuskoj i Njemačkoj i povezuje se s ideolozima i aktivistima koji su posvećeni prokazivanju neonacističkih i fašističkih pojedinaca ili skupina."Etiketu "fašista" ili "neonacista" naši moderni inkvizitori prilijepe svima onima koji preispituju komunističku tradiciju i koji gaje simpatije prema krajnjoj desnici", piše Pierre Lévy, ali ovdje ne treba miješati francuske nacionaliste s fašistima, jer su francuski nacionalisti za vrijeme Drugog svjetskog rata isto činili Pokret otpora, dakle, također su bili antifašisti.
 
Tijekom '90-ih je, tipično lovu McCarthyja na američke komuniste, pokret "Antifa" pokušao utjecati na Komunističku partiju Francuske, koja se zbog toga morala odlučiti između očuvanja nacionalnog suvereniteta i široke narodne podrške koju je imala u bazi ili podrške socijalistima i prihvaćanja europskih integracija. Na kraju je prevladala ova druga linija, s posljedicama koje su poznate, a sve zbog optužbi da je odustajanje od europskih integracija francuski nacionalizam, koji u stvari i nema veze s komunizmom.Unutar partije su zagovornici nacionalnog suvereniteta optuženi za "nacionalizam" i "Antifa" aktivisti su ih osuđivali gotovo kao "naciste" i "crnokošuljaše", što je apsurd.  
 
Danas, četvrt stoljeća poslije, neke stranice specijalizirane za traženje "crnokošuljaša" prokazuju sve one "sumnjivih uvjerenja". Cyber-inkvizicija radi punom parom. List Fakir i njegov urednik François Ruffin, autor filma "Hvala gazda!" nije uspio izmaći ovoj inkvizicijskoj lomači i kriv je što je branio protekcionizam i tako je, naravno, postao "nacionalist" i simpatizer ekstremne desnice. O bilo kakvoj kritici LGBT pokreta da ne govorimo. Bilo kakva kritika, čak i najnevinija ili ona koja dolazi s pozicija ljevice i u biti je konstruktivna, postaje "fašizam".
 
Nedavno su u Njemačkoj održani prosvjedi za mir, čiji se sudionici često prokazuju da su simpatizeri Rusije, a dio pokreta "Antifa" ih nije podržao i nazvao ih je "sumnjivima", obzirom da na njima nisu bili samo ljevičarski aktivisti, nego i mnogi neispolitizirani mladi, a neki možda i pod utjecajem Pegide ili drugih pokreta. Naši aktualni sljedbenici McCarthyja nisu gubili vrijeme i brzo su osudili ovaj iskreni pokušaj poziva na mir i na smirivanje strasti na europskom kontinentu.Otvorenost za dijalog s aktivistima nekih "Antifa" ogranaka, jer ovdje govorimo o dijelu Njemačkoga i Francuskog pokreta, jednak je onome kojeg imaju fanatični zaštitnici planeta ili apsolutne i manijakalne štednje svega i svačega, čime se navodno bore protiv gospodarskog razvoja, nuklearne energije ili ugljena. S druge strane, "antifašisti" ne samo da imaju svoje teologe, pravnike i istražitelje, nego mnogi izgledaju upravo kao policija. Nose kacige, maskirani su i često su im toljage veći argumenti od retorike, tako da je uspostaviti dijalog s njima prilično teško. Možda i stoga što su im ideje puno kraće od toljaga koje nose.
 
Pierre Lévy piše kako iz iskustva zna da je nepotrebno, pa čak i opasno pokušati razgovarati s njima. On naglašava da se među "Antifa" skupinama ne može pronaći ideološka homogenost, ali neki detalji ipak privlače pažnju.Na primjer, priopćenjem kojim su popratili napad na njemačku dužnosnicu stranke Die Linke, Sarah Wagenknecht, "antifašisti" su je optužili "zbog njezinih negativnih istupa i kritika Europske unije i Sjedinjenih Država". Osim toga, iste skupine u Njemačkoj redovno stigmatiziraju anticionizam i poistovjećuju ga s antisemitizmom, što je potpuno netočno, jer su brojni poznati Židovi također anticionisti.
 
"Antifa" aktivisti su ogorčeni zbog načina na koji se "siluje" Izrael i na njihovi skupovima se mogu vidjeti transparenti sa sloganom: "Nikad uz iranski režim!"Ovaj paradoks nije zanemariv, posebno ako se uzme u obzir evolucija židovske države, čija vlada, čak i aktualna, ubrzano srlja prema stvarnom desničarskom ekstremizmu. Dovoljno je vidjeti aktualni sastav vlade Netanjahua i Knesset da bi stvari postale jasnije. Situacija koja kao da nimalo ne smeta našim zapadnjačkim "antifašistima", a nisu se posebno uznemirili ni zbog situacije u Ukrajini.
 
Iako nije tajna da su revoluciju "EuroMaidan" pripremili, nadzirali i proveli ukrajinski neonacisti u sprezi sa zapadnim, prije svega američkim službama, njemački "Antifa" pokret je objavio tek nekoliko šturih priopćenja u kojem upozorava na nacističke skupine koje sudjeluju u "revoluciji". To je priopćenje potpisalo tek nekoliko ogranaka i pojedinaca iz gradova diljem Njemačke. Nakon 2014. godine u Ukrajini se više ne događa ništa. Sve je palo u zaborav i to više nije bila tema o kojoj treba raspravljati. Ukrajinu su uglavnom spominjali samo talijanski ogranci "Antifa" pokreta, od kojih ni danas većina ne priznaje vlast u Kyivu.
 
Navodni "antifašisti" su obmana u službi oligarhije i vladajućih klasa
 
Očito je laskavo dobiti naslov "antifašist". Ipak, bilo bi korisno ovoj riječi dati njezin pravi smisao. Povijesno gledano, fašizam kao izraz i ideologija je rođen u Italiji u vrijeme Mussolinija, a u razdoblju između dva svjetska rata je u mnogim zemljama taj povijesni fenomen ostvario svoje ciljeve i uspostavljene su krvave diktature u službi dominantnih kapitalističkih snaga. Naravno, ne treba isključiti da će možda jedan dan netko ponovno ustvrditi da bi se takvo što opet moglo pokazati korisnim.Međutim, treba napomenuti da su se u posljednjih nekoliko desetljeća izmislili puno učinkovitiji načini za održavanjem dominacije nad cijelim društvenim skupinama. Iza svega stoje skupine koje brane iste ideje. Pod izgovorom internacionalizma traži se ukidanje nacionalnog suvereniteta, što bi navodno bila "istinska demokracija", a narodni suverenitet bi trebao biti predan u ruke nadnacionalnih tijela. Naravno, tu je i promocija "socijalnog dijaloga", za što postoji i specijalni povjerenik u Bruxellesu.
 
U stvari, svjedočimo onome što je La Boétie svojevremeno nazvao "dobrovoljnim ropstvom". Za provedbu ovih ideja su navodni "antifašisti" vrlo korisni. Što je još gore, oni su obmana koja pogoduje vladajućoj klasi. U svojoj borbi protiv neonacističke kuge, neki ogranci europskog "Antifa" pokreta kao da su fascinirani metodama onih protiv kojih se navodno bore. Za kraj se Pierre Lévy poigrao s navodnicima i kaže da bi trebalo razmišljati o njihovom premještanju, nazivajući ih umjesto toga "anti" – fašistima.
 
"Antifa" Hrvatske i jugoistočne Europe
 
U Hrvatskoj se antifašizam uglavnom veže i za socijalizam ili komunizam, unatoč činjenici da su borci antifašističkog pokreta u Drugom svjetskom ratu samo u malom postotku bili članovi Komunističke partije. No, ni njoj ne treba oduzeti ulogu koju je imala u podizanju ustanka. Bez obzira na sve, dio simpatizera i aktivista "Antifa" pokreta u nas samo deklarativno baštini ideje socijalizma, antifašizma i antiimperijalizma.Već u pojašnjenju što je "Antifa" pokret, što stoji i na njihovoj službenoj stranici, navodi se "kako antifašizam nije ideološko, nego duboko ljudsko opredjeljenje, koje je suprotnost fašizmu koji zatire sve ono što jest ljudsko u čovjeku i društvu". Ovom se definicijom, dakle, hrvatski i regionalni "Antifa" pokret, odnosno jedan od pokreta, ograđuje od socijalizma i komunizma kao ideologije.
 
"Antifašistička fronta okuplja aktiviste s područja jugoistočne Europe koji se bore protiv fašizma. Antifašizam izvire iz potrebe čovjeka da se bori za slobodu i za ravnopravnost i protiv svakoga oblika ugnjetavanja ili diskriminacije. Onaj tko tu potrebu osjeti u sebi i tko ima hrabrosti pretočiti je u konkretna stanovišta i aktivnosti, taj je iskreni antifašist. Danas smo u situaciji da moramo reafirmirati ne vrijednosti antifašizma, nego antifašizam kao vrijednosni sustav. To je nasušna potreba. To je imperativ za svakoga kome je istinski stalo do čovjeka, do napretka i do mira i sklada društvene zajednice. A to se može postići jedino kontinuiranim, dosljednim i jasnim djelovanjem. Antifašizam nije ideološko opredjeljenje nego duboko ljudsko, kao suprotnost fašizmu koji zatire sve ono što jest ljudsko u čovjeku i društvu", stoji u na facebook stranici "Antifašističke fronte".
 
Ne ulazeći u stavove po pitanju Izraela ili Irana, Arapskog proljeća i Ukrajine, znakovita je najnovija teza kojom "Antifašistička fronta" oštro osuđuje vladu Venezuele, gdje se izravno referira na ostale progresivne vlade Latinske Amerike i iznosi poznatu tezu Washingtona o nesposobnosti vlade Venezuele i drugih vlada, te kako su one u biti neomarksističke, koje se nisu odmakle od komunističke dogme iz XIX. stoljeća.Tako 8. lipnja 2017. "Antifašistička fronta" Hrvatske i jugoistočne Europe, komentirajući prikupljanje potpisa za referendum o opozivu Nicolasa Madura u Venezueli, piše sljedeće:
 
"Socijalističke ili neomarksističke stranke nigdje u svijetu nisu stvarno socijalističke. One se ne zalažu za radikalnu promjenu nehumane kapitalističke ekonomije i stavljanje potreba čovjeka ispred interesa kapitala, već žele dokazati da mogu upravljati krupnim kapitalom. Sve te neomarksističke stranke i strančice fokusirane su jedino na vlast i smatraju da su oni jedini koji smiju imati vlast u svojim rukama. Nemaju nikakve stvarne ideje kako popraviti životni standard ljudi, jer im marksistička dogma ne dozvoljava da razvijaju kritičko mišljenje izvan parametara "vrijednosti" postavljenih još u XIX. stoljeću. Tako da ovo nije bila socijalistička utopija nego režim prožet korupcijom i kriminalom. Baš nas zanima kada će netko odgovarati za nestalih 300 milijardi iz fonda za konverziju deviza! Sad će mnogi "ljevičari" reći da su ih uništili Amerikanci, CIA, ali to je samo izgovor zatvorenog uma neomarksističke ideologije, nesposobnog da razmišlja izvan parametra nametnutih vrijednosti."
 
Iz navedenog se da zaključiti da su Hugo Chávez i njegovi sljedbenici bili željni vlasti, da su marksističke stranke, koje se navodno drže komunističkih dogmi iz XIX. stoljeća, nesposobne voditi zemlju i da su posvećene korupciji, a da ničim nisu doprinijeli poboljšanju životnog standarda stanovništva. Naravno, alternativa mogu biti samo nove proameričke neoliberalne vlade, jer treće opcije u Latinskoj Americi nema.Pisati što su sve za siromašne, ponižene i potlačene učinili, kako ih naziva jedan od naših ogranaka "Antifa" pokreta,  "neomarksisti željni vlasti", bilo bi previše. No, kada je već u pitanju Venezuela, navedimo nekoliko detalja koje ovaj takozvani "antifašistički" pokret prešućuje.
 
Hugo Chávez je u Venezueli postao predsjednik nakon desetljeća smjenjivanja stranaka desnog i lijevog centra na vlasti, a obje opcije su zapravo bile sluge politike Međunarodnog monetarnog fonda i Sjedinjenih Američkih Država. Iako ga se prikazivalo kao autoritarnog diktatora, na prvim izborima 1998. je dobio 56 % glasova, iznenadivši sve analitičare. Ostao je na vlasti do smrti u ožujku 2013. godine, a na prethodnim je izborima dobio 60 % glasova. Tijekom svojih mandata je uspio probuditi nadu u cijeloj Latinskoj Americi i utjecati na promjene u Nikaragvi, Boliviji, Brazilu, Urugvaju, Ekvadoru i Argentini. Njegov politički program je bio jačanje nacionalnog suvereniteta, ekonomsko osnaživanje, borba protiv socijalne nejednakosti, borba protiv nepismenosti i za učinkovitiju zdravstvenu zaštitu i da to bude besplatno za sve.
 
Hugo Chávez je na Zapadu prikazivan kao cirkuski klaun, a sada ga "antifašisti" optužuju da je bio vođa neomarksističke svite željne vlasti i novca. Naravno, to je samo zato jer se nije htio podvrgnuti diktatu Međunarodnog monetarnog fonda i bio je vrlo neugodan za SAD. Samo zbog toga moramo vjerovati da je Venezuela četvrta zemlja svijeta po stopi ubojstava i na samom vrhu po korupciji.Da sažmemo, tijekom Chávezove vladavine, prije svega zahvaljujući prihodima od prodaje nafte koja je nacionalizirana, pokrenuti su razni socijalni programi, koji u potpunosti opovrgavaju tezu "kako on i njegovi neomarksisti nisu imali nikakve stvarne ideje kako popraviti životni standard ljudi, jer im marksistička dogma ne dozvoljava da razvijaju kritičko mišljenje izvan parametara vrijednosti iz XIX. stoljeća". Jedan od programa je "Mision Barrio Adentro", posvećena besplatnom zdravstvu, posebno u siromašnim četvrtima, gdje su postavljeni obiteljski liječnici, izgrađene klinike, integrirani dijagnostički centri i specijalizirane bolnice. Za osposobljavanje osoblja se pobrinula Kuba, koja ima jedan od najboljih zdravstvenih sustava u svijetu, kako u pogledu učinkovitosti, tako i rezultata.
 
Tu je i "Mision Robinson", posvećen opismenjavanju stanovništva, kroz koju je čitati i pisati naučilo milijun i pol ljudi. "Mision Ribas" se bavi završetku srednjoškolskog obrazovanja. "Mision Sucre" je posvećena potpori sveučilišnim studentima. Postoje i drugi socijalni programi Chávezove vlade, kao što je "Mision Negra Hipolita", posvećena oporavku i resocijalizaciji marginaliziranih i "Mision Sonrisa", čiji je cilj osigurati proteze ljudima koji ih sebi ne mogu priuštiti. UNESCO je 2005. Venezuelu proglasio zemljom bez nepismenosti, a veliki ugled uživa u agenciji FAO, kao svjetski primjer u borbi protiv gladi i siromaštva.Sve su ovo naši "antifašisti" prešutjeli, iako je dokazano da je vlada Venezuele u šesnaest godina, odnosno od 1999. do 2015. uložila 732 milijarde dolare u socijalne projekte ili 64 % od ukupnih prihoda u zemlji!
 
Pothranjenost je smanjena za 57 %, glad je smanjena sa 21 % na 5 %, minimalna plaća radnika je povećana za 30 puta, a drastično je smanjena stopa smrtnosti novorođenčadi.Nepobitno da su geopolitički interesi doveli do oštrog pada cijena nafte, glavni izvor prihoda Venezuele, što je usporilo provedbu projekata, ali zazivati ili pravdati dolazak na vlast neoliberalne i desničarske opciju, i to  od strane "antifašista", zaista je van svake pameti. Nicolas Maduro je najavio postupno napuštanje ovisnosti o nafti i povećanje ulaganja u poljoprivredu i obnovljive izvore energije, ali za to treba vremena.
 
Kako tvrdi "Antifašistička fronta", "sad će mnogi ljevičari" reći da su ih uništili Amerikanci, CIA, ali to je samo izgovor zatvorenog uma neomarksističke ideologije, nesposobnog da razmišlja izvan parametra nametnutih vrijednosti".Komplimenti na razmišljanju i stavljanja pod navodnike "ljevičare" koji se usude primijetiti da iza situacije u Venezueli stoji dug i mukotrpan rad destabilizacije zemlje od strane Washingtona i njihovih vazala, čak i u obliku nevladinih udruga i lažnih "ljevičarskih" i "antifašističkih" pokreta i organizacija. SAD su Cháveza prvo pokušale svrgnuti državnim udarom 2002. godine, a kasnije su nastavile podrivati zemlju na bezbroj načina, što je Venezuelu na kraju dovelo do situacije u kojoj se danas nalazi. Ona nije beznadna, iako je jasno da pomoć izvana ne može očekivati od ovakvih i njima sličnih "progresivnih stranaka", pokreta, udruga i organizacija, koje su se posvetile inkvizitorskom poslu prokazivanja pravih neonacista, ali i da tu etiketu daju jednoj Sari Wagenknecht, njemačkoj ljevičarki koja se usudila kritizirati Angelu Merkel, Bruxelles i SAD.
 
Da ne bi ostalo prešućeno, spomenimo i famoznih 300 milijardi dolara, koje su, prema našim vrlim "antifašistima", ukrali Chávez i njegovi suradnici u Venezueli.Nedavno je Reuters objavio članak kako bivši ministar iz Chávezove vlade Hector Navarro ima dokaze o nestanku tog novca iz fonda za konverziju deviza. Međutim, istina nije ni približno onakva kakvom je u nekoliko redaka opisuje Reuters. Činjenica jest da je Hector Navarro kritizirao postojeći ekonomski model u Venezueli, kojeg naziva "državnim kapitalizmom". Kritizirao je postojeću korupciju, nepotizam i neučinkovitost.Međutim, za 300 milijardi dolara koji su nestali između 2003. i 2012. godine, nestali su iz blagajne nacije, kaže da su 200 milijardi dolara u Sjedinjenim Državama sakrili Venezuelanci koji su od države dobivali devize za svoje trgovačke aktivnosti, taj su novac krali, a ono malo mesa i kućnih potrepština su prodavali po višestruko većim cijenama, kako bi prikrili da u stvari nisu radili ništa. Hector Navarro je bio u vladi Cháveza od njenog osnutka 1999. godine, ali iz vladajućih krugova izlazi 2014. godine.
 
"Između 2003. i 2012. godine je u zemlju ušlo 1000 milijardi dolara. Do 2012. se 600 milijardi dolara potrošilo na socijalne programe, ali se za 300 milijardi dolara ne mogu provjeriti i ne zna se gdje su. Morgan i Chase Manhattan navode da su računi državljana Venezuele u Sjedinjenim Državama rasli je u prosjeku 20 milijardi dolara godišnje. Dakle, 200 milijardi dolara je u Sjedinjenim Državama. To je novac kojeg su prisvojili oni koji su meso i osnovne potrepštine prodavali po višestruko većim cijenama", izjavio je Hector Navarro u intervjuu kojeg je objavio i venezuelanski provladin portal Aporrea.
 
On priznaje da je Chávez za sve detaljno saznao tek nakon 2010. i da su se godinama devize davale bez provjere, ali i on je bio ministar financija i u vrhu vlasti, a sada Cháveza optužuje da je morao znati, jer dolazi iz redova vojske, koja je upravljala i još uvijek upravlja javnim uvozom i izdvajanjem deviza. Ovdje se Navarro malo zbunio, jer ministar financija i sam vrh vlasti blizak Chávezu, sada pokojnog predsjednika optužuje da je možda sve znao i prije 2010. godine, kada je službeno otkriveno da su devize davane za uvoz, a trgovci manipulirali cijenama, uvozeći manje, a uvezeno prodajući po puno većim cijenama.
 
"Korupcija vezana za nepotizam i birokracija izjedaju revoluciju i doveli su je kraju. Postoje mnogi akteri koji su sabotirali revoluciju, jer su od toga imali interes", kaže Navarro, ali priznaje da se protiv Venezuele vodi "žestoki gospodarski rat" i to upravo u području uvoza, kontrole cijena i namjerno uzrokovane inflacije izvana.On pojašnjava da su nacionalizirane tvrtke te koje uzrokuju kaos, jer i dalje funkcioniraju po kapitalističkom modelu, a da društvena i socijalistička poduzeća, koja je podigao Chávez, ne snose nikakvu krivnju za probleme u zemlji. Stoga on model u Venezueli naziva hibridnim modelom koji se poslužio socijalizmom kao ljepilom, a kao takav je pogodno tlo za muljažu i prijevare.
 
Postoji još jedan intervju kojeg je objavila Aporrea, ali nije potrebno ulaziti u detalje, jer situacija u Venezueli i nije tema, koliko upiranje prstom u Cháveza, Madura i vladu u Caracasu od strane samozvanih "antifašista", koji su očigledno u službi svjetske neoliberalne oligarhije.
 
Da zaključimo. "Na neki način" se dio "antifašista", udruga i pokreta priklonio uspostavi globalne hegemonije Zapada nad ostatkom svijeta, što je posebno primjetno u onih koji ustaju u obranu Izraela, grme protiv nesposobnih socijalističkih vlada, "režima" u Iranu Kini, Rusiji, Siriji, Sjevernoj Koreji i drugim, po američkoj procjeni, "nepoćudnim" vladama. Jesu li se u pojedine ogranke "Antifa" pokreta infiltrirali ljudi koji su dobro odradili zadaću ili je stvoren paralelni sustav ogranaka antifašističkih udruga i organizacija, koji je sušta suprotnost izvornoj ideji antifašizma, tek treba utvrditi. No, činjenice govore da nešto nije u redu i da je riječ o ne klasično liberalnim antifašističkim organizacijama i udrugama, nego tipično neoliberalnim, koje u svoju mrežu love dobronamjerne i zaista iskrene antifašiste i iskorištavaju ih za ostvarivanje imperijalističkih ciljeva vladajuće oligarhije.
 
Hrvatski ili regionalni pokret "Antifašistička fronta" je postavio pitanje: "Što mislite o Kubi?", koristeći se kratkim jučerašnjim člankom s ove stranice objavljenim jučer i većina komentatora ima pozitivno mišljenje o toj zemlji. Sama "Antifašistička fronta" se nije izjasnila o tom pitanju, iako kritika Venezuele sugerira kakvo bi moglo biti mišljenje o vlastima u Havani.
 
Danas je na facebook stranici "Antifašističke fronte" osvanula snimka koja promovira "Šarenu revoluciju" u Makedoniji, ali je to prilog Radija Slobodne Europe, što su članovi grupe odmah primijetili i pogrdnim komentarima zasuli post. Primjetno je da je među članovima "Antifašističke fronte" mnogo onih koji prate događanja u zemlji i svijetu, ali da nisu, kao što je slučaj Njemačke i Francuske, nasjeli na propagandu i svi u trenutku prepoznaju ono što nema veze s antifašizmom. Ovaj trend je obećavajući i potvrđuje da naši sugrađani i stanovništvo regije brže reagiraju na ovakve povale, iako nitko od nas nije imun na njih, posebno kada su u pitanju nevladine udruge.
 
Postoji nekolicina među "ljevicom" i "antifašistima" koja je u posljednje vrijeme prigrlila globalističku propagandu i krenula u osude Zapadu nepoćudnih "režima", teokratskih "diktatura", Irana, ali rijetko Saudijske Arabije i zaljevskih monarhija, Hezbollah, Hamas i PLO nazivaju "teroristima", no riječ je o zanemarivom broju koji se mjeri promilima, čak ne u postocima.Veliki dio "Antifa" ogranaka Njemačke i Francuske je odavno zatrovan neoliberalizmom, ideologijom koja u sebi ne sadrži "internacionalizam koji će povezivati ljude", nego internacionalizaciju tržišta, što je želja… zna se već koga.
 
Za kraj treba posebno naglasiti da svi "Antifa" ogranci nikako nisu isti, ali među tisućama, posebnu pozornost treba obratiti na one čiji je "humanizam" i "antifašizam" postaje instrument za ostvarivanje ciljeva kapitalističke elite i samoproglašene globalističke "svjetske elite".
 

N. Babić, http://www.altermainstreaminfo.com.hr/vijesti/antifasisticki-pokreti-u-sluzbi-samoproglasene-globalisticke-svjetske-1608

Povezani članci

MIGRANTI – Zašto ne jedu slaninu?

HF

Svako ružno pače misli da je labud

HF

Novootkrivena grobišta u Markuševcu

HF

Generali Srbi u NDH

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...