Stjepan Krasić član Međunarodne inženjerske akademije sa sjedištem u Moskvi
Veleučeni akademik, prof. dr. sc. Stjepan Krasić, dominikanski fratar, svećenik i znanstvenik svjetskoga glasa, postao je 2015. godine član Međunarodne inženjerske akademije sa sjedištem u Moskvi.
Stjepan Krasić
Prof. dr. sc. Stjepan Krasić, bijeli fratar, svećenik i znanstvenik svjetskoga glasa, nedavno je postao član Međunarodne tehničke akademije sa sjedištem u Moskvi. Svaka mu čast, bravo!
На Общем собрании Международной инженерной академии, состоявшемся 15 мая 2015 года, в состав МИА были избраны новые действительные члены и члены-корреспонденты >>
Степан Красич (ХОРВАТИЯ)
Stjepan KRASIC
Проблемы инженерного образования
»Malo se ljudi kod nas može pohvaliti tolikim doprinosom znanosti, Katoličkoj crkvi, očuvanju nacionalne svijesti. Hrvatski dominikanac svjetskoga glasa podrijetlom iz Čitluka, dvostruki rimski doktor i dugogodišnji profesor crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu, povjesničar svjetskoga glasa, dopisni član HAZU-a nedavno je za vrijeme održavanja međunarodnog simpozija "The 26th DAAAM International Symposium i 4th DAAAM International Doctoral School" na Sveučilištu u Zadru postao član Međunarodne tehničke akademije (International Academy of Engineering) sa sjedištem u Moskvi.
Novi članovi postali su su izv. prof. dr. sc. Toni Bielić s Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Heinz Brandl, predsjednik Austrijskog društva inženjera i arhitekata, prof. h.c. dr. sc. Johann Grabenweger, član uprave koncerna KHS, prof. dr. sc. Branko Novaković, prof. emeritus Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Valentin Pryanichnikov, voditelj robotike na Ruskoj akademiji znanosti i prof. h.c. Markus Stopper, direktor koncerna MKW.
Predsjednik DAAAM International Vienna prof. dipl. ing. dr. techn. dr. mult. h.c. Branko Katalinić, uime predsjednika akademije prof. Borisa Vladimirovicha Guseva, uručio je novoimenovanim članovima diplome i prigodne medalje Međunarodne tehničke akademije. Na kraju je prof. Krasić, koji je u sjedištu akademije u Moskvi bio jednoglasno i već u prvom krugu glasovanja izabran za redovitog člana akademije, zahvalio na izboru u svoje ime i uime ostalih novoimenovanih akademika održavši govor na latinskom, još uvijek jeziku kulture i znanosti, u kojemu je istaknuo važnost tehnike i tehnologije u ljudskom životu.
Najplodniji povjesničar
Prof. dr. sc. Stjepan Krasić rodio se u Čitluku kod Mostara 1938. godine. Član je dominikanskog reda. Studirao je u Dubrovniku, Zagrebu i Rimu gdje je postigao dva doktorata: iz teologije i povijesti. Punih 35 godina predavao je povijest i metodologiju znanstvenog rada na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu i obnašao razne akademske službe te bio član brojnih akademskih i znanstvenih ustanova. Nakon povratka u domovinu, predaje povijest na Međunarodnom sveučilištu u Dubrovniku (Dubrovnik International University). Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Stjepan Krasić je jedan od najuspješnijih i najplodnijih hrvatskih povjesničara u posljednjih nekoliko desetljeća, ne samo u smislu broja objavljenih radova nego i njihove važnosti. Njegove brojne znanstvene rasprave neprestano otkrivaju ne samo nepoznate nego i neslućene činjenice iz hrvatske kulturne prošlosti ili, pak, pomiču u prošlost ustaljena ili već poznata saznanja. Osobito je proučavao i proučava različite aspekte društvenih, kulturnih i religioznih gibanja hrvatske povijesti, objavivši s tih područja 23 knjige, od kojih su neke u više svezaka, i oko 200 znanstvenih rasprava i članaka različite dužine. Ime mu je vezano uz iznimno značajna (znanstvena) otkrića koja bacaju sasvim novo svjetlo ne samo na stariju hrvatsku prošlost i kulturu nego i šire.
Otkrio je da je davne 1396. u Zadru započelo s djelovanjem prvo hrvatsko sveučilište koje su pohađali studenti iz više susjednih zemalja, čime je početke osnutka hrvatskog visokoga školstva pomaknuo unazad za gotovo puna tri stoljeća. Ništa manje senzacionalno zvuči njegovo otkriće koje se odnosi na gotovo nevjerojatnu činjenicu da su pape Grgur XV. (1621. – 1623.) i njegov nasljednik Urban VIII. (1623. – 1644.) posebnim dekretima bili propisali da se hrvatski jezik, uz latinski, grčki, arapski, hebrejski i aramejski, kao obvezan nastavni predmet uvede na brojnim uglednim europskim sveučilištima, čime je jedna nadnacionalna i globalna ustanova, kao što je Katolička crkva, hrvatski praktično izjednačila s "biblijskim" jezicima (hebrejskim, klasičnim grčkim, latinskim, kaldejskim, odnosno aramejskim koji su, ujedno, jezici najviše svjetske kulture).
Važna otkrića
Zvuči gotovo nevjerojatno da se hrvatski jezik mnogo prije predavao na inozemnim sveučilištima nego u osnovnim školama u samoj zemlji. U nekoliko drugih knjiga dokazao je da je hrvatski jezik normiran ne u XIX. st., kako se do sada mislilo, nego krajem XVI. i početkom XVII. st., što mijenja sve, ili gotovo sve što smo do sada znali o povijesti hrvatskog jezika. Nakon što je tako ispravio i dopunio nekoliko važnih stranica hrvatske kulturne povijesti, nedavno je u jednoj znanstvenoj studiji, objavljenoj u časopisu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Rad HAZU 516, Razred za društvene znanosti, knj. 50., str. 1.-51.), promijenio i jedan općeprihvaćeni temeljni dokument svjetske povijesti: da slobodu kršćanima nije dao prvi kršćanski car Konstantin Veliki (306. – 337.) 313., nego Dioklecijanov suvladar i nasljednik Galerije (305. – 311.) svojim ediktom od 30. travnja 311. koji je vrijedio za cijelo Carstvo, čime je tradicionalna religija izgubila status jedine i povlaštene religije, a kršćanstvo je od zabranjene i progonjene, ili samo tolerirane religije, postalo zakonski priznata religija, slobodna u obavljanju svoje zadaće.
