Požari – specijalni rat protiv Hrvatske

Zdravko Mamić proživljava sudbinu Jesúsa Gila Gila i Karl-Heinza Wildmosera

 

 

• Protekli tjedni Hrvatsku su obilježili požari. Manje slučajni, a više podmetnuti. Iako su se vlasti dugo nećkale da priznaju kako iza velike većine požara ne stoji ljudski nemar, ipak se zadnjih dana otvorenije govori kako su požari – podmetnuti. A kad su požari podmetnuti, onda su oni sredstvo specijalnoga rata protiv Hrvatske. Modernijim rječnikom rečeno, Hrvatska je u jeku glavne turističke sezone postala ciljana žrtva hibridnoga rata što god on značio. Mnogi su palitelji požara uhićeni i prijeti im se mogućim kaznama. No, ima tu jedno ali. A ali se svodi na činjenicu kako javnost ne zna imena namjernih palitelja požara, što me navodi na zaključak kako će završetkom vrućega ljeta i prestankom ljetne turističke sezone netko narediti da se o uhićenicima još manje zna. Ili će ih proglasiti maloumnicima. U stilu njemačke kancelarke koja je svojim, njemačkim medijima, naredila da ne pišu i ne iznose u javnost sve ono loše što u Njemačkoj svakodnevno čine useljeni migranti s Istoka.

• Požari, koji bjesne po hrvatskome jugu, imaju svoju i jezičnu stranu. Svaka čast vatrogascima i njihovim zapovjednicima, ali i u trenucima velike opasnosti hrvatski jezik mora biti važan. Dakako standardni hrvatski književni jezik. Evo samo dva primjera s Hrvatskoga radija i Hrvatske televizije. U vijestima na Radio Sljemenu 23. VIII. 2017. u 08:10 sati, koje je uredio Boris Bogić, spiker je pročitao i ovo: „Očekuje se četiri kanadera…“. U isto vrijeme i isti dan višestruko je emitirana izjava vatrogasnoga zapovjednika Šibensko-kninske županije Darka Dukića koja započinje ovako: „Ovi požar…“. Zapovjednik je tu najmanje kriv. On govori lokalno kako govori, a i situacija nije najpovoljnija, ali su zato odgovorni urednici vijesti koji su ga trebali citirati. Dakako, pravilno. Prema standardnome hrvatskom jeziku. Onako kako se svakodnevno zalaže domoljubna jezikoslovka Ivana Kurtović Budja.

 

• Dok Hrvatska gori od podmenutih požara, iz Prisavlja odjekuju četnički pjevači. Ljubimac Branka Uvodića, četnički pjevač Miroslav Ilić, sudjeluje u HTV-ovoj emisiji Lijepom našom i hrvatska dalekovidnica to reprizira ovih vrućih, požarnih ljetnih dana. Zbog ovakvoga propusta trebalo je odmah izjuriti i Branka Uvodića i onoga tko mu dopušta i reprizira pjevača koji veliča i pjeva pjesme o četničkom vođi Draži Mihailoviću (https://www.youtube.com/watch?v=qfqlV7uhODQ;).

 

• Novi pokušaj ubojstva menadžera Zdravka Mamića u rodnom kraju njegovih roditelja doživljavam višestruko. Njegov karakter, obilježen panegiričko-koleričkim ponašanjem, koji mi je stran i odbojan, dolazi s jedne strane, a s druge strane dolaze njegovi neprijeporni uspjesi na menadžerskom i poslovnom planu. I u pokušaju podjela Zdravka Mamića na jedno i drugo, na pozitivno i negativno, kao i na uspješno i neuspješno, dolazimo do medijske scene kao proizvoda suvremene političke i svake druge arene i svakodnevice. Zdravko Mamić je bio isti i dok je živio u Bjelovaru i vodio tamošnju pilanu i tamošnji nogometni klub Česmu. Bio je isti i nije nikomu smetao. Nekima je počeo smetati tek onoga trenutka kada je s Građanskim nogometnim klubom boljševičkoga naziva iz maksimirske šume počeo dominirati u hrvatskome nogometu. Kako ga nisu mogli likvidirati na menadžersko-nogometnom polju, počeli su ga sotonizirati i progoniti u medijima. Kako ga nisu uspjeli uništiti medijskim vrlo opasnim putem krenuli su ga progoniti sudskim pomagalima. Kako se radi o čovjeku čiji su geni neosporno dinarski, ni u udruženoj medijsko-pravosudskoj akciji rušenja Zdravka Mamića, nije bilo uspjeha, pa ga se otprije gotovo četiri godine počelo progoniti fizičkim sredstvima. Zabranjivan mu je dolazak na neke stadione, a kada je i došao dolazio je u sukobe s tamošnjim gazdama i drugim mamićima. Cijela ta shizofrena situacija otišla je tako daleko da mu se već godinama otvoreno putem medija prijeti fizičkom likvidacijom, i ne samo njemu nego i članovima njegove uže i šire obitelji. Čak su i kćer njegova brata Zorana držali na policiji! Zdravko Mamić je preživio i ovaj pokušaj fizičke likvidacije u Hercegovini. Pred njim je i borba za pobjedu na sudu. Hoće li uspjeti, vrijeme će pokazati. A da je Zdravko Mamić uspješan menadžer nitko ne može zanijekati. Njegova me situacija podsjeća na dva slična slučaja iz nogometne menadžerske prakse iz Njemačke i Španjolske. Slavni madridski Atlético od 1987. vodio je 16 godina uspješni i također osebujni menadžer i političar Jesús Gil Gil (1933.-2004.), i za to vrijeme njegov klub se ozbiljno suprotstavio protežiranom kraljevskom Realu, što je Gila koštalo progona, sotonizacije i bolesti od koje je umro. Drugi münchenski klub, München 1860, vodio je uspješno od 1992. do 2004. Karl-Heinz Wildmoser (1939.-2010.) i za to su vrijeme popularni zehcigeri bili vrlo uspješni. Kao i Gila, i Wildmosera se sotoniziralo, sudski progonilo, i nakon što je otjeran iz kluba, ovaj se slavni bavarski klub, i nekadašnji prvak Njemačke, nikada nije oporavio i od ove godine tavori u bavarskoj ligi.

Franz Beckenbauer i Karl-Heinz Wildmoser

 

• Protuhrvatsko izvješće State Departmenta o Hrvatskoj je najobičnija laž u režiji onih koji iz dana u dan pokušavaju srušiti s vlasti predsjednika Donalda Johna Trumpa. Iako je izvješće za prošlu, 2016. godinu, i iako je djelo establišmenta bivšega neoliberalnoga predsjednika Baracka Husseina Obame, ono je već svojom samom pojavom i nadasve svojim lažnim pisanjem učinilo veliku štetu Hrvatskoj. Sve što piše u tom groznom i lažnom izvješću isto je ono što o Hrvatskoj i Hrvatima govore i pišu razni mesići, puhovski, dežulovići, teršelići, pusići, beškeri, jovanovići, pupovci, lalići, lovrići, ciglenečki, mijići, klarići, bajruši, goldsteini, babići, klasići, glavaševići, marasi, bauci, miloševići, bajte, habulini, grbini, josipovići… Dovoljno je samo godinu promijeniti i sva ta izvješća uvijek jednako glase.

 

• Ovome protuhrvatskom lažnom izvješću State Departmenta pridonio je i hrvatski filozof i politički analitičar Žarko Puhovski. On to i priznaje i neočekivano iznosi obrambeni stav da za svoj civilni angažman nikad nije dobio "ni lipu". Ako Žarko kaže, dakako, ja mu vjerujem. Nije sve ni u novcima!

 

• Osim Žarka Puhovskoga, izvješću State Departmenta doprinio je i Dino Mujadžević s lažnom tvrdnjom  o rastu protumuslimanskog osjećaja u Hrvatskoj. Tko je Dino Mujadžević? Hrvatski povjesničar i turkolog. Boravio od 2004. do 2005. na osmomjesečnoj istraživačkoj stipendiji na sveučilištu Hacettepe Üniversitesi Rektörlüğü Sihhiye u Ankari, glavnom gradu Turske. U razdoblju 2009. do 2011. na katedri za turkologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao obvezni predmet sa seminarom Islamska civilizacija I.-II. Napisao više znanstvenih radova iz područja turkologije hrvatske povijesti XX. stoljeća koji su objavljivani u Bosni i Hercegovini i Turskoj. Stalni je suradnik izdanja Yearbook of Muslims in Europe. Govori turski, arapski, perzijski (farsi), engleski, njemački, francuski i ruski jezik. Po ovome radi se o školovanom čovjeku.

 

• Nakon džihadističkog napada u Kataloniji, na noge su se digli Španjolci u Andaluziji. U Sevilli i Granadi mladi Andalužani ispisali su poruke na tamošnjim džamijama protiv tamošnjih muslimana. Ispred ulaza džamije u Granadi postavili su transparent nan kojem je  pisalo: "Tko je financirao ovu džamiju, financirao je terorizam. Zašto vlasti šute?" Zaklada džamije u Sevilli išarana je grafitima "Ubojice, ovo ćete platiti" i "Moro (pogrdno ime za ljude sa sjevera Afrike) koji moli, mačetom po glavi. Stop islamu!"

 

• Mnogi se pitaju zašto su islamisti napali Španjolsku i pritom zaboravljaju kako je na ISIL-ovoj karti Pirinejski poluotok odavno zacrtan kao glavni plan osvajanja. Za islamske radikaliste nema Španjolske, za njih je to bila i ostala arapska zemlja – Al-Andalus. U Španjolskoj danas živi oko dva milijuna muslimana i samo mali dio njih smatra se džihadistima. Njima zapravo vjera ne igra toliku ulogu koliku socijalni razlozi. čak i islamske udruge u Španjolskoj zastupaju mišljenje da se priljev njihove braće muslimana iz Sjeverne Afrike mora strogo ograničiti kako se demokratsko društvo ne bi izbacilo iz ravnoteže.

 

• Sućuti! Sućuti nakon islamističkih terorističkih napada na Europljane u Njemačkoj, Kataloniji, Španjolskoj, Finskoj, Belgiji, Francuskoj, Engleskoj, Rusiji… djeluju jadno. Te su sućuti državnika najobičnija demagogija ala Angela Merkel. Kako u Njemačkoj vlada diktatura u medijima u režiji kancelarke (suvremeni oblik medijske cenzure), tako su i državničke sućuti u službi te i takve medijske diktature, odnosno cenzure. Sućuti tipa „Duboko nas je potresla vijest o napadu u središtu Barcelone u kojem je stradao veliki broj nedužnih ljudi. Najsnažnije osuđujemo ovaj teroristički čin. Naša država stoji uz Španjolsku u borbi protiv terorizma i obrani temeljnih europskih vrijednosti…“, najobičnije je licemjerje samo da se ne kaže istina. A istina je da su za ubijanje nedužnih civila u Barceloni, Turkuu, Wüppertalu, Londonu, Madridu, Surgutu u dalekom Sibiru, Bruxellesu ili Parizu krivi upravo oni koji su uveli medijsku diktaturu odnosni cenzuru. Krivi su oni koji lažu da nema straha od dolaska stotina tisuća muslimana na Stari kontinent.

 

• U svojoj poslanici naciji američki predsjednik Donald Trump je istaknuo kako SAD ne smije ponoviti u Afganistanu pogrješku koja je napravljena u Iraku, čime je kritizirao svog prethodnika Baracka Obamu. Trump je iznio detalje svoje strategije za Afganistan i južnu Aziju, a to su povećanje broja vojnika u Afganistanu i ozbiljno upozorenje Pakistanu zbog toga što daje utočište teroristima. Najavio je i dodatno razvijanje strateškog partnerstva s Indijom, čime je neizravno poslao upozorenje Kini da ne zvecka oružjem na tibetansko-indijskoj granici.

 

• U SAD-u se više ne sukobljavaju demokrati i republikanci, nego tradicionalna elita i nova Alternativa koju utjelovljuje Donald Trump, a to je suprotstavljanje praktično paraliziralo vodeću velesilu svijeta i učinilo ju je nesigurnom u sebe.

 

• Venezuela je vrući krumpir za američku administarciju u Washingtonu. U pokušaju rušenja diktature Nicolása Maduru, američki potpredsjednik Mike Pence posjetio je Kolumbiju, Argentinu, Čile i Panamu i pozvao autokratsku vladu u Carácasu da okonča tragediju tiranije i obnovi demokraciju.

Mike Pence u Bogoti

 

• Iz Španjolske je u rat u Siriju i Irak, na stranu džihadista, otišlo oko 190 „dobrovoljaca“ muslimanskog podrijetla. Eventualne buduće islamske teroriste treba tražiti među onima koji su bili zatvarani i osuđivani iz bilo kojeg razloga i koji su, očito za veliki novčani iznos, spremni riskirati život. Uostalom, ionako riskiraju život kao kriminalci. Kakva je situaciji u BiH? Prema službenim bošnjačkim podatcima vlada prava tišina. Nema islamizma. Nema odlazaka na bojišta, a oni koji se ranjeni vraćaju, dobivaju potrebnu medicinsku pomoć, oporavak, a poslije ih se tretira kao – junake!

 

• Narodni demokratski pokret podnio je sredinom ožujka Tužiteljstvu BiH kaznenu prijavu protiv bošnjačkoga člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića zbog zlouporabe službenog položaja i protiv Sakiba Softića zbog lažnog predstavljanja i neovlaštenog poduzimanja službenih radnji u vezi s pokretanjem revizije presude Međunarodnog suda pravde po tužbi protiv Srbije. NDP smatra da to pitanje ima pravni karakter s ozbiljnim političkim implikacijama zbog čega su se, kako navode u tom pokretu, opredijelili da se stvar riješi pravnim, a ne političkim sredstvima i to pred pravosudnim tijelima BiH. Iako je prijava podnijeta još u ožujku, Tužiteljstvo BiH nije pokrenulo istragu, što je potvrda onoga što otprije znamo kako dinastija Izetbegović i nakon Alije drži sve konce vlasti u jednoetničkom bošnjačkom Sarajevu.

 

• Dr. Franjo Tuđman je pravilno procijenio da dr. Jovan Rašković, čelnik pobunjenih Srba 1990. godine, nema stvarnu moć, te da je to samo nešto humanija maska velikosrpstva koja će biti odbačena u fazi kad stvari na terenu postanu žešće, rezultat je napisa nekih beogradskih medijskih i političkih krugova. Još jedan plus za državnika Tuđmana.

 

• Šef SDP-a Davor Bernardić, trenutačno prema istraživanjima javnoga mišljenja, ima tragičnih 1,8 posto potpore Hrvata. Nitko ga ne doživljava ozbiljno, ali je ključno da se nema niti što doživjeti. Čovjeka naprosto nema.

 

Marijan Majstorović